Regionalna prometna sigurnost

Novo izvješće Prometne zajednice pokazuje da je tijekom 2025. godine na cestama šest partnera Zapadnog Balkana poginulo 1.287 ljudi, čak 62 više nego godinu prije. Regionalna stopa smrtnosti od približno 78 poginulih na milijun stanovnika gotovo je dvostruko viša od prosjeka Europske unije, dok je broj teško ozlijeđenih dosegnuo 8.162. Još je zabrinjavajuće što se od 2019. broj poginulih smanjio za samo 2,1 posto, znatno sporije od tempa potrebnog za ostvarenje međunarodnih ciljeva prometne sigurnosti. Ni Hrvatska nema razloga za zadovoljstvo jer se sa stopom stradavanja znatno višom od europskog prosjeka suočava sa sličnim problemom nedovoljno brzog smanjivanja prometne smrtnosti.

Nakon kratkog poboljšanja ponovno raste broj poginulih

Sigurnost cestovnog prometa na Zapadnom Balkanu ponovno pokazuje zabrinjavajući trend. Prema godišnjem izvješću Road Safety Statistics in the Western Balkans (2025), koje je Prometna zajednica (Transport Community) objavila 9. studenoga 2026. godine, na cestama Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije tijekom prošle godine poginulo je ukupno 1.287 ljudi. U odnosu na 2024., kada je evidentirano 1.225 poginulih, to je povećanje od 62 osobe ili 5,1 posto.

Takav rezultat prekinuo je prethodni trend poboljšanja i ponovno otvorio pitanje učinkovitosti prometno-sigurnosnih politika u regiji. Pritom je posebno važna usporedba s 2019. godinom, koja se koristi kao polazna vrijednost za međunarodne ciljeve smanjenja stradavanja do 2030. U šest promatranih partnera broj poginulih u šest se godina smanjio za samo 2,1 posto, što pokazuje da dosadašnji tempo promjena nije dovoljan za ostvarenje cilja prepolovljenja prometne smrtnosti do kraja desetljeća.

Regionalni rezultati pritom nisu jednaki u svim državama i područjima. Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija tijekom 2025. zabilježile su manje poginulih nego godinu prije, dok su Albanija, Bosna i Hercegovina te Kosovo zabilježili povećanje. Takve razlike pokazuju da se prometno-sigurnosne prilike ne razvijaju jednako, ali istodobno ne dopuštaju jednostavno zaključivanje o uspješnosti pojedinih država samo na temelju promjene u jednoj godini. U manjim populacijama i relativno mali apsolutni pomaci mogu proizvesti velike postotne oscilacije.

Važnije je pitanje jesu li promjene dugoročne, koje su mjere provedene i mogu li se njihovi učinci povezati sa smanjenjem stradavanja. Upravo se u tome nalazi razlika između statističkog bilježenja prometnih nesreća i sustavnog upravljanja prometnom sigurnošću.

Gotovo dvostruko veći rizik od europskog prosjeka

Jedan od najupečatljivijih pokazatelja novog izvješća odnosi se na stopu poginulih prema broju stanovnika. Na Zapadnom Balkanu tijekom 2025. evidentirano je približno 78 poginulih na milijun stanovnika, dok je prosjek Europske unije iznosio 43. Regionalna stopa tako je oko 1,8 puta viša od europskog prosjeka.

Takva usporedba omogućuje jasniji pogled od samog ukupnog broja poginulih jer uzima u obzir veličinu stanovništva. Međutim, ni ona ne daje potpunu sliku prometnog rizika. Broj stanovnika nije jednak prometnoj izloženosti. Države se razlikuju prema broju registriranih vozila, duljini cestovne mreže, prijeđenim kilometrima, udjelu tranzitnog prometa, vrsti prometnica i zastupljenosti pojedinih skupina sudionika.

Unatoč tim ograničenjima, razlika između 78 i 43 poginule osobe na milijun stanovnika dovoljno je velika da upućuje na ozbiljan regionalni sigurnosni problem. Dok su pojedine europske države uspjele smanjiti prometnu smrtnost na razine znatno niže od prosjeka Unije, zemlje Zapadnog Balkana i dalje se suočavaju s visokim brojem izgubljenih života u odnosu na veličinu stanovništva.

Europska unija je tijekom 2025. zabilježila približno 19.350 poginulih na cestama, što predstavlja smanjenje od oko tri posto u odnosu na prethodnu godinu i približno 15 posto u odnosu na 2019. Ni europski napredak nije dovoljan za ostvarenje zadanog cilja, ali je razlika u dugoročnom kretanju pokazatelja u odnosu na Zapadni Balkan očita. Dok se u EU-u broj poginulih smanjio za približno jednu šestinu, u promatranoj regiji smanjenje je iznosilo tek 2,1 posto.

