30
ruj 2026
ruj 2026
Više od 36 tisuća prvašića ove je jeseni postalo novim svakodnevnim sudionicima u prometu
Akcija koju hrvatska policija provodi od 1995. godine promijenila je prometnu stvarnost oko škola, ali statistika upozorava na novi problem: djeca danas najčešće stradavaju kao putnici u automobilima, upravo uz odrasle osobe koje bi ih trebale najbolje zaštititi.
Već više od tri desetljeća početak školske godine na hrvatskim prometnicama prati jedna od najprepoznatljivijih preventivnih akcija Ministarstva unutarnjih poslova – „Poštujte naše znakove“. Pokrenuta 1995. godine, akcija je tijekom 31 godine postala mnogo više od rujanskog upozorenja vozačima da uspore u blizini škola. Ona je prerasla u sustav preventivnog rada koji povezuje policiju, škole, roditelje, lokalnu samoupravu i druge institucije, a njezin osnovni cilj ostaje isti: zaštititi djecu u trenutku kada postaju samostalni sudionici cestovnog prometa. U školskoj godini 2026./2027. u prve razrede hrvatskih osnovnih škola upisano je više od 36 tisuća djece, što znači isto toliko novih pješaka i putnika koji tek uče prepoznavati opasnosti prometnog prostora.
Ovogodišnja akcija dobila je i snažan simbolički nastavak 24. rujna u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, gdje je održan program „Koracima malim i sigurnim po velikom svijetu prometa“. Najmlađi su kroz edukativne i interaktivne sadržaje učili o prometnim pravilima, sigurnom prelasku ceste i ponašanju u prometu, a program je uključio i edukativni mjuzikl „Đak veseljak i prometni znak“, koji više od tri desetljeća djeci približava pravila sigurnog kretanja. Sama činjenica da akcija i nakon toliko godina zadržava isti temeljni cilj pokazuje koliko je prometni odgoj proces koji se mora ponavljati sa svakom novom generacijom.
Od 1995. do danas bitno se promijenio način na koji djeca stradavaju
Rezultati dugoročnog djelovanja vidljivi su u velikom smanjenju broja poginule i ozlijeđene djece u odnosu na razdoblje kada je akcija pokrenuta. Međutim, današnja struktura stradavanja otkriva drukčiji sigurnosni problem. Prema podacima MUP-a, tijekom posljednjih deset godina na hrvatskim prometnicama poginulo je 67 djece, a ozlijeđeno ih je 8.533. Prije petnaestak godina djeca su najčešće stradavala kao pješaci, dok danas najveći dio stradava kao putnik u vozilu. U 2025. godini čak 62 posto djece stradale u prometnim nesrećama nalazilo se u vozilima, najčešće u automobilima roditelja ili drugih njima bliskih osoba.
Upravo taj podatak mijenja perspektivu cijele kampanje. Sigurnost djeteta više se može promatrati samo kroz pitanje zna li ono pravilno prijeći cestu, prepoznaje li zeleno svjetlo ili koristi li pješački prijelaz. Jednako važno postaje ponašanje odraslih u automobilu. Sigurnosna sjedalica primjerena djetetovoj dobi i veličini, pravilno korištenje sigurnosnog pojasa, odabir sigurnog mjesta u vozilu, brzina vožnje i ponašanje vozača izravno određuju razinu zaštite najmlađih putnika.
MUP upozorava upravo na slučajeve prijevoza djece na prednjim sjedalima, vožnje bez sigurnosnog pojasa na stražnjim sjedalima ili korištenja neodgovarajućih sjedalica. Poseban problem predstavlja i prijevoz mlađe djece na motociklima, četverociklima i osobnim prijevoznim sredstvima protivno prometnim propisima. Preventivni karakter akcije zato prati i represivni dio policijskog djelovanja: sigurnost djece podrazumijeva odgovornost odraslih.
