Kad automobil zapliva na vodi, elektronika više ne pomaže

Obilna kiša, voda nakupljena u kolotrazima i istrošeni pneumatici mogu stvoriti jednu od najopasnijih situacija tijekom vožnje po mokrom kolniku. Akvaplaning nastaje kada se između pneumatika i ceste stvori vodeni sloj koji onemogućuje prijenos sila potrebnih za upravljanje i kočenje. Pritom ni pogon na sve kotače, ABS ili elektronički sustav stabilnosti ne mogu nadoknaditi izgubljeni kontakt s prometnicom. Hrvatski autoklub upozorava na mokre i skliske kolnike u većem dijelu zemlje te mogućnost zadržavanja većih količina vode, osobito na sjevernom Jadranu. Upravo zato vozači trebaju znati kako prepoznati prve znakove akvaplaninga, kako pravilno reagirati i zašto je stanje pneumatika često važnije od tehnološke opremljenosti automobila.

Kad između kotača i asfalta nastane vodeni klin

Većina vozača dobro poznaje osjećaj smanjenog prianjanja na mokroj cesti. Automobil zahtijeva dulji put kočenja, u zavojima je potreban dodatni oprez, a pri naglom ubrzavanju kotači mogu lakše proklizati. Međutim, akvaplaning predstavlja drukčiju i potencijalno znatno opasniju pojavu. Ne radi se samo o smanjenom trenju između pneumatika i mokrog asfalta nego o djelomičnom ili potpunom odvajanju gazne površine od kolnika zbog sloja vode.

Pneumatici su konstruirani tako da kanali na njihovoj gaznoj površini odvode vodu iz područja dodira s cestom. Dok se vozilo kreće, voda mora dovoljno brzo otjecati kako bi guma mogla održavati potreban kontakt s podlogom. Kada količina vode i brzina kretanja premaše sposobnost pneumatika da je istisne, ispred kotača počinje se stvarati vodeni klin. Povećavanjem hidrodinamičkog tlaka pneumatici se postupno odvajaju od prometnice, a sposobnost prijenosa uzdužnih i bočnih sila naglo slabi.

U takvoj situaciji vozač može zakrenuti upravljač, ali automobil neće nužno promijeniti smjer u skladu s njegovom namjerom. Jednako tako, kočenje može postati znatno manje učinkovito jer kotač više nema odgovarajuće prianjanje. Opasnost je osobito velika ako se akvaplaning pojavi tijekom prolaska kroz zavoj, pri većoj brzini ili kada se neposredno ispred vozila nalazi prepreka.

Važno je razumjeti da akvaplaning ne nastaje isključivo tijekom iznimno velikih brzina ili ekstremnih pljuskova. Dovoljna količina vode, nepovoljan profil pneumatika i određena brzina mogu stvoriti uvjete za gubitak prianjanja i pri brzinama koje vozač inače smatra umjerenima.

Najopasnija mjesta nisu uvijek ona na kojima najjače pada kiša

Hrvatski autoklub u prometnoj prognozi upozorava na mokre i skliske kolnike u većem dijelu Hrvatske, uz mogućnost mjestimice obilnijih oborina i zadržavanja veće količine vode, osobito na sjevernom Jadranu. Takvi vremenski uvjeti povećavaju rizik upravo ondje gdje prometnica ne omogućuje dovoljno brzo otjecanje oborinske vode.

Posebno su zahtjevni kolotrazi nastali dugotrajnim prometovanjem teških vozila, udubljenja u asfaltu, podvožnjaci, prometnice s nedovoljnim poprečnim nagibom i pojedini dijelovi brzih cesta i autocesta. Voda se na takvim mjestima može zadržavati i nakon slabljenja kiše. Vozač stoga može prolaziti relativno dobro dreniranom dionicom, a zatim iznenada naići na sloj vode koji bitno mijenja ponašanje automobila.

Na hrvatskim prometnicama dodatnu pozornost zahtijevaju brdske i priobalne ceste, gdje se oborinska voda može slijevati s okolnog terena prema kolniku. U usjecima i na prometnicama s oštećenom površinom mogu se pojaviti lokalne nakupine koje vozač ne može dovoljno rano procijeniti. Pritom nije presudno koliko je vode palo na određenom području, nego koliko se vode nalazi upravo na dijelu kolnika kojim vozilo prolazi.

Poseban rizik nastaje i kada se automobil približava vozilu koje ispred sebe podiže veliku količinu vode. Snažno raspršivanje može istodobno smanjiti vidljivost i upozoriti na veću količinu vode na prometnici. U takvoj situaciji potrebno je pravodobno smanjiti brzinu, povećati sigurnosni razmak i izbjegavati nagla prestrojavanja.