To znači da se razlika u ukupnoj sigurnosnoj učinkovitosti prometnih sustava ne može riješiti samo pojedinačnim kampanjama ili povremenim pojačanim policijskim nadzorom. Potrebne su promjene koje istodobno zahvaćaju infrastrukturu, brzinu kretanja, tehničku sigurnost vozila, ponašanje sudionika i organizaciju nadležnih institucija.

Više od osam tisuća teško ozlijeđenih, ali podaci nisu potpuno usporedivi

Novo izvješće prvi put na regionalnoj razini objedinjuje podatke o teško ozlijeđenim osobama za razdoblje od 2019. do 2025. godine. Prema dostavljenim nacionalnim evidencijama, tijekom 2025. na Zapadnom Balkanu teško su ozlijeđene 8.162 osobe, približno jednako kao godinu prije, ali 10,8 posto više nego 2019.

Taj podatak otvara drugo, podjednako važno pitanje prometne sigurnosti. Smrtni ishodi predstavljaju najtežu posljedicu prometnih nesreća, ali veliki broj preživjelih osoba suočava se s ozljedama koje mogu zahtijevati dugotrajno liječenje, rehabilitaciju i promjene svakodnevnog života. Ozljede mozga, kralježnice, ekstremiteta i unutarnjih organa mogu izazvati trajne funkcionalne posljedice, smanjenje radne sposobnosti i potrebu za dugotrajnom pomoći drugih osoba.

Međutim, Prometna zajednica upozorava da podaci o teško ozlijeđenima još nisu dovoljno usklađeni među promatranim partnerima. Nacionalne definicije teške ozljede razlikuju se, a način prikupljanja podataka ne mora biti jednak. U pojedinim sustavima kvalifikacija ozljede snažno ovisi o policijskoj evidenciji i pravnim kriterijima, dok suvremeni zdravstveno-statistički pristupi nastoje koristiti standardiziranu medicinsku procjenu težine ozljede.

Na europskoj razini važnu ulogu ima metodologija MAIS3+, koja teške ozljede nastoji definirati prema medicinski procijenjenoj ozbiljnosti ozljede. Takav pristup omogućuje dosljednije razlikovanje lakših i teških posljedica te pouzdaniju usporedbu između država. Ako jedna država koristi medicinski kriterij, a druga pravnu ili administrativnu definiciju, njihov broj teško ozlijeđenih ne mora predstavljati jednaku razinu stvarnog stradavanja.

Zbog toga broj od 8.162 teško ozlijeđene osobe treba čitati kao zbroj prijavljenih nacionalnih podataka, a ne kao potpuno usporediv regionalni pokazatelj. Jednako tako, zabilježeni porast od 10,8 posto u odnosu na 2019. ne smije se bez dodatne metodološke provjere pripisati isključivo pogoršanju sigurnosti. Dio promjene mogao bi proizlaziti iz načina evidentiranja i klasifikacije ozljeda, što novo izvješće prepoznaje kao jedno od područja koja zahtijevaju poboljšanje.

Zašto strategije ne donose očekivane rezultate?

Prometna zajednica u novom izvješću upozorava da regionalni ciljevi neće biti ostvareni bez snažnije, kontinuirane i mjerljive provedbe sigurnosnih mjera. U okviru regionalnog Akcijskog plana sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje od 2025. do 2027. predviđeno je smanjenje broja poginulih i teško ozlijeđenih za 25 posto do 2027., uz dugoročni cilj prepolovljenja stradavanja do 2030. godine.

Problem nije samo u postavljanju ciljeva. Većina država ima prometno-sigurnosne strategije, zakonske propise i institucije odgovorne za nadzor. Međutim, stvarni rezultati ovise o tome jesu li mjere financirane, imaju li određene nositelje, provode li se prema rokovima i postoji li sustav koji prati njihov učinak. Bez takvog mehanizma strateški dokumenti mogu ostati skup načelnih namjera koje se teško povezuju s promjenama na cestama.

Izvješće zato posebno naglašava potrebu sanacije opasnih cestovnih dionica, jačanja tehničkih pregleda vozila, povećanja uporabe sigurnosnog pojasa i dječjih sigurnosnih sustava te dosljednog policijskog nadzora. Jednako važni su stabilno financiranje, dovoljan broj stručnih zaposlenika i jasna raspodjela institucionalne odgovornosti.