U 2026. jedno poginulo dijete, više od 700 ozlijeđenih
Najnoviji podaci pružaju razlog za oprezni optimizam, ali istodobno pokazuju koliko je problem i dalje velik. Prema podacima koje je 24. rujna iznio pomoćnik voditelja Službe prometne policije Ravnateljstva policije Nikola Milas, tijekom 2025. godine u prometu je poginulo osmero djece. U prvih osam mjeseci 2026. godine smrtno je stradalo jedno dijete, dok ih je više od 700 ozlijeđeno. Na razini ukupne sigurnosti cestovnog prometa broj smrtno stradalih osoba u prvih osam mjeseci ove godine smanjen je za 17,9 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
Brojke zato treba promatrati istodobno iz dvije perspektive. Dugoročni trend potvrđuje da sustavna prevencija, infrastruktura, prometni odgoj, sigurnija vozila i policijski nadzor daju rezultate. Istodobno, više od 700 ozlijeđene djece u samo osam mjeseci pokazuje koliko prostora ostaje za daljnje smanjivanje rizika. Kada je riječ o djeci, prometna statistika posebno je osjetljiva jer iza svake brojke stoji osoba koja zbog dobi još nema razvijene perceptivne, kognitivne i iskustvene sposobnosti odraslog sudionika u prometu.
Dijete vidi promet drukčije od odraslog čovjeka
Prometna ranjivost djece proizlazi iz njihovih fizičkih i razvojnih karakteristika. Zbog nižeg rasta imaju slabiju preglednost, a istodobno ih vozači teže uočavaju iza parkiranih automobila, živica i drugih prepreka. Njihovo je vidno polje ograničenije, sposobnost procjene brzine i udaljenosti vozila još se razvija, a pažnja se lakše preusmjerava na događaje koji odrasloj osobi djeluju potpuno nevažni. Dijete može ugledati prijatelja na drugoj strani ceste, potrčati za loptom ili iznenada promijeniti smjer kretanja bez procjene brzine približavajućeg vozila.
Zbog toga je pogrešno očekivati da će dijete kompenzirati pogrešku vozača. Prometni sustav oko škola mora biti organiziran upravo suprotno: odrasli, infrastruktura i vozila moraju kompenzirati ograničene sposobnosti djece. To je jedna od temeljnih ideja suvremenog pristupa sigurnosti cestovnog prometa – ljudska pogreška ostaje očekivana, a sustav treba spriječiti da takva pogreška završi teškom ozljedom ili smrću.
Oko škole vrijedi 40 km/h, ali brojka na znaku predstavlja samo gornju granicu
Jedna od najvažnijih poruka akcije odnosi se na brzinu. U zonama osnovnih škola najveća dopuštena brzina iznosi 40 km/h, a policija tijekom rujna posebno nadzire upravo brzinu kretanja vozila, poštivanje prednosti pješaka, nepropisno parkiranje i zaustavljanje u školskim zonama. U vrijeme početka i završetka nastave policijski službenici pojačano nadziru prilazne ceste, raskrižja i pješačke prijelaze te prema potrebi upravljaju prometom kako bi djeci omogućili siguran prelazak kolnika.
Četrdeset kilometara na sat pritom predstavlja najveću dopuštenu brzinu, a stvarna sigurna brzina ovisi o uvjetima. Gužva pred školom, kiša, sumrak, parkirana vozila koja zaklanjaju dijete, autobus iz kojeg izlaze učenici ili veća skupina djece uz cestu zahtijevaju dodatno smanjenje brzine. Vozač mora računati s mogućnošću neočekivanog ponašanja djeteta i unaprijed stvarati dovoljno vremena i prostora za reakciju.
Poseban problem pred školama stvara nepropisno parkiranje roditelja koji djecu dovoze automobilima. Vozilo ostavljeno neposredno uz pješački prijelaz ili na mjestu koje zaklanja preglednost može stvoriti opasniju situaciju od nekoliko dodatnih minuta hodanja. Paradoks je očit: roditelj automobilom dovodi dijete pred sama školska vrata kako bi ga zaštitio, a pritom svojim vozilom drugoj djeci smanjuje preglednost i povećava rizik.