Ne postoji jedna brzina pri kojoj započinje akvaplaning

Jedna od čestih pogrešaka jest uvjerenje da akvaplaning postaje moguć tek nakon prelaska određene brzine, primjerice 80 ili 100 km/h. Takva univerzalna granica ne postoji jer na nastanak pojave istodobno utječu dubina vode, konstrukcija pneumatika, dubina njegova profila, tlak, dimenzije kotača, opterećenje vozila i svojstva kolnika.

Njemački autoklub ADAC u svojim ispitivanjima pokazuje koliko se ponašanje istog pneumatika može promijeniti s njegovim trošenjem. U jednom testnom primjeru novi pneumatik izgubio je kontakt s podlogom pri uzdužnom akvaplaningu na približno 93 km/h. Nakon smanjenja dubine profila na dva milimetra, isti je pneumatik počeo gubiti kontakt već pri približno 77 km/h.

Razlika od 16 km/h vrlo je značajna jer pokazuje koliko se sigurnosna rezerva smanjuje trošenjem gume. Međutim, riječ je o rezultatu određenog pneumatika i standardiziranih ispitnih uvjeta, a ne o brzini pri kojoj će svaki automobil doživjeti akvaplaning. U stvarnom prometu gubitak prianjanja može se pojaviti i pri nižim brzinama, osobito kada je sloj vode deblji ili se istodobno pojavi više nepovoljnih čimbenika.

ADAC u novijim savjetima upozorava da se pri kombinaciji nepovoljnih uvjeta akvaplaning može pojaviti već oko 60 km/h. To je važan podatak za vozače koji pretpostavljaju da je vožnja brzinom ispod uobičajenog autocestovnog ograničenja sama po sebi sigurna.

Sigurna brzina tijekom snažne kiše zato nije nužno brzina istaknuta prometnim znakom. Ona se mora prilagoditi stvarnoj količini vode, stanju pneumatika, preglednosti i mogućnosti pravodobne reakcije.

Dubina profila određuje koliko vode pneumatik može odvesti

Stanje pneumatika jedan je od najvažnijih čimbenika sprječavanja akvaplaninga. Njegovi kanali imaju zadatak prihvatiti i odvesti vodu iz područja dodira gazne površine s kolnikom. Kako se profil troši, raspoloživi prostor za odvodnju smanjuje se, a pneumatici sve teže održavaju kontakt s prometnicom pri većoj brzini i većoj količini vode.

Zakonski najmanja dopuštena dubina profila ne znači da pneumatik do te granice zadržava jednaka sigurnosna svojstva. Za uobičajene automobilske pneumatike osnovna zakonska granica iznosi 1,6 milimetara, uz posebne zahtjeve koji se odnose na zimsku opremu i njezine pojedine izvedbe. Međutim, sigurnosne preporuke proizvođača i automobilskih organizacija često predviđaju zamjenu mnogo prije dosezanja zakonskog minimuma.

ADAC Südbayern preporučuje najmanje tri milimetra profila za ljetne te četiri milimetra za zimske i cjelogodišnje pneumatike. Riječ je o preventivnim sigurnosnim preporukama, a ne o univerzalnom zakonskom minimumu za sve vrste pneumatika.

Osim dubine profila, važno je provjeravati tlak. Prenizak tlak može povećati sklonost akvaplaningu, dok ni previsok tlak ne predstavlja rješenje. Pneumatike treba napuhati na vrijednosti koje proizvođač vozila propisuje za odgovarajuće opterećenje i uvjete uporabe. Namjerno mijenjanje tlaka radi navodnog povećanja sigurnosti tijekom kiše može imati suprotan učinak.

Vozač bi također trebao obratiti pozornost na neujednačeno trošenje, oštećenja, starost i pravilnu montažu pneumatika. Guma koja na jednom dijelu gazne površine ima odgovarajući profil može na drugom biti znatno istrošenija, što dodatno otežava procjenu njezinih stvarnih svojstava.

Kako prepoznati prve znakove da automobil gubi kontakt s cestom?

Akvaplaning može nastati vrlo brzo, ali određeni znakovi mogu vozača upozoriti na povećanu opasnost i prije potpunog gubitka prianjanja. Jedan od njih jest izrazito snažno šuštanje ili udaranje vode ispod vozila i u prostorima kotača. Takvi zvukovi mogu ukazivati na prolazak kroz dublji sloj vode, osobito kada se pojave iznenada.

Drugi važan znak jest promjena osjećaja na upravljaču. Ako upravljač odjednom postane neuobičajeno lagan, a automobil slabije reagira na male korekcije smjera, moguće je da prednji kotači gube dio kontakta s podlogom. Vozač također može primijetiti neobično ponašanje vozila pri ubrzavanju, uključivanje kontrolnih lampica sustava stabilnosti ili osjećaj da automobil više ne prati potpuno željenu putanju.

