Britanska policija je 26. listopada započela nacionalnu akciju provjere vida vozača, potaknuta rezultatima koji upozoravaju na mogućnost da dio sudionika u prometu više ne zadovoljava minimalne zdravstvene standarde. U Hrvatskoj većina vozača osobnih automobila nakon prvog liječničkog pregleda nema obvezu redovitog ponavljanja provjere vida, osim ako je to posebno određeno. Jesenski uvjeti, raniji sumrak i sve starija vozačka populacija otvaraju pitanje koliko učinkovito sustav prepoznaje promjene vida prije nego što pridonesu nastanku prometne nesreće.

Vozačka dozvola potvrđuje da je njezin vlasnik ispunio propisane uvjete za upravljanje vozilom, uključujući zdravstvenu sposobnost utvrđenu odgovarajućim liječničkim pregledom. Međutim, zdravstveno stanje čovjeka tijekom života nije nepromjenjivo, a osobito se to odnosi na vid, koji je jedna od temeljnih pretpostavki sigurnog sudjelovanja u cestovnom prometu. Vozač koji je prije dvadeset ili trideset godina bez poteškoća prošao liječnički pregled danas može imati smanjenu oštrinu vida, suženo vidno polje, slabiju osjetljivost na kontrast ili povećanu osjetljivost na zasljepljivanje svjetlima drugih vozila. Pritom se promjene često razvijaju postupno, zbog čega ih osoba ne mora odmah primijetiti, osobito ako svakodnevno vozi poznatim prometnicama.

Upravo je takav problem potaknuo britansku nacionalnu kampanju Is Your Vision Roadworthy?, koja se od 26. listopada do 8. studenoga 2026. provodi u okviru policijske operacije Operation Insight. Policijske snage i organizacije za sigurnost cestovnog prometa usmjerit će pozornost na provjeru zadovoljavaju li vozači minimalne standarde vida, uz posebno razmatranje slučajeva u kojima vozači ne uočavaju prometne znakove, ne reagiraju pravodobno ili pokazuju ponašanje koje može upućivati na poteškoće s vidom. Riječ je o pristupu koji pitanje zdravstvene sposobnosti premješta iz liječničke ordinacije i na samu prometnicu, gdje posljedice neprepoznatih oštećenja mogu biti najteže.

Britanska policija provjeravat će mogu li vozači pročitati registracijsku pločicu s 20 metara

Britanska akcija temelji se na jednostavnom postupku kojim se provjerava može li vozač s propisane udaljenosti pročitati registracijsku oznaku vozila. Prema tamošnjim pravilima, za vožnju osobnog automobila potrebno je moći pročitati odgovarajuću registarsku pločicu s udaljenosti od 20 metara, uz uporabu naočala ili kontaktnih leća ako su potrebne. Uz taj praktični kriterij vozači moraju zadovoljiti i odgovarajuću oštrinu vida, najmanje 0,5 u decimalnom zapisu, te zahtjeve povezane s vidnim poljem.

Takvo testiranje policijski službenici mogu provoditi nakon prometne nesreće, tijekom postupanja zbog opasne ili nepravilne vožnje, u slučajevima nepoštovanja prometnih znakova te tijekom posebno organiziranih cestovnih kontrola. Ako vozač ne zadovolji propisani standard, slijede postupci predviđeni britanskim zakonodavstvom, uključujući mogućnost ograničenja ili oduzimanja prava upravljanja vozilom. Važno je naglasiti da čitanje registarske pločice predstavlja praktičan probir, a ne cjelovit oftalmološki pregled, jer njime nije moguće pouzdano procijeniti sve vidne funkcije potrebne za sigurnu vožnju.

Značenje takvog nadzora dodatno potvrđuju rezultati britanske kampanje provedene od 27. listopada do 9. studenoga 2025., objavljeni u listopadu 2026. U približno 3.800 provjera vida, za koje su podatke dostavile 32 policijske organizacije iz Engleske, Škotske i Walesa, 59 vozača nije zadovoljilo propisani standard, što predstavlja oko 1,6 posto testiranih. Međutim, riječ je o uzorku vozača uključenih u policijske provjere, među kojima su bili dobrovoljni sudionici, osobe zaustavljene zbog prekršaja i vozači povezani s prometnim nesrećama. Zbog toga se dobiveni postotak ne može izravno preslikati na ukupnu britansku vozačku populaciju.

