stu 2026
Na cestama Europske unije tijekom 2025. godine život je izgubilo 19.350 ljudi. Iako je riječ o smanjenju od tri posto u odnosu na prethodnu godinu, iza statistike se nalaze tisuće obitelji koje su izgubile svoje najbliže i deseci tisuća ljudi koji žive s teškim posljedicama prometnih nesreća. Na Svjetski dan sjećanja na žrtve cestovnog prometa, koji se ove godine obilježava u nedjelju, 15. studenoga, Europa se prisjeća stradalih, izražava solidarnost s njihovim obiteljima i upozorava na potrebu učinkovitije prevencije. Europski parlament prošle je godine usvojio nova pravila o vozačkim dozvolama, osposobljavanju vozača i priznavanju zabrana upravljanja između država članica. Međutim, stvarni uspjeh tih mjera neće se mjeriti brojem donesenih propisa, nego životima koji će zahvaljujući njima biti sačuvani.
Iza europske statistike nalazi se 19.350 izgubljenih života
Svjetski dan sjećanja na žrtve cestovnog prometa nije samo prigoda za prisjećanje na poginule, nego i trenutak u kojem europske države moraju preispitati vlastite rezultate u sprječavanju prometnih nesreća. Prema konačnim podacima Europske komisije, objavljenima 27. listopada 2026., na cestama Europske unije tijekom prošle godine poginulo je 19.350 osoba. To je približno 580 manje nego 2024. i oko 3.400 manje nego 2019. godine, koja se koristi kao polazište za europski cilj prepolovljenja broja poginulih i teško ozlijeđenih do 2030.
Na prvi pogled riječ je o ohrabrujućem trendu. Broj poginulih smanjen je za tri posto tijekom jedne godine, a za približno 15 posto u odnosu na 2019. Međutim, Europska komisija upozorava da takav tempo nije dovoljan za ostvarenje zadanih ciljeva. Većina država članica još nije na putanji koja bi do kraja desetljeća omogućila prepolovljenje prometne smrtnosti, dok se između pojedinih država i dalje bilježe velike razlike u sigurnosti cestovnog prometa.
Europski prosjek tijekom 2025. iznosio je 43 poginule osobe na milijun stanovnika. Najpovoljnije rezultate ostvarile su Švedska s 19 i Danska s 24 poginule osobe na milijun stanovnika, dok su među državama s najvišim stopama bile Bugarska, Rumunjska i Hrvatska. Takve razlike pokazuju da se iza zajedničkog europskog pravnog okvira nalaze prometni sustavi vrlo različite razine sigurnosti.
Još je važnije što broj poginulih ne obuhvaća sve ljudske posljedice prometnih nesreća. Europska komisija procjenjuje da na svaku poginulu osobu dolazi približno pet teško ozlijeđenih, što znači da se na cestama Unije godišnje teško ozlijedi oko 100.000 ljudi. Mnogi među njima suočavaju se s dugotrajnim liječenjem, rehabilitacijom, trajnim ograničenjima i psihološkim posljedicama, dok njihove obitelji preuzimaju teret skrbi i financijske neizvjesnosti.
Upravo zato statistiku prometnih nesreća nije dovoljno promatrati kao godišnji pokazatelj uspješnosti policijskog nadzora, cestovne infrastrukture ili prometnih propisa. Svaka poginula osoba predstavlja izgubljen ljudski život, a svaka teška ozljeda može značiti trajnu promjenu života čitave obitelji.
Dan sjećanja poziva na solidarnost, potporu i djelovanje
Svjetski dan sjećanja na žrtve cestovnog prometa obilježava se svake treće nedjelje u studenome. Inicijativu je 1993. pokrenula britanska organizacija RoadPeace, a Ujedinjeni narodi 2005. prepoznali su ga kao međunarodni dan posvećen poginulima, teško ozlijeđenima i njihovim obiteljima. Ove godine obilježava se 15. studenoga, uz međunarodnu poruku „Remember. Support. Act.”, odnosno „Sjećaj se. Podrži. Djeluj.”
Tri dijela te poruke predstavljaju i tri različite odgovornosti društva. Sjećanje podrazumijeva priznavanje ljudskih posljedica prometnog stradavanja i dostojanstva svake žrtve. Podrška se odnosi na obitelji poginulih, preživjele osobe s teškim ozljedama i sve koji se suočavaju s dugotrajnim posljedicama nesreća. Djelovanje znači zahtjev za konkretnim preventivnim mjerama koje će smanjiti vjerojatnost da se slične tragedije ponove.