Međutim, takvi znakovi nisu specifični samo za akvaplaning niti se pojavljuju uvijek. Zato je najvažnija prevencija. Velika količina vode na kolniku, duboki kolotrazi, izrazito raspršivanje vode iza drugih vozila i snažni pljuskovi već su dovoljan razlog za značajno smanjenje brzine.

Posebno je pogrešno nastaviti istom brzinom samo zato što se automobil do tada ponašao stabilno. Akvaplaning može nastati na vrlo kratkoj dionici, a uvjeti se mogu razlikovati čak i između dvaju susjednih prometnih trakova.

Što učiniti kada automobil počne kliziti po vodi?

Ako do akvaplaninga ipak dođe, najvažnije je izbjeći paničnu reakciju. Naglo okretanje upravljača, dodavanje gasa ili snažno kočenje u situaciji bez neposredne prepreke mogu dodatno otežati ponovno uspostavljanje kontrole nad vozilom.

Vozač treba mirno popustiti papučicu gasa, zadržati upravljač u približno ravnom položaju i izbjegavati nagle manevre. Kod automobila s ručnim mjenjačem, ako se to može učiniti sigurno, pritiskom na spojku može se smanjiti utjecaj pogonskog sustava na kotače. Kod vozila s automatskim mjenjačem ne treba tijekom akvaplaninga mijenjati položaj mjenjača niti prebacivati u neutralni stupanj.

Osnovni je cilj omogućiti vozilu da postupno smanji brzinu i da pneumatici ponovno uspostave kontakt s prometnicom. Kada se prianjanje vrati, vozač treba nastaviti smanjenom brzinom i procijeniti postoje li novi dijelovi kolnika na kojima bi se opasnost mogla ponoviti.

Pritom treba razlikovati uobičajeni postupak pri akvaplaningu od situacije u kojoj neposredno prijeti sudar. Ako se ispred vozila pojavi prepreka ili prijeti nalet, potrebno je provesti kočenje u nuždi. Dok je kotač potpuno odvojen od kolnika, učinak kočenja bit će vrlo ograničen, ali čim se kontakt obnovi, kočni sustav može početi djelovati. Zbog toga savjet da tijekom akvaplaninga treba izbjegavati naglo kočenje ne znači da vozač nikada ne smije kočiti kada postoji neposredna opasnost.

Najveća pogreška često nastaje kada vozač snažno zakrene upravljač dok automobil ne reagira, a pneumatici zatim iznenada ponovno dobiju prianjanje. Tada se vozilo može naglo pomaknuti u smjeru zakrenutih kotača, što može izazvati zanošenje, prelazak u drugi trak ili izlijetanje s ceste.

ABS, ESP i pogon na sve kotače ne mogu pobijediti fiziku

Suvremeni automobili opremljeni su različitim sustavima koji mogu poboljšati stabilnost i sigurnost vožnje. Antiblokirajući kočni sustav ABS sprječava blokiranje kotača tijekom kočenja, dok elektronički sustav stabilnosti ESP ili ESC prepoznaje odstupanja između željene i stvarne putanje vozila te prema potrebi djeluje na pojedine kočnice i pogonski sustav.

Međutim, svi ti sustavi za učinkovito djelovanje trebaju raspoloživo prianjanje između pneumatika i kolnika. Ako se između gume i asfalta nalazi dovoljno debeo sloj vode da kotač izgubi kontakt s prometnicom, mogućnost prijenosa sile upravljanja i kočenja bitno je smanjena ili gotovo potpuno nestaje.

Pogon na sve kotače također ne može spriječiti nastanak akvaplaninga. Njegova je osnovna prednost raspodjela pogonske sile između kotača, ali ne uklanjanje vode ispod gazne površine. Automobil s pogonom na sve kotače zato nije zaštićen od gubitka prianjanja samo zbog svoje konstrukcije.

Elektronički sustavi mogu pomoći kada dio kotača još ima kontakt s podlogom ili kada se prianjanje ponovno uspostavlja. No njihova učinkovitost ima fizikalna ograničenja. Vozač se zato ne smije oslanjati na pretpostavku da će elektronika ispraviti svaku pogrešku pri prevelikoj brzini na mokrom kolniku.

Jednako je važno pravilno koristiti prilagodljivi tempomat i druge sustave pomoći vozaču. Tijekom snažne kiše, kada se količina vode i vidljivost brzo mijenjaju, preporučljivo je preuzeti izravnu kontrolu nad brzinom i ne oslanjati se na automatizirano održavanje tempa vožnje.

