E-ROMOBIL TEK OD 18. GODINE: Treba li Hrvatska preispitati granicu od 14 godina?

Irska je podigla minimalnu dob za električni romobil s 16 na 18 godina, obvezala sve korisnike na kacigu i reflektirajuću odjeću te zadržala tehničko ograničenje od samo 20 km/h i 400 W.

Hrvatska dopušta vožnju od 14. godine, uz vozila do 25 km/h i 600 W. Istodobno je broj prometnih nesreća s e-romobilima u Hrvatskoj tijekom 2025. porastao čak 63 posto. Pitanje više nije treba li romobile regulirati, nego jesu li pravila uvedena prije četiri godine još uvijek primjerena stvarnom riziku.

Od 2. listopada 2026. u Irskoj električnim romobilom na javnim prometnim površinama više ne smije upravljati nitko mlađi od 18 godina. Dosadašnja granica od 16 godina podignuta je nakon niza ozbiljnih ozljeda, posebno djece i mladih, a promjena je samo jedan element znatno šireg regulatornog paketa. Još od 4. rujna svi korisnici moraju nositi pravilno pričvršćenu zaštitnu kacigu i reflektirajuću odjeću koja pokriva prednju i stražnju stranu torza. Dopušteni romobil smije razvijati najviše 20 km/h, trajna snaga elektromotora ograničena je na 400 W, masa zajedno s baterijom na 25 kilograma, a vozilo mora imati prednje i stražnje svjetlo, reflektore, kočnice, zvonce i pločicu proizvođača s osnovnim tehničkim podacima.

Irska je tako u samo dvije godine od legalizacije e-romobila na javnim cestama prešla s relativno liberalnog modela na jedan od strožih europskih pristupa. Vozilo je dopušteno, ali država je jasno smanjila prostor u kojem odgovornost prepušta samom korisniku: određena je punoljetnost, tehnički je ograničena brzina i snaga, uvedena je obvezna zaštitna oprema, zabranjeni su prijevoz putnika i tereta, vožnja nogostupom i držanje mobitela tijekom vožnje. Vozačka dozvola, registracija i obvezno osiguranje i dalje nisu potrebni.

Hrvatska je krenula drugim putem. Električni romobili i druga osobna prijevozna sredstva zakonski su uređeni 2022. godine, a minimalna dob za samostalno upravljanje određena je na 14 godina. Dopušteno osobno prijevozno sredstvo može imati trajnu snagu elektromotora do 0,6 kW, odnosno 600 W, te konstrukcijsku brzinu do 25 km/h. Zaštitna kaciga obvezna je za sve korisnike, dok je reflektirajući prsluk, reflektirajuća odjeća ili druga reflektirajuća oznaka obvezna noću i danju u uvjetima smanjene vidljivosti.

Razlika između dvaju sustava zato je vrlo konkretna: Hrvatska dopušta korisnika četiri godine mlađeg, vozilo 50 posto snažnije i pet kilometara na sat brže.

Broj nesreća u Hrvatskoj raste mnogo brže od broja odgovora

Kada je Hrvatska 2022. prvi put zakonski definirala osobno prijevozno sredstvo, regulator je reagirao na novu prometnu pojavu koja se u gradovima širila znatno brže od zakonodavstva. Četiri godine poslije više se ne radi o marginalnom obliku prijevoza nego o dovoljno velikom sigurnosnom problemu da se postojeća pravila mogu procjenjivati na temelju stvarnih posljedica.

Policijski podaci predstavljeni u svibnju 2026. pokazuju koliko se brzo situacija mijenja. Tijekom 2025. u Hrvatskoj je evidentirano 640 prometnih nesreća u kojima su sudjelovali električni romobili, čak 63 posto više nego godinu prije. U tim su nesrećama dvije osobe poginule, 206 ih je teško ozlijeđeno, a 324 osobe zadobile su lakše ozljede.