Takav pristup odgovara načelima sustava Safe System, koji polazi od činjenice da ljudi mogu pogriješiti i da cestovni sustav mora biti oblikovan tako da te pogreške što rjeđe završavaju smrću ili teškim ozljedama. Sigurnije prometnice, primjerene brzine, tehnički sigurnija vozila, odgovornije ponašanje i djelotvorna pomoć nakon nesreće čine povezanu cjelinu.

U tom kontekstu uspješnost prometno-sigurnosne politike ne bi se trebala mjeriti samo brojem kampanja, prometnih kontrola i objavljenih strategija, nego promjenama stvarnih sigurnosnih pokazatelja. Smanjuje li se udio vozila koja prekoračuju dopuštenu brzinu, raste li uporaba pojasa, popravljaju li se infrastrukturno opasna mjesta i pada li broj ljudi koji zbog prometnih nesreća gube život ili zadobivaju teške ozljede?

Hrvatska je izvan promatrane regije, ali dijeli dio njezinih problema

Hrvatska nije među šest partnera Zapadnog Balkana obuhvaćenih izvješćem Prometne zajednice. Kao članica Europske unije uključena je u europski statistički sustav i podliježe zajedničkim prometno-sigurnosnim pravilima. Međutim, zemljopisni položaj, povezanost prometnih koridora i struktura međunarodnog prometa čine regionalne sigurnosne trendove važnima i za Hrvatsku.

Prema podacima Europske komisije za 2025., Hrvatska je imala 261 poginulu osobu u cestovnom prometu. Europska statistička tablica za tu godinu prikazuje stopu od 67 poginulih na milijun stanovnika, dok tekstualni sažetak Komisije navodi 65. Bez obzira na tu razliku između dvaju prikaza unutar iste službene objave, Hrvatska ostaje znatno iznad europskog prosjeka od 43 poginula na milijun stanovnika.

Posebno je zabrinjavajuće što je prema istim europskim podacima broj poginulih u Hrvatskoj tijekom 2025. porastao za devet posto u odnosu na prethodnu godinu. Dugoročno je u odnosu na 2019. ostvaren pad od približno 12 posto, ali to je i dalje osjetno sporije od smanjenja potrebnog za ostvarenje cilja prepolovljenja smrtnosti do 2030.

Hrvatska je ujedno važan tranzitni prostor između srednje Europe, Jadrana i jugoistočne Europe. Na njezinim se autocestama i državnim cestama susreću domaći promet, turistička putovanja, međunarodni autobusni prijevoz i teretni promet prema državama regije. Razlike u tehničkom stanju vozila, cestovnoj infrastrukturi, prometnim navikama i intenzitetu nadzora mogu se odraziti na sigurnost duž međunarodnih koridora.

Ipak, ne bi bilo opravdano zaključiti da prometni rizici u Hrvatskoj proizlaze prvenstveno iz prometa sa Zapadnog Balkana. Za takvu tvrdnju bili bi potrebni podaci o prometnoj izloženosti, nesrećama prema registraciji vozila, vrsti prijevoza, mjestu nastanka i uzrocima. Regionalna usporedba ima veću vrijednost kao poticaj za zajedničko unapređenje infrastrukture, nadzora i sigurnosnih standarda nego kao pokušaj pripisivanja rizika pojedinim državama ili skupinama vozača.

Cestovna infrastruktura i ponašanje vozača moraju se promatrati zajedno

Jedan od najvažnijih zaključaka regionalnog izvješća jest potreba da se prometna sigurnost ne promatra kroz odvojene institucionalne nadležnosti. Prometnica s nepovoljnim geometrijskim elementima, nedovoljno preglednim raskrižjem ili izostankom zaštite ranjivih sudionika može povećati posljedice vozačke pogreške. Istodobno, kvalitetna infrastruktura ne može potpuno nadoknaditi neprilagođenu brzinu, vožnju pod utjecajem alkohola ili nekorištenje sigurnosnog pojasa.

Zato prioriteti moraju obuhvatiti i ponašanje sudionika i tehničke karakteristike prometnog sustava. Na prometnicama na kojima se često događaju teške nesreće potrebno je utvrditi odgovara li ograničenje brzine stvarnoj razini zaštite, postoje li mogućnosti fizičkog odvajanja prometnih smjerova te koliko su sigurni pješački i biciklistički prijelazi.

Sustavno otkrivanje i sanacija opasnih mjesta trebalo bi se oslanjati na kombinaciju podataka o nesrećama, prometnom opterećenju, brzinama i infrastrukturnim karakteristikama. Takav pristup omogućuje da se intervencije provedu i prije nego što se na pojedinoj lokaciji dogodi veći broj teških nesreća.