Motociklisti imaju drukčija svojstva pneumatika, ali nisu zaštićeni od opasnosti

Akvaplaning je moguć i kod motocikala, premda zaobljeni profil motociklističkog pneumatika u pravilu otežava nastanak izraženog vodenog klina u odnosu na širi i ravniji profil automobilskog pneumatika. To, međutim, ne znači da su motociklisti sigurni tijekom prolaska kroz velike količine vode.

Kod motocikala i manji gubitak prianjanja može imati ozbiljne posljedice zbog načina održavanja ravnoteže i oslanjanja na dva kotača. Posebno su zahtjevni mokri zavoji, promjene nagiba, uzdužne oznake na kolniku, metalni poklopci i prometnice na kojima se voda zadržava uz rubove.

Motociklist tijekom obilne kiše treba pravodobno smanjiti brzinu, izbjegavati naglo ubrzavanje i kočenje te nastojati održavati što mirniju putanju. Posebno je važno ne pokušavati naglim manevrima zaobići veću količinu vode ako se time povećava opasnost od gubitka ravnoteže ili ulaska u putanju drugih vozila.

Ako se uvjeti toliko pogoršaju da više nije moguće pouzdano procijeniti stanje kolnika, sigurnije je prekinuti putovanje na prikladnom mjestu nego nastaviti vožnju uz sve manju mogućnost upravljanja.

Siguran razmak mora biti veći nego na suhoj cesti

Vožnja po mokrom kolniku zahtijeva prilagodbu koja započinje prije dolaska do opasne dionice. Jedna od najvažnijih mjera jest povećavanje sigurnosnog razmaka jer mokar asfalt može produljiti put kočenja, a izražena količina vode dodatno povećava neizvjesnost reakcije vozila.

Pri brzini od 90 km/h automobil tijekom jedne sekunde prijeđe približno 25 metara, dok pri 50 km/h prijeđe gotovo 14 metara. To su udaljenosti prijeđene tijekom jedne sekunde, primjerice tijekom reakcije vozača, prije nego što se uopće uzme u obzir stvarni put kočenja. Ako se prianjanje smanji ili nastane akvaplaning, zaustavljanje može zahtijevati znatno više prostora.

Posebno je važno izbjegavati pretjecanje neposredno prije velikih nakupina vode i ne voziti preblizu vozilima koja podižu snažnu vodenu zavjesu. Privremeni gubitak vidljivosti u kombinaciji s mogućim gubitkom prianjanja stvara situaciju u kojoj vozač ima vrlo malo vremena za procjenu i izbjegavanje opasnosti.

Prije putovanja potrebno je provjeriti stanje pneumatika, ispravnost brisača, rasvjete i uređaja za pranje stakala. Tijekom snažne kiše treba koristiti kratka svjetla, prilagoditi brzinu stvarnim uvjetima i pratiti prometne informacije Hrvatskog autokluba. Ako se na prometnici pojavljuje toliko vode da nije moguće procijeniti dubinu ili sigurnost prolaska, treba odabrati sigurno zaustavljanje ili drugi pravac, umjesto pokušaja prolaska po svaku cijenu.

Najvažnija zaštita nije elektronika, nego pravodobna procjena vozača

Akvaplaning je dobar primjer prometne opasnosti kod koje moderna tehnologija ne može nadoknaditi zanemarivanje osnovnih fizikalnih zakonitosti. Automobil može biti opremljen naprednim sustavima stabilnosti, pogonom na sve kotače i brojnim elektroničkim pomagalima, ali ako pneumatici izgube kontakt s kolnikom, mogućnost upravljanja i kočenja postaje izrazito ograničena.

Upravo zato odgovorna vožnja tijekom obilne kiše započinje znatno prije trenutka gubitka prianjanja. Odgovarajući pneumatici, pravilan tlak, smanjena brzina, povećan sigurnosni razmak i pozorno promatranje vode na prometnici omogućuju vozaču da opasnu situaciju izbjegne, umjesto da pokušava reagirati tek kada automobil počne kliziti.

Hrvatske prometnice tijekom jeseni i zime često su izložene intenzivnim oborinama, a voda se može nakupljati na mjestima koja vozač ne očekuje. Posebno na autocestama i brzim cestama, gdje su brzine veće, nekoliko sekundi zakašnjele reakcije može biti dovoljno da automobil izgubi stabilnost i napusti željenu putanju.

Najvažnije je razumjeti da akvaplaning ne upozorava uvijek dovoljno rano i da ne postoji brzina koja u svim uvjetima jamči sigurnost. Kada se na kolniku nalazi veća količina vode, najbolje je smanjiti brzinu prije ulaska u opasnu zonu. Onog trenutka kada pneumatici izgube dodir s cestom, vozač više ne odlučuje samo o putanji automobila – dio te odluke preuzima fizika.

...

Tekst: Vidmir Raič

Infografika: Petar Kolovrat