Trend se nastavio i početkom 2026. Do 20. svibnja policija je evidentirala 154 takve prometne nesreće, šest posto više nego u usporedivom razdoblju prethodne godine. Teško je ozlijeđeno 25, a lakše 83 ljudi. Djeca i maloljetnici sudjelovali su u 64 prometne nesreće, pri čemu ih je 11 teško, a 31 lakše ozlijeđeno.

Posebno je zanimljivo što je predstavnik prometne policije tada javno razdvojio dva problema. Djeca mlađa od 14 godina već samom vožnjom krše zakon. Maloljetnici između 14 i 18 godina smiju voziti, ali ih je policija opisala kao posebno rizičnu skupinu kod koje se često pojavljuju vožnja u paru, gubitak stabilnosti, nekorištenje kacige te uporaba romobila čija snaga i brzina prelaze zakonske granice. Upravo na toj skupini počinje stvarna rasprava o hrvatskoj granici od 14 godina.

Irska je do 18 godina došla preko dječje neurokirurgije

Irska odluka nije donesena samo na temelju prometnih prekršaja. Važan pritisak došao je iz zdravstvenog sustava. Children's Health Ireland i irska Road Safety Authority još su krajem 2025. upozorili da su ozljede povezane s e-romobilima postale vodeći uzrok traumatskih ozljeda mozga među djecom primljenom u nacionalni dječji neurokirurški centar Temple Street.

Tijekom jedne godine više od 20 djece ondje je liječeno zbog ozbiljnih ozljeda mozga nakon pada ili nesreće na e-romobilu. Prosječno su u bolnici provela 19 dana, približno polovica zahtijevala je liječenje u intenzivnoj skrbi, a gotovo polovica hitnu neurokiruršku operaciju. Ozljede povezane s e-romobilima činile su više od četvrtine pedijatrijskih neurokirurških prijema u tom centru.

Tijekom ljeta 2026. sigurnosna rasprava dodatno je pojačana nakon niza teških slučajeva u kojima je šestero djece u samo dva tjedna završilo na aparatima za održavanje života. Irska je zatim najprije u rujnu propisala kacigu i reflektirajuću odjeću za sve korisnike, a 2. listopada podigla minimalnu dob sa 16 na 18 godina. Drugim riječima, Irska nije čekala da statistika poginulih postane velika. Regulatornu promjenu pokrenula je struktura teških ozljeda.

Hrvatska mora gledati bolnice, a ne samo policijske zapisnike

To je možda najvažnija lekcija i za Hrvatsku. Prometna policija bilježi prometne nesreće koje ispunjavaju uvjete policijskog evidentiranja, ali električni romobil proizvodi i velik broj ozljeda koje se mogu dogoditi izvan klasično shvaćene prometne nesreće: pad na privatnoj površini, gubitak ravnoteže bez kontakta s drugim vozilom, udar u rubnik ili prepreku te događaji kod kojih ozlijeđena osoba naknadno sama dolazi u bolnicu.

Takav slučaj zabilježila je, primjerice, policija u Krapinsko-zagorskoj županiji kada je maloljetna osoba nakon pada s električnog romobila na prilazu obiteljskoj kući naknadno hospitalizirana s teškim ozljedama. Događaj ilustrira zašto nacionalna procjena rizika ne smije počivati isključivo na jednoj bazi podataka.

Ako Hrvatska želi ozbiljno odgovoriti na pitanje treba li minimalnu dob povećati s 14 na 16 ili 18 godina, trebalo bi povezati MUP-ove podatke s evidencijama hitne medicine, bolnica, traumatologije, dječjih bolnica i HZJZ-a. Tek tada bi se moglo utvrditi koliko djece i maloljetnika stvarno završava na liječenju, koje su najčešće ozljede, koliko je ozljeda glave, koliko prijeloma ekstremiteta, koliko operacija, koliko hospitalizacija i koliko dugotrajnih posljedica. Bez takve baze rasprava o dobi lako postaje rasprava o dojmovima.

Je li četrnaestogodišnjak spreman za vozilo od 25 km/h?