Europska federacija žrtava cestovnog prometa FEVR posebno upozorava da posljedice prometnih nesreća ne završavaju policijskim očevidom ili otpustom ozlijeđene osobe iz bolnice. Liječenje, rehabilitacija, psihološka podrška, pravni postupci i naknada štete često traju godinama. Zato se kvaliteta prometno-sigurnosnog sustava mora procjenjivati i prema tome koliko učinkovito društvo skrbi o onima koji su nesreću preživjeli.
U obilježavanje su uključeni i djelatnici žurnih službi koji svakodnevno spašavaju unesrećene i suočavaju se s najtežim posljedicama prometnog stradavanja. Njihov rad važan je dio suvremenog pristupa sigurnosti prometa, ali nijedan sustav spašavanja ne može nadomjestiti vrijednost spriječene nesreće.

Europski parlament prošle je godine usvojio nova pravila za vozače
Europska unija nastoji smanjiti prometnu smrtnost kombinacijom sigurnije infrastrukture, tehničkih standarda vozila, osposobljavanja vozača i učinkovitijeg provođenja prometnih propisa. Jedan od važnijih zakonodavnih koraka ostvaren je 21. listopada 2025., kada je Europski parlament potvrdio nova pravila o vozačkim dozvolama i međusobnom priznavanju određenih zabrana upravljanja vozilima.
Nova pravila formalizirana su direktivama Europske unije 2025/2205 i 2025/2206, koje su stupile na snagu 25. studenoga 2025. godine. Njihova je svrha modernizirati europski sustav vozačkih dozvola, poboljšati osposobljavanje novih vozača, olakšati prekogranično postupanje prema najtežim prometnim prekršiteljima te postupno omogućiti digitalne vozačke dozvole.
Važno je naglasiti da stupanje direktiva na snagu ne znači kako su sve njihove odredbe već neposredno primjenjive u Hrvatskoj i ostalim državama članicama. Države moraju prenijeti nove zahtjeve u nacionalno zakonodavstvo, a za većinu odredaba predviđeno je četverogodišnje prijelazno razdoblje. Za pojedine mjere, uključujući vožnju uz pratnju i određena pravila za vozila na alternativni pogon, predviđeni su kraći rokovi.
Europski zakonodavac tako je uspostavio zajednički okvir, ali će stvarni sigurnosni učinak ovisiti o načinu na koji države članice prilagode svoje propise, osposobljavanje vozača i nadzor prometa.
Mladi vozači dobivaju dulje razdoblje pojačane odgovornosti
Jedna od važnijih novosti odnosi se na vozače početnike. Nova europska pravila predviđaju probno razdoblje od najmanje dvije godine tijekom kojeg će se na njih primjenjivati stroži zahtjevi i sankcije za određene opasne prometne prekršaje.
Razlog za takav pristup nalazi se u činjenici da polaganje vozačkog ispita predstavlja tek početak samostalnog stjecanja vozačkog iskustva. Novi vozač može poznavati prometne propise i uspješno upravljati vozilom u uvjetima ispita, ali se tijekom prvih godina samostalne vožnje još suočava s nizom situacija koje zahtijevaju razvijenu sposobnost prepoznavanja i predviđanja rizika.
Posebna pozornost posvećuje se brzini, vožnji pod utjecajem alkohola i drugih psihoaktivnih tvari te opasnim ponašanjima koja mogu imati teške posljedice. Europski pristup polazi od potrebe da se početničko razdoblje prepozna kao zasebna faza razvoja vozačkih vještina, a ne samo kao administrativna kategorija nakon položenog ispita.
Nova direktiva uvodi i zajednički europski sustav vožnje uz pratnju za sedamnaestogodišnjake koji stječu pravo upravljanja vozilima B kategorije. Namjera je omogućiti mlađim vozačima stjecanje dodatnog iskustva uz iskusnu osobu prije potpuno samostalnog sudjelovanja u prometu.
Takav model ne znači jednostavno dopuštanje neograničene samostalne vožnje sa 17 godina. Upravo je pratnja temeljna sigurnosna pretpostavka sustava. Pritom će pojedinosti provedbe, uvjeti za pratitelje i nadzor poštovanja pravila ovisiti o nacionalnom zakonodavstvu i zajedničkim europskim zahtjevima.

Vozački ispit mora bolje pripremiti vozača za stvarne prometne opasnosti
Modernizacija europskih pravila ne ograničava se na dob vozača i trajanje vozačkih dozvola. Poseban naglasak stavljen je na sadržaj osposobljavanja i način provjere znanja potrebnog za sigurnu vožnju.