Upravo je to jedan od važnih metodoloških izazova budućih istraživanja. Potrebno je razlikovati učestalost problema u posebno odabranoj skupini vozača od njegove zastupljenosti u ukupnoj populaciji. Ipak, rezultati potvrđuju da cestovne provjere mogu otkriti osobe koje ne zadovoljavaju minimalne vidne zahtjeve, a da njihova zdravstvena nesposobnost prethodno nije bila prepoznata u redovnom prometnom sustavu.

U Hrvatskoj vozači B kategorije uglavnom ne moraju ponavljati liječnički pregled

Hrvatski sustav zdravstvene sposobnosti vozača uređen je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnikom o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače iz 2024. godine. Prema važećim pravilima, kandidati prije početka osposobljavanja moraju obaviti liječnički pregled koji uključuje provjeru vidnih funkcija, dok se nakon stjecanja vozačke dozvole režim kontrolnih pregleda razlikuje prema kategoriji vozila, načinu korištenja dozvole i utvrđenom zdravstvenom stanju.

Za većinu vozača osobnih automobila B kategorije liječnički pregled prilikom produljenja vozačke dozvole nije automatski obvezan. Ponovno se provodi ako je obveza zdravstvenog pregleda određena ranijim zdravstvenim uvjerenjem ili ako postoje druge zakonske osnove za upućivanje na pregled. To znači da osoba koja nema utvrđeno zdravstveno ograničenje može tijekom dugog razdoblja zadržavati pravo upravljanja automobilom bez novog obveznog liječničkog pregleda. Sama starija životna dob također ne predstavlja automatski razlog za obvezan ponovni pregled vozača B kategorije.

Za profesionalne vozače vrijede drukčija pravila. Vozači teretnih vozila i autobusa obuhvaćeni su redovitim zdravstvenim pregledima svakih pet godina, odnosno prilikom produljenja dozvole, dok se za instruktore vožnje i vozače B kategorije koji dozvolu koriste u profesionalne svrhe primjenjuje desetogodišnji interval, uz mogućnost kraćeg roka kada to zahtijeva zdravstveno stanje.

Takav sustav počiva na pretpostavci da će se značajne promjene zdravstvene sposobnosti prepoznati tijekom liječenja, redovite zdravstvene skrbi ili na temelju opravdane sumnje zbog koje se vozača može uputiti na izvanredni pregled. Pitanje je, međutim, koliko takav model uspješno prepoznaje postupno slabljenje vida kod osoba koje zbog svojih tegoba ne traže liječničku pomoć ili nisu svjesne njihove ozbiljnosti.

Dobar vid nije samo sposobnost čitanja prometnog znaka

Pri procjeni vidnih sposobnosti vozača često se pozornost usmjerava na oštrinu vida, odnosno sposobnost jasnog razlikovanja detalja na određenoj udaljenosti. Međutim, sigurna vožnja zahtijeva znatno složeniji skup vidnih funkcija. Vozač mora istodobno prepoznavati prometne znakove, procjenjivati udaljenost i brzinu drugih vozila, uočavati pješake i bicikliste na rubovima vidnog polja, razlikovati objekte pri slabijem kontrastu te se prilagođavati promjenama osvjetljenja.

Hrvatski pravilnik za vozače prve skupine, kojoj pripadaju uobičajeni vozači osobnih automobila, propisuje najmanju binokularnu oštrinu vida od 0,5, uz dopuštenu korekciju optičkim pomagalima, te širinu vidnog polja od najmanje 120 stupnjeva i dodatne uvjete njegove očuvanosti. Za vozače druge skupine kriteriji su stroži, pa se zahtijeva najmanje 0,8 na boljem i 0,3 na slabijem oku te vidno polje od najmanje 160 stupnjeva.

Posebno je važna razlika između vidne oštrine i sposobnosti snalaženja u složenim prometnim uvjetima. Osoba može relativno dobro čitati slova na standardnoj oftalmološkoj tablici, a istodobno imati poteškoće s razlikovanjem slabo osvijetljenog pješaka od tamne pozadine, procjenom prometnih događaja na rubovima vidnog polja ili prilagodbom nakon zasljepljivanja prednjim svjetlima vozila iz suprotnog smjera. Takve poteškoće mogu ostati neprepoznate ako se procjena ograniči samo na osnovno mjerenje oštrine vida.

Jesen, kiša i raniji sumrak povećavaju zahtjeve za vidnim sposobnostima

Pokretanje britanske kampanje neposredno nakon završetka ljetnog računanja vremena nije slučajno. Posljednja listopadska nedjelja označava povratak na zimsko računanje vremena, zbog čega velik broj ljudi ponovno počinje voziti s posla u uvjetima sumraka ili potpunog mraka. U kombinaciji s kišom, mokrim kolnikom, maglom i odsjajem svjetala nastaju uvjeti koji od vidnog sustava zahtijevaju znatno veći napor nego vožnja tijekom vedrog dana.