Najsigurniji put do škole često nije najkraći
Jedan od najvažnijih savjeta roditeljima jest da s prvašićem unaprijed prođu put od kuće do škole. Cilj pritom nije pronaći najkraću trasu, već najsigurniju. Dijete treba naučiti gdje prelazi cestu, na kojim mjestima mu parkirana vozila zaklanjaju pogled, kako se ponaša na semaforu, gdje treba zastati prije stupanja na kolnik i zašto čak i na pješačkom prijelazu mora provjeriti jesu li ga vozači uočili. Takvo ponašanje teško se usvaja jednim razgovorom; razvija se ponavljanjem i svakodnevnim primjerom odraslih.
Upravo je osobni primjer možda najsnažnija komponenta prometnog odgoja. Roditelj koji s djetetom prelazi cestu na crveno, pretrčava kolnik izvan pješačkog prijelaza, automobil zaustavlja na nogostupu ili tijekom vožnje koristi mobitel šalje poruku snažniju od bilo kojeg prometnog predavanja. Dijete prometna pravila prvo promatra kroz ponašanje odraslih, a tek potom kroz prometne znakove i školske lekcije.
Važnost vidljivosti dodatno raste s dolaskom jeseni, kraćim danom, kišom, maglom i slabijom vidljivošću. Svijetla odjeća, reflektirajući dijelovi na obući, jakni ili školskoj torbi mogu znatno pomoći vozaču da dijete uoči ranije. U sklopu ovogodišnje akcije policija prvašićima dijeli i reflektirajuće okovratnike upravo s ciljem povećanja njihove uočljivosti.
Novi rizik dolazi na dva kotača - električni romobili
Prometna stvarnost 2026. bitno se razlikuje od one iz 1995. godine kada je „Poštujte naše znakove“ pokrenuta. Uz automobile, autobuse i bicikle, pred školama su se pojavila osobna prijevozna sredstva, ponajprije električni romobili. Zbog toga MUP u ovogodišnjim preporukama roditeljima posebno upozorava da električni romobil ne kupuju djetetu koje nije navršilo 14 godina, odnosno zakonsku dobnu granicu za upravljanje osobnim prijevoznim sredstvom. Djeca koja tu dob imaju trebaju poznavati osnovna pravila i propise prije samostalnog uključivanja u promet.
To je dobar primjer načina na koji se preventivna akcija mora mijenjati zajedno s prometom. Prije tri desetljeća dominantna poruka odnosila se na dijete kao pješaka na putu do škole. Danas sigurnosna slika uključuje dijete kao pješaka, putnika, biciklista i korisnika novih oblika mikromobilnosti. Promet postaje tehnološki složeniji i intenzivniji, a prometni odgoj mora pratiti tu promjenu.
„Poštujte naše znakove“ zapravo je poruka odraslima
Naziv kampanje zvuči kao poruka djeci koja tek upoznaju prometne znakove, ali nakon 31 godine njezin dublji smisao sve više postaje upozorenje odraslima. Dijete može naučiti gdje treba prijeći cestu, kako gledati lijevo i desno te što znači zeleno svjetlo, ali sigurnost njegova puta do škole konačno ovisi o ponašanju vozača koji nailazi na pješački prijelaz, roditelja koji ga pravilno ili nepravilno veže u automobilu, načinu na koji je projektirana prometnica i preglednosti školskog okoliša.
Zato se uspjeh akcije ne može mjeriti samo brojem održanih predavanja, podijeljenih reflektirajućih materijala ili policijskih nadzora. Pravi rezultat vidi se u trenutku kada vozač pred školom spontano skine nogu s gasa, kada roditelj dijete pravilno smjesti u sigurnosnu sjedalicu, kada se automobil zaustavi prije pješačkog prijelaza i kada dijete nauči da prije svakog stupanja na cestu zastane i pogleda.
„Poštujte naše znakove“ nakon 31 godine zato ostaje aktualna upravo zbog jednostavne činjenice: svake jeseni na hrvatske ceste izlazi nova generacija djece kojoj je promet potpuno novo iskustvo. Odrasli iza sebe imaju godine vozačkog i životnog iskustva. Upravo zato veći dio odgovornosti pripada njima. Za dijete je put do škole svakodnevna lekcija. Za odraslog vozača nekoliko sekundi dodatne pozornosti može značiti razliku između običnog školskog jutra i tragedije.
....
Tekst: Vidmir Raič
Foto, infografika: Petar Kolovrat
