VREMEPLOV: 11. travnja 1871. - rođen Ferdinand Budicki - pionir hrvatskog automobilizma

Danas pomalo zaboravljeni zagrebački bravar i trgovac Ferdinand Budicki početkom 20.-tog vijeka slovio je kao neponovljivi sportski rekorder i začetnik mnogih tadašnjih novotarija

Rođen 11. travnja 1871. u siromašnoj novoveškoj obitelji nije se mogao okoristiti ni bogatstvom niti plemenitim podrijetlom. No, imao je rijetke sposobnosti koje su od njega stvorile nenadmašnog idola svog vremena. Godine 1896. prokrstario je biciklom cijelu Hrvatsku i Sloveniju, a već iduće godine prošao je više od 17 tisuća kilometara na pustolovnom putu po ne baš sigurnim cestama Europe i Sjeverne Afrike.

Nedugo nakon toga otvorio je trgovinu bicikla i druge tehničke robe. No, najveća mu je zasluga što je 1901. u Zagreb dovezao prvi automobil, za purgere tada čudnovatu kočiju bez konja. Prvo benzinsko zagrebačko čudo bio je lijepi, omanji Opelov automobil koji je na Berlinskoj izložbi dobio prvu nagradu. Budickom se taj opel svidio i zbog drugog razloga: bio je star dvije i pol godine, već rabljen, i zato mnogo jeftiniji.

O Opelu iz 1901. godine Budicki je rekao: „Pogotovu su se plašili konji, a ni s ljudima tada nije bilo lahko! Nije bilo anlasera, pa smo se mučili kurblanjem. Zarađeni su mnogobrojni žuljevi dok se nije pojavila iskra. Nije bilo rezervnih kotača. Kotač se mogao skinuti samo u radionici. Zračnica se krpala samo na cesti. Automobili su tada trošili puno više ulja. Uopće nisu imala stakla niti krova pa smo bili mokri. Volan je bio izravno spojen s prvim kotačima. Motor je imao cilindar i veliki otvoreni zamašnjak. Najveća brzina iznosila je 30 km/h. Prednji kotači bili su mali, a stražnji veliki.”

Budicki je brzo razvio posao s prodajom automobila ali i nastavio sa svojim ludorijama. Prvi se popeo automobilom na Sljeme, letio balonom, a Zagrepčani mu mogu biti zahvalni što je osnovao taksi-službu i prvu autoškolu.

Godine 1910. zemaljska vlada odlučila je da se svaki vozač mora podvrgnuti ispitu. Ferdinand Budicki najprije je naučio voziti članove ispitnog povjerenstva, a zatim je sam, kao prvi Zagrepčanin, položio ispit i dobio vozačku dozvolu broj jedan. Umro je 1951.-ve u osamdesetoj godini.