30
ruj 2026
ruj 2026
A6 između Vrbovskog i Ravne Gore večeras se potpuno zatvara zbog sveobuhvatne tunelske vježbe. Pravi rezultat neće biti činjenica da su vatrogasci, policija, hitna pomoć i upravitelj autoceste prošli zamišljeni scenarij, nego izmjerena vremena reakcije, funkcioniranje ventilacije i komunikacije, brzina evakuacije te popis nedostataka koje nakon vježbe treba ukloniti.
Od 22 sata večeras do četiri sata ujutro 1. listopada autocesta A6 između čvorova Vrbovsko i Ravna Gora bit će zatvorena za sav promet u oba smjera. Razlog nije redovito održavanje niti izvanredan događaj, nego sveobuhvatna vježba u tunelima Javorova Kosa i Pod Vugleš. Promet će šest sati biti preusmjeren preko Vrbovskog, državnih cesta DC42 i DC3 te županijske ceste ŽC5034 prema Ravnoj Gori, odnosno istim pravcem u suprotnom smjeru.
Za vozače je to prije svega informacija o zatvaranju i obilasku. Za sustav sigurnosti cestovnog prometa mnogo je važnije pitanje što će se tijekom tih šest sati stvarno provjeravati. Tunelska vježba vrijedi onoliko koliko precizno može pokazati koliko je vremena potrebno da sustav prepozna incident, zatvori promet, aktivira odgovarajući režim ventilacije, upozori korisnike, pošalje informacije intervencijskim službama, omogući njihov pristup te organizira spašavanje i evakuaciju ljudi iz prostora u kojem dim, toplina, panika i ograničena vidljivost mogu u nekoliko minuta dramatično promijeniti situaciju.
Tunel nije samo cesta pod zemljom
Prometna nesreća na otvorenoj autocesti i ista nesreća unutar tunela nisu isti sigurnosni događaj. Na otvorenom prostoru dim se raspršuje, vatrogasna i medicinska vozila mogu incidentu pristupiti s više strana, a ljudi se mogu udaljiti od požara u gotovo svim smjerovima. U tunelu raspoloživi prostor unaprijed je određen, pristup intervencijskim službama ograničen je geometrijom objekta, dim se kreće tunelskom cijevi, a korisnici se moraju orijentirati prema jasno određenim izlazima i sigurnim prostorima.
Zato sigurnost tunela ne počiva na jednom uređaju. Ona ovisi o čitavom lancu tehničkih i organizacijskih sustava: videonadzoru i detekciji događaja, prometnoj signalizaciji, rasvjeti, komunikaciji, ventilaciji, zatvaranju portala, radu kontrolnog centra, dostupnosti izlaza i poprečnih veza, vatrogasnoj opremi te sposobnosti policije, vatrogasaca, hitne medicine i upravitelja autoceste da istodobno rade prema istom scenariju.
Dovoljno je da jedna karika reagira prekasno pa da se posljedice incidenta povećaju. Upravo zato velika tunelska vježba nije predstava spašavanja nego stres-test cijelog sustava.
Europska pravila traže realističnu provjeru, a ne formalnost
Europska Direktiva 2004/54/EZ o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele na transeuropskoj cestovnoj mreži vrlo precizno određuje smisao takvih vježbi. Upravitelj tunela i hitne službe, u suradnji sa službenikom za sigurnost, trebaju organizirati zajedničke periodične vježbe koje moraju biti što realističnije, odgovarati unaprijed definiranim scenarijima incidenata i proizvesti rezultate koji se mogu jasno vrednovati. Direktiva predviđa vježbe punog opsega najmanje svake četiri godine, dok se između njih provode djelomične ili simulacijske vježbe.