Brzina od 25 km/h na prvi pogled ne djeluje velika. U automobilskom prometu riječ je o gotovo zanemarivoj vrijednosti. Međutim, korisnik romobila stoji uspravno na relativno maloj platformi, ima male kotače, kratki međuosovinski razmak i nema karoseriju, sigurnosni pojas, zračni jastuk ni deformacijske zone koje bi apsorbirale energiju sudara. Kod pada njegova je zaštitna struktura vlastito tijelo.

Mali kotači posebno su osjetljivi na rupe, rubnike, šljunak, mokro lišće, uzdužne fuge, tračnice, poklopce šahtova i druge neravnine koje automobil gotovo ne registrira. Kočenje istodobno mijenja raspodjelu mase prema prednjem kotaču, pa naglo kočenje ili udar u prepreku može vrlo brzo izbaciti vozača preko upravljača.

Kod mladog korisnika tome se dodaju iskustvo, percepcija rizika, procjena brzine drugih vozila i sklonost eksperimentiranju. To ne znači da svaki četrnaestogodišnjak upravlja nesigurno niti da je svaki odrasli korisnik siguran, ali upravo dobne statistike trebaju pokazati postoji li u skupini od 14 do 17 godina značajno viši rizik po prijeđeni kilometar.

Hrvatska taj odgovor zasad javno nema.

Problem nije samo dob nego i ono što se prodaje kao „romobil”

Još je veća slabost sustava razlika između zakonske definicije i onoga što se može kupiti na tržištu. Hrvatski zakon osobnim prijevoznim sredstvom smatra vozilo do 600 W trajne snage i konstrukcijske brzine do 25 km/h. Vozilo koje prelazi te parametre, a nije razvrstano u drugu zakonsku kategoriju, ne smije se koristiti na prometnim površinama za kretanje vozila i pješaka.

U praksi su na tržištu dostupni električni romobili znatno većih snaga i brzina. Policija je također upozorila da mladi nerijetko koriste uređaje čije tehničke karakteristike prelaze zakonske granice.

To stvara paradoks: može se raspravljati treba li minimalna dob biti 14, 16 ili 18 godina, ali dobna granica neće riješiti problem ako četrnaestogodišnjak ili odrasla osoba prometom upravlja vozilom koje uopće ne pripada dopuštenoj kategoriji.

Irska je taj problem pokušala riješiti mnogo preciznijim tehničkim filtrom. Legalni e-romobil mora imati najviše 400 W, konstrukcijsku brzinu do 20 km/h i masu do 25 kilograma. Mora imati pločicu proizvođača s navedenom snagom, masom i konstrukcijskom brzinom te odgovarajuću CE oznaku i deklaraciju sukladnosti. Vozilo koje prelazi propisane parametre nije legalno za uporabu na javnoj cesti. Hrvatska nema usporedivo ograničenje mase, a dopušta i višu snagu i višu brzinu.

Pet kilometara na sat nije mala razlika

Razlika između 20 i 25 km/h može izgledati simbolično, ali energija kretanja raste s kvadratom brzine. Ako su masa vozila i korisnika jednake, sustav koji se kreće 25 km/h raspolaže približno 56 posto većom kinetičkom energijom od istog sustava pri 20 km/h.

To ne znači da će svaka ozljeda biti 56 posto teža jer ishod ovisi o kutu pada, podlozi, kacigi, položaju tijela i mnogim drugim elementima. Međutim, fizikalna razlika dovoljno je velika da pitanje najveće dopuštene brzine ne može biti sporedni tehnički detalj.

Kod pješaka je taj problem još izraženiji. Hrvatska dopušta korisniku osobnog prijevoznog sredstva da se, kada nema biciklističke infrastrukture, pod propisanim uvjetima kreće površinama namijenjenima pješacima. Na istoj površini tada se mogu naći dijete, starija osoba i uređaj sposoban za konstrukcijskih 25 km/h. Zato regulacija e-romobila nije samo zaštita korisnika romobila. Ona je i zaštita pješaka.