Budući vozači morat će bolje poznavati rizike povezane s mrtvim kutom vozila, uporabom mobilnog telefona, sustavima pomoći vozaču te otvaranjem vrata automobila u blizini biciklista. Veća pozornost pridaje se i prepoznavanju ranjivih sudionika prometa, osobito djece, pješaka, biciklista i motociklista.
Takav pristup odražava promjene u suvremenom prometu. Vozači se više ne suočavaju samo s klasičnim automobilskim prometom, nego i s električnim biciklima, e-romobilima, sve složenijim raskrižjima i vozilima opremljenima naprednim sustavima elektroničke pomoći.
Posebno je važno razumijevanje ograničenja tih sustava. Automatsko kočenje, prilagodljivi tempomat i sustavi održavanja prometne trake mogu povećati sigurnost, ali nisu zamjena za pozornost i odgovornost osobe za upravljačem. Novi vozač zato ne bi trebao učiti samo kako uključiti pojedinu funkciju, nego i kada ona možda neće pravilno prepoznati opasnost ili reagirati na vrijeme.
Europski parlament također je podržao proširenje znanja o sigurnoj vožnji tijekom snijega, poledice i drugih zahtjevnih vremenskih uvjeta. Za Hrvatsku, koja na relativno malom području ima vrlo različite klimatske i prometne uvjete, takav je pristup posebno relevantan.
Ozbiljna zabrana upravljanja više ne bi smjela prestati na državnoj granici
Važan dio novih pravila odnosi se na međusobno priznavanje određenih zabrana upravljanja vozilima. Dosadašnji europski sustav nije u svim okolnostima omogućavao da sankcija izrečena zbog teškog prometnog prekršaja u jednoj državi članici proizvede odgovarajuće posljedice na području cijele Europske unije.
Nova direktiva nastoji smanjiti takve razlike. U središtu su teška prekoračenja brzine, upravljanje pod utjecajem alkohola ili droga te posebno opasna ponašanja koja izazivaju smrt ili teške ozljede. Predviđen je sustav suradnje između države u kojoj je prekršaj počinjen i države koja je izdala vozačku dozvolu.
To ne znači da svaka novčana kazna ili svaka lokalna mjera zabrane automatski postaje zabrana upravljanja u cijeloj Uniji. Primjena ovisi o vrsti i težini prekršaja, propisanim uvjetima, postupku obavještavanja i odlukama nadležnih tijela.
Za Hrvatsku je takav okvir važan zbog velikog broja međunarodnih putovanja, turističkog prometa i tranzitnih vozila. Vozač koji napravi osobito težak prekršaj ne bi smio računati na to da će prelaskom granice izbjeći sve sigurnosne posljedice svojeg postupanja.
Učinkovitost sustava ipak će ovisiti o kvaliteti administrativne suradnje, pravodobnoj razmjeni podataka i dosljednoj provedbi novih pravila u svim državama članicama.
Digitalna vozačka dozvola nije sama po sebi sigurnosna mjera
Nova europska pravila predviđaju i postupno uvođenje digitalne vozačke dozvole, koja bi trebala postati standardni oblik dokumenta dostupan putem mobilnog uređaja. Istodobno je zadržana mogućnost izdavanja fizičke vozačke dozvole, posebno za osobe koje ne koriste pametne telefone ili preferiraju klasični dokument.
Digitalizacija može pojednostavniti administrativne postupke, provjeru valjanosti dozvole i razmjenu informacija među nadležnim tijelima. Međutim, njezin učinak na prometnu sigurnost treba razlikovati od izravnih preventivnih mjera. Sama činjenica da je vozačka dozvola dostupna na telefonu ne znači da će njezin vlasnik voziti sigurnije.
Potencijalna korist nalazi se prije svega u pouzdanijem administrativnom sustavu, boljoj dostupnosti podataka i učinkovitijoj suradnji nadležnih tijela. Za smanjenje broja nesreća i dalje će biti presudni osposobljavanje, ponašanje vozača, kvaliteta prometnica i tehnička sigurnost vozila.

Europski podaci za 2025. posebno su važni za Hrvatsku
Prema konačnoj statistici Europske komisije, na hrvatskim cestama tijekom prošle godine poginula je 261 osoba, devet posto više nego 2024. U odnosu na 2019. broj poginulih smanjen je za približno 12 posto, što je sporiji napredak od onoga potrebnog za ostvarenje ciljeva do 2030.