Još je važnije ono što slijedi nakon posljednjeg vatrogasnog vozila i završetka simulacije. Službenik za sigurnost i intervencijske službe trebaju zajednički ocijeniti vježbu, sastaviti izvješće i predložiti odgovarajuće mjere. Europski okvir također izričito navodi da vrijeme potrebno hitnim službama da dođu do incidenta u tunelu mora biti što kraće te se treba mjeriti upravo tijekom periodičnih vježbi.
To je možda najvažniji kriterij i za večerašnji događaj na A6. Nije dovoljno objaviti da je vježba „uspješno provedena”. Javna vrijednost postoji tek ako se zna što je izmjereno, gdje je sustav bio sporiji od planiranog i koje će se korekcije zbog toga napraviti.
Javorova Kosa je objekt u kojem ventilacija postaje sigurnosni sustav
Tunel Javorova Kosa izveden je kao dvocijevni tunel. Prema tehničkoj dokumentaciji Hrvatskih autocesta, desna tunelska cijev duga je približno 1490, a lijeva 1450 metara. Dokumentacija za desnu cijev navodi i sustav s ukupno 12 reverzibilnih ventilatora. Njihova uloga u svakodnevnom prometu i u slučaju požara nije ista: u incidentu ventilacija postaje jedan od ključnih elemenata upravljanja dimom i stvaranja uvjeta za evakuaciju i intervenciju.
Kod požara u tunelu pitanje nije samo može li se dim izbaciti iz objekta. Treba upravljati smjerom i brzinom strujanja tako da se ne pogoršaju uvjeti na strani na kojoj se nalaze korisnici ili intervencijske ekipe. Pogrešan režim može dim približiti ljudima koji pokušavaju izaći ili otežati vatrogascima pristup mjestu požara.
Zato bi jedan od najvažnijih rezultata vježbe trebao pokazati koliko brzo sustav dobiva informaciju o incidentu, tko donosi odluku o režimu ventilacije, koliko vremena prolazi do njegova aktiviranja i odgovara li stvarno strujanje zraka projektnom scenariju.
Prve minute: tko je prvi primijetio problem?
Svaka analiza večerašnje vježbe trebala bi početi štopericom. U kojem je trenutku simulirani incident započeo i kada ga je sustav prvi put registrirao? Je li alarm aktivirao operater nakon slike s kamere ili sustav automatske videodetekcije? Je li informacija stigla iz SOS niše ili pozivom korisnika? Koliko je sekundi ili minuta prošlo do potvrde da nije riječ o lažnom alarmu?
Slijedi još važnija faza: koliko je trebalo da se spriječi ulazak novih vozila u tunel. Kod ozbiljnog incidenta europska pravila predviđaju brzo zatvaranje pogođenih tunelskih cijevi, uz istodobno korištenje signalizacije, prometnih svjetala i drugih raspoloživih sustava kako bi se promet zaustavio izvan tunela i, gdje je potrebno, unutar njega.
Svako vozilo koje nakon nastanka požara nepotrebno uđe u tunel povećava broj potencijalno ugroženih osoba. Zato vrijeme između prvog alarma i fizičkog zaustavljanja prometa nije tehnički detalj, nego jedan od ključnih sigurnosnih pokazatelja.
Druga štoperica počinje pozivom vatrogascima
Vrijeme dolaska intervencijskih službi mora se mjeriti od jasno određene početne točke. Nije isto računati od trenutka kada je kontrolni centar uočio incident, kada ga je potvrdio, kada je o njemu obaviještena služba 112 ili kada su vatrogasci krenuli iz postaje. Bez precizno određene metodologije moguće je prikazati vrlo različita „vremena reakcije”.
Za sigurnosnu analizu važan je cijeli lanac: detekcija, potvrda, uzbunjivanje, polazak, dolazak na portal, ulazak u tunel i dolazak do mjesta događaja. Ako postoji zastoj u bilo kojoj fazi, potrebno je znati zbog čega.
