piše: Nenad ZUBER
Posljednjih godina na našim cestama (autocestama, lokalnim i drugim cestama, gradskim prometnicama, ali i ispred vrtića i škola) postavljen je cijeli niz „preventivnih radara“, radara koji upozoravaju na ograničenje brzine na tom dijelu ceste i pokazuju brzinu kojom se vozi u trenutku prolaska radara. I, naravno, „radari zahvaljuju“ što se vozi sporije od najveće dopuštene brzine. Sjajan potez nadležnih! Ponosan sam, konačno mi se u prometu na cesti „netko“ zahvaljuje što vozim propisno!
Svakodnevno na putu prema kući, prolazim pokraj dva takva preventivna radara. Rado iščekujem, gledam, pripremam se … želim voziti ispod ograničenja brzine … jedva čekam da budem sporiji od ostalih vozača … i … da mi radar „kaže“ HVALA! Pozorno pratim kako je radar „opomenuo“ vozače koji su prošli prije mene: 69 USPORITE! … 64 USPORITE! … Počeo sam se natjecati sam sa sobom! Ja želim i mogu voziti sporije od ograničenja brzine!!!
Iako se uglavnom striktno držim svih prometnih propisa i nadasve sigurnosnih pravila dok vozim, nisam ni ja uvijek bio baš uzoran vozač što se tiče brzine. Iako me prijatelji zezaju da mene na cestama pretječu i biciklisti, znao sam tu i tamo (zbog razno raznih okolnosti) voziti i malo brže od dopuštenoga. Tada sam naravno kao i svi drugi vozači strepio od pravih radara i onoga što slijedi kada me „uslikaju“!
Preventivni radari nisu postavljeni uz cestu kako bi lovili vozače u prekršaju, već da djeluju preventivno – kako im i samo ime kaže. Oni svojim treptanjem, zahvalom ili pokudom preventivno utječu na svijest vozača. Očekuje se da će vozači usporiti kada im se na ekranu pokaže da voze brže od dozvoljenoga. Na nekim opasnim mjestima preventivni radari su povezani sa semaforima i ukoliko vozači voze za 20 km na sat brže od ograničenja, automatski uključuju crveno svjetlo na slijedećem raskrižju ili pred pješačkim prijelazom.
Zašto je korisno ovo natjecanje sa samim sobom? Vremenom postaje navika kontrolirati svoju brzinu vožnje. Tako se bezbolno izgrađuju pozitivni stavovi prema brzini (bolno je ono uz plaćanje kazni). Vožnja je ležernija, udobnija, nema sankcije, osjećaja neugode, a sigurnost vožnje je neupitna!
- Vjerujte, to funkcionira!
- Probajte – zabavno je !
- Natječite se sami sa sobom, možete vi to!
- Ajmo vozači - svi tako!
- Probajte - korisno je!
- Jeftinije je i sigurnije!
Svi smo svjesni kako je nedopuštena ili neprilagođena brzina jedan od ključnih čimbenika nastanka prometnih nesreća. Borba protiv te činjenice mukotrpna je i traje godinama. Višestruku (a ne, kao do sada, samo sporadičnu) pojavu preventivnih radara na našim prometnicama možemo zahvaliti Nacionalnom programu sigurnosti cestovnog prometa koji je predvidio njihovu nabavku kao jednu od strateških zadaća kojom bi se upozoravali vozače na poštivanje dozvoljenih brzina vožnje, posebno u zonama škola, vrtića, ali i drugdje gdje prekoračenje brzine predstavlja sigurnosni rizik.
Ako moji istomišljenici, dionici cesta - vozači, prihvate ovakvu vrstu natjecanja sa samim sobom, uvjeren sam kako ćemo zajednički prevenirati nemila događanja na našim cestama i zajednički poboljšati sigurnosnu situaciju u prometu.
Policija će tada imati više vremena za upravljanje prometom na kriznim mjestima i neće morati čučati iza radara i vrebati neodgovorne vozače koji voze brže od dopuštenoga na određenoj dionici ceste.
Zato ne natječite se s drugim vozačima tko će brže u prometu, nego upravo suprotno – natječite se tko će voziti bolje u granicama dopuštenoga! Možete vi sporije – siguran sam, a i radar će vam zahvaliti! Probajte, osjetit ćete zadovoljstvo!
....
Fotogeafija: VEPEL