Hrvatska se pritom nalazi među članicama Europske unije s najvišim stopama smrtnog stradavanja. U službenoj objavi Komisije postoje dva različita prikaza hrvatske stope, 65 poginulih na milijun stanovnika u tekstualnom sažetku i 67 u usporednoj statističkoj tablici. Ta razlika zahtijeva metodološko razjašnjenje, ali ne mijenja osnovni zaključak da je hrvatska stopa znatno iznad europskog prosjeka od 43.
Za Hrvatsku nova europska pravila zato nisu samo pitanje usklađivanja zakonodavstva. Ona otvaraju prostor za ozbiljniju raspravu o kvaliteti osposobljavanja mladih vozača, početničkom razdoblju, prepoznavanju ranjivih sudionika, uporabi naprednih sustava pomoći te učinkovitosti nadzora teških prometnih prekršaja.
Međutim, ni najbolje uređen sustav vozačkih dozvola neće samostalno riješiti sve probleme prometne sigurnosti. Na broj stradalih utječu i projektiranje prometnica, dopuštene i stvarne brzine, sigurnost raskrižja, stanje vozila, uporaba pojaseva i kaciga te kvaliteta hitnog odgovora nakon nesreća.
Upravo zato europska prometno-sigurnosna politika polazi od načela Safe System, prema kojem se sustav mora oblikovati uz pretpostavku da ljudi mogu pogriješiti, ali da njihove pogreške ne bi smjele završavati smrću ili teškim ozljedama.
Do 2030. ostale su samo četiri godine
Europska unija postavila je cilj da do 2030. prepolovi broj poginulih i teško ozlijeđenih u odnosu na 2019. godinu, a dugoročna vizija predviđa približavanje nultom broju poginulih do 2050. Međutim, podaci za 2025. pokazuju da je ostvareni napredak još uvijek nedovoljan.
Smanjenje broja poginulih za 15 posto tijekom šest godina predstavlja stvaran pomak, ali je daleko od prepolovljenja. Većina europskih država zato će u preostalom dijelu desetljeća morati ubrzati provođenje učinkovitih mjera, pri čemu će biti potrebno povezati zakonodavne promjene s konkretnim ulaganjima i mjerljivim rezultatima.
Nova europska pravila o vozačkim dozvolama dio su tog procesa, ali nisu njegovo konačno rješenje. Njihova provedba tek predstoji, pa se njima ne mogu pripisivati već ostvareni rezultati smanjenja broja poginulih tijekom 2025. godine.
Upravo ta razlika između donošenja propisa i njihove stvarne primjene važna je za ozbiljnu procjenu prometne sigurnosti. Napredak neće biti potvrđen kada sve države formalno prenesu nove direktive u nacionalne zakone, nego kada se pokaže da su vozači bolje pripremljeni, opasni prekršaji učinkovitije sankcionirani, a broj smrtno stradalih i teško ozlijeđenih sustavno smanjen.
Sjećanje na poginule obvezuje na sprječavanje novih tragedija
Svjetski dan sjećanja na žrtve cestovnog prometa podsjeća da se iza svakog broja nalazi osoba, obitelj i život koji je mogao imati drukčiji nastavak. Tijekom 2025. na europskim cestama poginulo je 19.350 ljudi, a približno stotinu tisuća pretrpjelo je teške ozljede. Za njihove obitelji prometna nesreća nije završila zatvaranjem policijskog zapisnika ili objavljivanjem godišnje statistike.
Ovogodišnja poruka „Sjećaj se. Podrži. Djeluj.” zato povezuje ljudsku solidarnost i odgovornost javnih institucija. Žrtve i njihove obitelji zaslužuju dostojanstvo, razumijevanje i dostupnu pomoć, ali i konkretne dokaze da države poduzimaju sve što je razumno moguće kako bi spriječile nova stradavanja.
Europski parlament usvajanjem novih pravila o vozačkim dozvolama i zabrani upravljanja napravio je jedan zakonodavni korak. Sljedeći je zadatak država članica pretvoriti ta pravila u učinkovitu praksu, povezati ih sa sigurnijom infrastrukturom i provjeravati njihov stvarni učinak.

Sjećanje na 19.350 života izgubljenih tijekom samo jedne godine mora imati značenje koje nadilazi jedan datum u kalendaru. Najvažniji oblik poštovanja prema poginulima i njihovim obiteljima jest sustav koji iz svake prometne tragedije izvlači pouke, uklanja prepoznate rizike i sprječava da se isti propusti ponavljaju. Europa je postavila cilj prepolovljenja stradavanja do 2030., ali vrijeme za njegovo ostvarenje sve je kraće.
...
Tekst: Vidmir Raič
Infografika: Petar Kolovrat