Na autocesti u planinskom području dodatno treba provjeriti što se događa kada okolnosti nisu idealne. Kako na intervenciju utječu snijeg, jaka kiša, magla ili blokiran kolnik? Što ako prometna nesreća spriječi uobičajeni prilaz incidentu? Može li vatrogasna ekipa doći iz suprotnog smjera? Jesu li svi sudionici upoznati s pristupnim putevima i procedurama?
Prava vježba upravo zato treba testirati sustav na mjestima na kojima bi u stvarnom događaju mogao zakazati.
Evakuacija ne počinje dolaskom vatrogasaca
Jedna od najopasnijih pogrešnih pretpostavki korisnika tunela jest da u slučaju požara treba ostati u vozilu i čekati intervencijske službe. U tunelskom požaru minute prije dolaska spasilaca mogu biti presudne, a velik dio sigurnosnog koncepta temelji se na sposobnosti korisnika da se sami udalje od opasnosti.
Zato je u vježbi važno vidjeti kako zamišljeni korisnici primaju informaciju. Je li poruka preko razglasa razumljiva? Jesu li sigurnosni izlazi vidljivi kroz dim? Prepoznaju li ljudi oznake? Kreću li prema sigurnom izlazu ili se vraćaju prema vozilu? Može li osoba slabije pokretljivosti koristiti predviđeni put? Kako se postupa s djecom, starijim osobama ili putnicima autobusa?
Evakuacija se ne može vrednovati samo činjenicom da su svi sudionici na kraju stigli do sigurnog mjesta. Treba mjeriti koliko je vremena prošlo do početka evakuacije, koliko do napuštanja ugroženog prostora i jesu li korisnici u kritičnim trenucima donosili odluke koje bi u stvarnom požaru bile opasne.
Komunikacija je mjesto na kojem veliki sustavi često gube minute
Tunelski incident uključuje mnogo službi koje koriste različite komunikacijske kanale i hijerarhije odlučivanja. Kontrolni centar mora komunicirati s policijom, vatrogascima, hitnom medicinom, službom 112 i ophodarskim ekipama, dok ekipe unutar tunela moraju održavati pouzdanu međusobnu vezu u prostoru u kojem konstrukcija može otežavati rad radijskih sustava.
Zato se na velikoj vježbi mora provjeravati ne samo postoji li veza, nego prenosi li se prava informacija pravoj osobi u pravo vrijeme. Pogrešno shvaćena lokacija incidenta, smjer dima, broj vozila ili podatak o blokiranoj cijevi mogu promijeniti cijelu taktiku intervencije.
Posebno je važno provjeriti postoji li jedinstvena zapovjedna slika događaja. Ako kontrolni centar, vatrogasci i policija istodobno raspolažu različitim informacijama, tehnički ispravni sustavi sami po sebi neće osigurati učinkovitu intervenciju.
Vježba dolazi dok između tunela već traje poseban prometni režim
Dodatnu važnost večerašnjoj provjeri daje činjenica da se između tunela Pod Vugleš i Javorova Kosa već izvode radovi na održavanju. Promet se na tom području vodi dvosmjerno, jednom prometnom trakom prema Rijeci i jednom prema Zagrebu, uz ograničenje brzine od 60 km/h. Prema informacijama HAC-a, takav režim predviđen je do 29. listopada.
To stvara stvarno operativno okruženje u kojem konfiguracija prometa nije standardna. Upravo takve situacije trebaju biti dio sigurnosnog planiranja jer intervencijske procedure koje savršeno funkcioniraju kada su obje cijevi otvorene ne moraju jednako funkcionirati kada je promet preusmjeren, kada su dostupni koridori uži ili kada se na istoj dionici nalaze radne ekipe i privremena signalizacija.
Isti tuneli vježbali su i 2022. godine
HAC je sveobuhvatnu vježbu u tunelima Pod Vugleš i Javorova Kosa javno najavio i u lipnju 2022. godine, kada je također tijekom noći bila zatvorena dionica između Vrbovskog i Ravne Gore.
