Korištenje zaštitnih sredstava: pojasevi, motorističke i biciklističke kacige, reflektirajući elementi
Za sigurnost u prometu veliku važnost ima razina i učestalost korištenja zaštitnih sredstava poput pojaseva, kaciga, sjedalica za djecu i dr. Razumljivo je da ne postoji izravna veza između korištenja navedenog i učestalosti prometnih nesreća, ali definitivno postoji snažna korelacija s težinom ozljeda sudionika u prometnim nesrećama. Naime, putnicima, vezanje pojaseva u dobro osmišljenim automobilima može pružiti zaštitu do najviše 70 km/h pri frontalnim udarcima i 50 km/h pri bočnim udarcima (Tingvall, Haworth, 1999).
Kod većih brzina pojasevi mogu pružiti dobru zaštitu ako je sučelje između cestovne infrastrukture i
vozila dobro projektirano i zaštićeno od sudara – na primjer, pružanjem ublaživača udarca s oštrim krajevima prepreka uz cestu. Međutim, većina postojećih ograničenja brzine i infrastrukture dopušta mnogo veće brzine bez prisutnosti sučelja za zaštitu od sudara između vozila i objekata uz cestu, te bez značajnije upotrebe pojaseva. To je osobito slučaj u mnogim zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Pregledom istraživanja o učinkovitosti pojaseva utvrđeno je da njihova uporaba smanjuje vjerojatnost smrtnog stradavanja od 40 do 50 % za vozače i putnike na prednjim sjedalima te za oko 25 % za putnike na stražnjim sjedalima (Elvik, 2004).
Utjecaj na teške ozljede gotovo je jednako velik, dok je učinak na lakše ozljede manji i iznosi od 20 do 30 %. Detaljnije analize pokazuju da su pojasevi najučinkovitiji pri frontalnim udarima i sudarima gdje je vjerojatnost izlijetanja s ceste velika.
Stope korištenja sigurnosnih pojaseva uvelike se razlikuju u različitim zemljama, ovisno o postojanju zakona koji zahtijevaju njihovo postavljanje i uporabu, te posebno o stupnju u kojem se ti zakoni primjenjuju. Unatoč zakonodavstvu, opseg nekorištenja i dalje je značajan, s niskim stopama vezanja prednjih pojaseva i općenito niskim stopama korištenja stražnjih pojaseva. U Sjedinjenim Američkim Državama, upotreba prednjih pojaseva u 2002. godini iznosila je 75 %, u usporedbi s 58 % u 1994. godini (Glassbrenner, 2002).
U europskim državama, prema istraživanju iz 2004. godine stopa korištenja pojaseva za vozače kretala se između 52 % i 99 %, između 27 % i 95 % prednjih pojaseva za suvozače, a stražnjih pojaseva između 8 % i 92 %. (FIA Foundation for the Automobile and Society, 2009).
Velike razlike u korištenju pojaseva u zemljama Europske unije znače da bi se oko 7000 smrtnih slučajeva godišnje moglo spriječiti ako bi se stopa upotrebe pojaseva podigla na razinu kakva je u državama s najboljim trendovima. Godine 1999. najbolje stope upotrebe sigurnosnih pojaseva zabilježene su u zemljama s visokim prihodima i bile su u rasponu od 90 do 99 % za putnike na prednjim sjedalima, te u rasponu od 80 do 89 % za one na stražnjim sjedalima (European Transport Safety Council, 1999).