Posebno su problematične smanjena kontrastna osjetljivost i povećana osjetljivost na zasljepljivanje. Pri mokrom kolniku svjetlost se reflektira u različitim smjerovima, zbog čega prometna signalizacija, oznake na kolniku i obrisi drugih sudionika mogu postati teže uočljivi. Vozači s određenim očnim bolestima ili nekorigiranim refrakcijskim pogreškama mogu imati dodatne poteškoće, ali se njihove sposobnosti moraju procjenjivati pojedinačno, na temelju stvarnog zdravstvenog stanja.

Takve okolnosti osobito su značajne za pješake i bicikliste jer su njihove siluete često manje uočljive, a vrijeme raspoloživo za prepoznavanje opasnosti i reakciju može biti vrlo kratko. Vozač koji kasnije primijeti osobu na pješačkom prijelazu može započeti kočenje tek kada se raspoloživa zaustavna udaljenost znatno smanji. Pri brzini od 50 kilometara na sat automobil u samo jednoj sekundi prijeđe približno 14 metara. Ako je prepoznavanje opasnosti zbog smanjene vidne sposobnosti ili nepovoljnih uvjeta odgođeno, vozilo nastavlja prevaljivati dodatnu udaljenost prije početka kočenja.

Starija životna dob nije dijagnoza, ali promjene vida zahtijevaju pozornost

Rasprava o zdravstvenoj sposobnosti vozača često se automatski povezuje sa starijim osobama, premda takav pristup može dovesti do pogrešnih zaključaka. Dob sama po sebi ne znači da je vozač nesposoban sigurno upravljati automobilom, jednako kao što mlađa životna dob ne jamči uredan vid. Stariji vozači nerijetko raspolažu dugogodišnjim iskustvom, prilagođavaju brzinu prometnim uvjetima i izbjegavaju vožnju u okolnostima koje smatraju zahtjevnima. S druge strane, s godinama raste učestalost određenih očnih bolesti, uključujući kataraktu, glaukom i makularnu degeneraciju, koje mogu utjecati na pojedine vidne funkcije.

Zbog toga učinkovita prometno-sigurnosna politika ne bi trebala polaziti od automatskog ograničavanja prava na vožnju prema dobi, nego od pravodobne, objektivne i individualne procjene zdravstvene sposobnosti. Posebno je važno omogućiti vozačima da promjene vida prepoznaju i odgovarajuće korigiraju prije nego što ugroze vlastitu sigurnost i sigurnost drugih sudionika. Naočale, kontaktne leće, liječenje očnih bolesti ili prilagodba navika vožnje u mnogim slučajevima omogućuju nastavak sigurnog upravljanja vozilom.

Istodobno bi bilo pogrešno zanemariti činjenicu da se ozbiljnije promjene vida mogu razviti postupno, bez izraženih subjektivnih tegoba. Osoba se može naviknuti na sve slabije razlikovanje udaljenih objekata ili izbjegavati noćnu vožnju bez razumijevanja zdravstvenog uzroka poteškoća. Upravo zbog toga povremena stručna kontrola vida ima vrijednost i za vozače koji smatraju da nemaju nikakvih problema.

Tko u Hrvatskoj prepoznaje vozača kojem se vid pogoršao?

Hrvatsko zakonodavstvo predviđa postupanje kada se tijekom zdravstvenog pregleda ili liječenja utvrdi stanje zbog kojeg osoba više nije sposobna sigurno upravljati vozilom. Ako je riječ o stanju koje prema propisanim kriterijima uzrokuje nesposobnost dulju od šest mjeseci, liječnik koji je obavio pregled ili liječio vozača, odnosno izabrani liječnik, dužan je upozoriti vozača i obavijestiti nadležnu policijsku upravu ili postaju. Za privremenu nesposobnost u trajanju do šest mjeseci predviđeno je upozorenje vozaču i evidentiranje u medicinskoj dokumentaciji.

Policijska uprava ili postaja također može uputiti vozača na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled kada postoji opravdana sumnja da zbog zdravstvenih razloga više nije sposoban sigurno upravljati vozilom. Time postoji zakonski mehanizam koji omogućuje provjeru zdravstvene sposobnosti i izvan redovitih liječničkih pregleda. Međutim, njegovo stvarno značenje ovisi o tome koliko se učinkovito prepoznaju razlozi za pregled i koliko često postupak dovodi do pravodobnog utvrđivanja zdravstvenih ograničenja.