Ta činjenica večerašnjoj vježbi daje još jedan koristan novinarski kriterij. Trebalo bi provjeriti koji su zaključci doneseni nakon vježbe 2022., što je u međuvremenu promijenjeno i testira li se sada jesu li tadašnje preporuke provedene. Europski okvir zahtijeva periodične vježbe punog opsega i formalnu evaluaciju rezultata, pa kontinuitet podataka može pokazati poboljšava li se sustav ili se svake četiri godine samo ponavlja isti scenarij.
Još bi korisnije bilo usporediti izmjerena vremena iz 2022. i 2026. godine: detekciju, zatvaranje, dolazak prvog vozila, početak evakuacije i završetak intervencije. Takva usporedba dala bi vježbi konkretan smisao.
„Vježba uspješno provedena” nije dovoljan rezultat
Nakon velikih sigurnosnih vježbi javnost često dobije kratko priopćenje u kojem se navodi broj službi i sudionika te zaključak da je sustav pokazao dobru koordinaciju. Za ozbiljnu procjenu to nije dovoljno.
HAC bi nakon večerašnje vježbe trebao moći odgovoriti na vrlo konkretna pitanja: koliko je vremena prošlo od početka incidenta do njegova otkrivanja, koliko do zatvaranja tunela, koliko do dolaska prve intervencijske ekipe, koliko do početka evakuacije i koliko do završetka spašavanja. Trebalo bi objaviti je li ventilacija radila prema scenariju, jesu li komunikacijski sustavi bili dostupni u cijelom objektu, jesu li svi evakuacijski putevi bili prohodni i gdje su zabilježena odstupanja od plana.
Jednako je važno objaviti što nije funkcioniralo savršeno. Vježba u kojoj nije pronađen nijedan problem može biti razlog za dodatnu provjeru metodologije. Svrha ovakvih događaja upravo je pronaći slabe točke u kontroliranim uvjetima, prije nego što ih otkrije stvarna nesreća.
Najvažnijih šest vremena
Ako bi se rezultat večerašnje vježbe trebao svesti na nekoliko javno razumljivih pokazatelja, za procjenu prometne sigurnosti tunela najvažnije bi bilo dobiti šest vremena: od incidenta do detekcije, od detekcije do zatvaranja tunela, od alarma do dolaska prve intervencijske ekipe, od alarma do aktiviranja potrebnog ventilacijskog režima, od upozorenja do početka evakuacije te ukupno vrijeme potrebno za dovođenje svih zamišljenih ugroženih osoba na sigurno mjesto.
Tim podacima treba pridružiti broj uočenih tehničkih i organizacijskih problema, procjenu njihove ozbiljnosti i rok do kojeg će biti uklonjeni.
Tek tada šest sati zatvorene autoceste postaje više od logističke smetnje za noćni promet. Postaje mjerljiva investicija u sigurnost.
Pravi test počinje nakon četiri ujutro
Kada se A6 ponovno otvori, vježba će operativno biti završena. Sa stajališta sigurnosti, međutim, najvažniji dio tek počinje. Snimke, komunikacijski zapisi, vremena reakcije i postupci pojedinih službi trebaju biti analizirani, a odstupanja od plana pretvorena u konkretne korektivne mjere.
Upravo to razlikuje vježbu od ceremonije.
U stvarnom tunelskom požaru nema mogućnosti ponavljanja scene, zaustavljanja sata ili dogovora među službama o tome što slijedi. Sustavi koji večeras djeluju odvojeno moraju tada funkcionirati kao jedan mehanizam. Zato uspjeh vježbe u Javorovoj Kosi i Pod Vugleš neće pokazati broj vatrogasnih vozila, sirena ili sudionika, nego precizna vremena, pronađeni nedostaci i dokaz da će svaki otkriveni problem biti uklonjen prije nego što ga testira stvarna nesreća.
....
Tekst: Vidmir Raič
Infografika: Petar Kolovrat