Jednako važna je tehnička ispravnost vozila, osobito onih koja se koriste u profesionalnom prijevozu. U regiji kojom prolaze međunarodni teretni i autobusni koridori učinkoviti tehnički pregledi i kontrole na cesti mogu pridonijeti prepoznavanju vozila s opasnim nedostacima. U području ponašanja vozača prioriteti uključuju brzinu, uporabu sigurnosnih pojaseva i dječjih sjedalica, alkohol i droge te umor i distrakciju.

Upravo povezivanje tih mjera predstavlja osnovu sustava u kojem se sigurnost ne pokušava postići samo kažnjavanjem nakon prekršaja nego smanjivanjem vjerojatnosti nastanka nesreće i ublažavanjem njezinih posljedica.

Bez usporedivih podataka nema ni pouzdane procjene napretka

Posebna vrijednost novog regionalnog izvješća nalazi se u pokušaju usklađivanja statističkog praćenja prometne sigurnosti. Zapadni Balkan tijekom pristupanja europskim pravilima mora razvijati sustave prikupljanja podataka koji omogućuju usporedbe s Europskom unijom, ali i međusobno pouzdano praćenje dugoročnih promjena.

To se ne odnosi samo na broj poginulih. Za kvalitetnu prometno-sigurnosnu politiku potrebni su i podaci o teško ozlijeđenima, vrstama sudionika, uporabi sigurnosne opreme, prosječnim brzinama, prometnom opterećenju, lokacijama nesreća i učinkovitosti poduzetih mjera.

Ako države ne koriste usporedive kriterije, postoji opasnost da se prividno poboljšanje ili pogoršanje pripiše promjeni ponašanja sudionika, iako je stvarni razlog drukčije evidentiranje. Posebno je to izraženo kod teških ozljeda, gdje medicinske i pravne definicije mogu dovesti do znatnih statističkih razlika.

Zato je regionalno usklađivanje s europskom bazom CARE i standardiziranim medicinskim pokazateljima važan preduvjet ozbiljnije analize. Njegova svrha nije samo izrada urednijih statističkih tablica, nego omogućavanje donošenja odluka na temelju pouzdanijih dokaza.

Za Hrvatsku, koja je već dio europskog sustava, važan izazov ostaje pretvaranje prikupljenih podataka u konkretne i javno provjerljive mjere. Statistika mora pokazati ne samo gdje se dogodila nesreća nego i koji se rizici ponavljaju, gdje je potrebna intervencija i kakav je učinak postignut nakon njezine provedbe.

Ciljevi do 2030. sve su bliže, a vrijeme za promjene sve kraće

Novo izvješće Prometne zajednice pokazuje da Zapadni Balkan u prometnu 2026. godinu ulazi s ozbiljnim zaostatkom u ostvarivanju ciljeva sigurnosti cestovnog prometa. Umjesto postojanog smanjivanja stradavanja, 2025. donijela je povećanje broja poginulih, dok se broj teško ozlijeđenih zadržao na visokoj razini.

Ako se regionalni trend promatra od 2019., postaje jasno da pojedinačna godišnja poboljšanja nisu dovoljna. Za ostvarenje cilja prepolovljenja prometne smrtnosti do 2030. potreban je znatno brži i dugotrajniji napredak, uz mjere čija se provedba može pratiti i čiji se učinak može mjeriti.

Ni Hrvatska, iako članica Europske unije, nije izvan tog problema. Njezina stopa prometne smrtnosti i dalje je visoka u usporedbi s europskim prosjekom, a posljednji godišnji podaci pokazuju povećanje broja poginulih. To potvrđuje potrebu za kontinuiranim ulaganjem u sigurniju infrastrukturu, učinkovitim nadzorom najrizičnijih ponašanja, tehničkom sigurnošću vozila i kvalitetnijim praćenjem teških ozljeda.

Najvažnija poruka novog regionalnog izvješća nije samo da je na cestama Zapadnog Balkana tijekom jedne godine poginulo 1.287 ljudi. Mnogo je važnije što šest godina nakon polazne 2019. regija bilježi tek 2,1 posto manje poginulih, dok je cilj do 2030. smanjenje za polovinu. Razlika između postavljenih ciljeva i stvarnih rezultata pokazuje da prometna sigurnost mora postati trajna, financirana i mjerljiva odgovornost institucija, a ne samo tema godišnjih statističkih izvješća.

....

Tekst: Vidmir Raič

Infografika: Petar Kolovrat