Upravo tu nastaje važno pitanje za hrvatski sustav prometne sigurnosti. Koliko je vozača posljednjih godina upućeno na izvanredne zdravstvene preglede zbog sumnje na oštećenje vida, kod koliko je utvrđeno da više ne zadovoljavaju minimalne standarde te koliko ih je dobilo obvezu korištenja optičkih pomagala ili vremensko ograničenje zdravstvene sposobnosti? Jednako je važno utvrditi koliko su često promjene vida povezane s prometnim nesrećama i raspolaže li policijska evidencija odgovarajućom kategorijom za takvo razvrstavanje.

Za sada nije dostupna javno potvrđena objedinjena nacionalna statistika koja bi omogućila pouzdan odgovor na sva ta pitanja. To ne znači da podaci ne postoje unutar pojedinih institucija, nego da njihovo povezivanje i javno prikazivanje zahtijeva dodatnu analizu MUP-a i zdravstvenog sustava.

Može li Hrvatska uvesti ciljane provjere vida na cestama?

Britanski primjer pokazuje da se kontrola minimalnih vidnih sposobnosti može uključiti u redovite aktivnosti prometne policije, osobito kada postoji konkretan razlog za sumnju da vozač ne uočava prometne znakove, druge sudionike ili promjene prometne situacije. Takav pristup u Hrvatskoj bi zahtijevao odgovarajuću pravnu i stručnu procjenu, jasno propisan postupak te razgraničenje policijskog probira od zdravstvenog utvrđivanja sposobnosti za upravljanje vozilom.

Ciljane provjere mogle bi biti osobito korisne nakon prometnih nesreća u kojima postoji sumnja na nepravodobno opažanje opasnosti, kod izraženih teškoća u praćenju prometne signalizacije ili u okviru istraživačkih programa koji bi procjenjivali zastupljenost oštećenja vida među različitim skupinama vozača. Za ozbiljne zaključke pritom bi bilo potrebno koristiti reprezentativne uzorke, standardizirane uvjete testiranja i naknadnu stručnu provjeru osoba koje ne zadovolje početni probir.

Još važniji korak bilo bi sustavno povezivanje podataka o liječničkim pregledima, utvrđenim ograničenjima zdravstvene sposobnosti i prometnim nesrećama, uz dosljednu zaštitu medicinskih i osobnih podataka. Takva analiza mogla bi pokazati u kojoj su mjeri postojeći postupci učinkoviti, postoje li skupine vozača koje ostaju izvan pravodobne kontrole i bi li dodatne preventivne mjere doista pridonijele smanjenju prometnih rizika.

Vozačka dozvola ne jamči da je vid ostao nepromijenjen

Sigurnost cestovnog prometa tradicionalno se povezuje s brzinom, alkoholom, distrakcijom, korištenjem sigurnosnog pojasa i poštovanjem prometnih propisa. Međutim, jednako je važna sposobnost vozača da pravodobno prepozna prometnu situaciju i na nju odgovarajuće reagira. Ako osoba ne uočava pješaka, prometni znak, prepreku ili vozilo koje se približava, njezino iskustvo i poznavanje propisa mogu biti nedovoljni za izbjegavanje opasnosti.

Britanska kampanja zato pruža dobar povod za preispitivanje učinkovitosti hrvatskog modela zdravstvenog nadzora vozača. Postojeći zakonski okvir omogućuje liječničke preglede, ograničenja i izvanrednu provjeru zdravstvene sposobnosti, ali ostaje otvoreno koliko se uspješno prepoznaju postupne promjene vida kod osoba koje godinama nastavljaju upravljati vozilima bez nove obvezne kontrole.

Pravo na upravljanje automobilom ne bi trebalo ovisiti isključivo o rezultatu liječničkog pregleda obavljenog prije mnogo godina, nego i o sposobnosti sustava da pravodobno prepozna promjene koje mogu ugroziti sigurnost vozača i drugih sudionika u prometu. Pritom cilj nije nepotrebno ograničavanje mobilnosti, osobito starijih osoba, nego očuvanje njihove samostalnosti uz provjerljive zdravstvene i prometno-sigurnosne standarde. Pravodobna kontrola vida može biti jednostavna preventivna mjera, ali njezina stvarna vrijednost ovisi o tome hoće li se provoditi stručno, razmjerno i na temelju pouzdanih podataka.

...

Tekst: Petar Kolovrat

Infografika: Vidmir Raič