Neupotreba pojaseva glavni je čimbenik rizika od ozljeda za putnike u vozilu. Najčešće i najozbiljnije ozljede putnika, koji nisu vezani sigurnosnim pojasevima, koje se događaju pri frontalnom udaru, su ozljede glave (Mackay, 1997), a učinkovitost pojaseva ovisi o vrsti i težini sudara i položaju sjedenja putnika
Iako pojasevi mogu uzrokovati ozljede, to su, obično, manje ogrebotine i modrice na prsima i trbuhu, a bez pojaseva takve ozljede bi bile daleko teže (Hill, Mackay, Morris, 1992) Valja napomenuti da se učinkovitost prednjih pojaseva u frontalnom sudaru umanjuje opterećenjem straga uzrokovanim nesputanim putnicima na stražnjem sjedalu ili eventualno nepričvršćenim predmetima koji se prevoze. Ova pojava stražnjeg opterećenja može uzrokovati teške ozljede prsnog koša putnicima na prednjim sjedalima.
Na razinu upotrebe pojasa utječu:
- postoji li zakonodavstvo koje propisuje njihovu upotrebu;
- stupanj u kojem se provodi i nadzire primjena zakona, dopunjena javnim kampanjama;
- intenzitet poticanja korištenja pojaseva (WHO, 2004).
Zakonodavstvo o obveznoj uporabi, bez nadzora provedbe i popratnih kazni ima samo privremeni učinak na stope korištenja. Mnoge studije, kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini, pokazale su da se dosljednom provedbom zakona, ako zadovoljava određene uvjete, povećava upotreba pojaseva. Provedba mora biti selektivna, vrlo vidljiva i dobro najavljena, mora se provoditi kroz dovoljno dugo razdoblje i ponavljati nekoliko puta tijekom godine Solomon, Chaudhary, Cosgrove, 2004).
Metode prevoženja djece u motornim vozilima, a osobito uporaba sigurnosnih sjedalica za djecu, razlikuju se unutar i između zemalja. U zemljama s visokim prihodima, stope korištenja dječjih sjedalica obično su visoke, oko 90 % u Australiji i 86 % u Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, u zemljama s niskim prihodima njihova je upotreba rijetka.
U smislu sprječavanja smrtnih slučajeva, korištenje sigurnosnih sjedalica za djecu koja putuju automobilima nudi vrlo visoku razinu zaštite. Pokazalo se da smanjuje smrtnost dojenčadi u automobilima za približno 71 %, a smrt male djece za 54 % (National Highway Traffic Safety Administration, 2002).
Ipak, čak i kad su smještena u sjedalice, djeca u automobilima suočavaju se s posebnim rizikom od bočnih udara. Studija u Švedskoj pokazala je da je približno 50 % smrtno ozlijeđene djece u dobi do 3 godine bilo uključeno u sudar s bočnim udarom (Hobbs, 2001).
Učinkovite intervencije za povećanje uporabe sustava za sigurnije prevoženje djece uključuju (Centers for Disease Control and Prevention, 2001):
- zakone koji propisuju sustave za prevoženje djeteta;
- informiranje javnosti i poboljšane kampanje provedbe;
- programe poticanja i obrazovne programe za potporu provedbi;
- novčana potpora.
Primjer dobre prakse vezane uz mjeru novčane potpore jest mogućnost da uz malu naknadu ili bez naknade, roditelji mogu posuditi dječje sjedalo od rodilišta u kojem se dijete rodilo ili druge ustanove (vrtića). Daljnja korist takvih pristupa je njihova snažna obrazovna vrijednost i mogućnost savjetovanja za roditelje. Ovakvi projekti su snažno utjecali na stope korištenja dječjih sjedalica, kao i na upotrebu odgovarajućih dječjih sjedalica (Anund, Falkmer, Forsman, Gustafsson, 2003).
....
Članak je prenešen iz knjige "Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa", autora: dr. sc. Krunoslav Borovec, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, dr. sc. Stjepan Gluščić, znanstvenog projekta Visoke policijske škole u Zagrebu u području sigurnosti prometa „Utjecaj raznih čimbenika na sigurnost cestovnog prometa“ financiranog iz Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa, kojeg je realizirao projektni tim: dr. sc. Krunoslav Borovec, dr. sc. Stjepan Gluščić, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, mr. sc. Davor Štrk, Izidora Radek, Ana Marija Dunaj i Josip Mataija.