Kaciga je u Hrvatskoj već obvezna, ali obveza nije isto što i uporaba

Hrvatsko pravilo u jednom je segmentu strogo: kaciga je obvezna za sve vozače osobnih prijevoznih sredstava, neovisno o dobi. Irska je jednaku obvezu uvela tek 4. rujna ove godine. Hrvatski korisnik noću i pri smanjenoj vidljivosti mora nositi i reflektirajući element, dok Irska sada zahtijeva reflektirajuću odjeću tijekom svake vožnje. No zakonska obveza vrijedi samo ako se provodi.

Policija je među najčešćim prekršajima mladih hrvatskih korisnika upravo navela nekorištenje kacige. Kazna postoji, preventivni programi postoje, a HZJZ redovito upozorava roditelje na nužnost zaštite, no rast broja teških ozljeda pokazuje da normativni okvir sam po sebi nije dovoljan.

Ovdje se otvara važnije pitanje od visine kazne: kolika je stvarna stopa nošenja kacige među korisnicima e-romobila u Hrvatskoj, a posebno među maloljetnicima? Taj podatak također nije javno sustavno objavljen.

Dob od 18 godina nije jedino moguće rješenje

Irski model može biti važan signal, ali Hrvatska ga ne bi trebala automatski kopirati. Regulatorne odluke trebaju odgovarati domaćim podacima, infrastrukturi i načinu korištenja.

Moguće je, primjerice, zadržati granicu od 14 godina, ali za korisnike do 18. godine propisati nižu maksimalnu brzinu. Moguće je uvesti obvezan kratki program prometne edukacije prije samostalne vožnje, slično modelu osposobljavanja mladih biciklista. Može se razmotriti minimalna dob od 16 godina, a ne nužno 18. Druga mogućnost jest ograničiti tehničke parametre svih dopuštenih romobila na 20 km/h i manju snagu, pojačati tržišni nadzor i onemogućiti korištenje uređaja koji se softverski ili mehanički mogu jednostavno otključati na mnogo veće brzine. Mogu se i kombinirati mjere.

Pravo pitanje zato nije: treba li Hrvatska kopirati Irsku? Pravo pitanje glasi: koja kombinacija dobi, brzine, snage, infrastrukture, edukacije, kacige i nadzora daje najmanji broj teško ozlijeđenih?

Posebno treba analizirati skupinu od 14 do 17 godina

Ako bi se hrvatska granica ozbiljno preispitivala, upravo je ta skupina presudna. Za svakog stradalog korisnika između 14 i 17 godina trebalo bi znati dob, spol, težinu ozljede, uporabu kacige, tehničke značajke romobila, mjesto nesreće, površinu kojom se kretao, sudjelovanje drugog vozila, brzinu, doba dana i vrstu pogreške koja je prethodila događaju.

Treba razlikovati pad bez drugog sudionika od sudara s automobilom, biciklom ili pješakom. Treba izdvojiti vožnju udvoje, korištenje mobitela, alkohol, vožnju bez ruku i prelazak pješačkog prijelaza. Posebno treba utvrditi koliko je ozljeda nastalo na romobilima koji po snazi ili brzini uopće nisu smjeli sudjelovati u prometu.

Tek tada će biti moguće izračunati koliko problema doista rješava dobna granica.

Ako se pokaže da većinu teških ozljeda maloljetnika čine korisnici legalnih romobila koji poštuju postojeća tehnička pravila, argument za podizanje dobi postaje jači. Ako se pokaže da dominiraju preinačena i prebrza vozila, vožnja bez kacige i višestruko kršenje pravila, prioritet bi trebao biti drukčiji.

Roditelji su trenutačno dio regulatornog sustava

Hrvatski MUP u svojim upozorenjima roditeljima izrijekom poručuje da djeci mlađoj od 14 godina ne kupuju električne romobile te da starijoj djeci objasne prometna pravila i inzistiraju na kacigi.

Takav pristup znači da zakon dio sigurnosne odgovornosti praktično prenosi na obitelj. Četrnaestogodišnjaku nije potrebna vozačka dozvola niti prethodna formalna provjera poznavanja propisa. Nakon četrnaestog rođendana može upravljati vozilom sposobnim razviti 25 km/h u prostoru u kojem susreće pješake, bicikliste i motorna vozila.

Upravo tu nastaje regulatorna nelogičnost koju vrijedi analizirati. Za automobil, moped ili motocikl država traži obrazovanje, ispit, zdravstvenu sposobnost i dozvolu. Za e-romobil određene snage i brzine pretpostavlja se da je minimalna dob, nekoliko zakonskih pravila i roditeljska edukacija dovoljna. Možda jest.

Ali rast nesreća pokazuje da tu pretpostavku više nije dovoljno prihvaćati bez mjerenja.

Hrvatska već ima dovoljno upozorenja za ozbiljnu reviziju

Električni romobili neće nestati iz gradova. Oni imaju stvarnu mobilnostsku vrijednost: zauzimaju malo prostora, mogu zamijeniti kratka putovanja automobilom i dobro se kombiniraju s javnim prijevozom. Upravo zato cilj prometne politike ne bi trebao biti demonizirati novi oblik prijevoza, nego jasno odrediti uvjete u kojima njegova korist ne proizvodi nerazmjeran zdravstveni rizik.

Hrvatska danas ima četiri godine iskustva s posebnim zakonskim režimom, brzo rastući broj korisnika, policijsku statistiku koja pokazuje snažan rast nesreća i zdravstvene ustanove koje sve češće liječe ozljede povezane s romobilima. Tijekom 2025. evidentirano je 640 prometnih nesreća, 206 teško ozlijeđenih i dvije poginule osobe. U prvih nekoliko mjeseci 2026. djeca i maloljetnici već su sudjelovali u 64 nesreće. To je dovoljno za reviziju dosadašnjih pretpostavki.

Revizija ne znači da dobna granica nužno mora biti pomaknuta na 18 godina. Može pokazati da je 16 godina bolji kompromis. Može pokazati da je veći problem najveća dopuštena brzina. Može dokazati da su ključni nelegalni snažni romobili, nedostatak biciklističke infrastrukture ili slaba provedba obveze nošenja kacige. Može pokazati i da se problem koncentrira na vrlo specifičnu skupinu korisnika i ponašanja. Ali takav zaključak mora proizaći iz podataka.

Irska je nakon samo nešto više od dvije godine legalne uporabe e-romobila odlučila da je 16 godina preniska dobna granica i podigla je na 18. Istodobno je propisala kacigu i reflektirajuću odjeću, najveću brzinu od 20 km/h, snagu od 400 W i masu do 25 kilograma. Hrvatska ostaje na 14 godina, 25 km/h i 600 W.

Sama ta usporedba ne dokazuje da je hrvatski model pogrešan. Ali kada se uz nju stavi rast broja prometnih nesreća od 63 posto u jednoj godini, 206 teško ozlijeđenih tijekom 2025. i policijska ocjena da su maloljetni korisnici jedna od najrizičnijih skupina, teško je tvrditi da postojeća pravila ne treba ponovno analizirati.

Prvi korak zato ne mora biti promjena Zakona. Prvi korak treba biti javna, precizna analiza svih nesreća i hospitalizacija korisnika e-romobila prema dobi i tehničkim karakteristikama vozila.

Tek nakon toga treba odlučiti je li hrvatskom četrnaestogodišnjaku i dalje primjereno dati pravo da samostalno upravlja električnim vozilom od 600 W i 25 km/h.

Jer pitanje više nije jesu li e-romobili igračka ili prijevozno sredstvo. Hrvatski zakon već je odgovorio da su prijevozno sredstvo. Sljedeće pitanje glasi jesmo li za takvo vozilo postavili pravu dob, pravu brzinu i prava pravila.

....

Tekst: Vidmir Raič

Foto, infografika: Petar Kolovrat