stu 2026
Svjetla su upaljena, ali je li biciklist doista vidljiv? Novo istraživanje otkriva zabrinjavajuće podatke
Švicarsko istraživanje pokazuje da se u posljednje tri godine udvostručio udio biciklista i korisnika električnih bicikala koji tijekom sumraka i noći istodobno koriste svjetla i reflektirajuće elemente. Međutim, tek svaki peti vozač klasičnog bicikla ispunjava oba kriterija dobre vidljivosti. Rezultati objavljeni uoči Europskog razdoblja ranijeg sumraka otvaraju važno sigurnosno pitanje i za Hrvatsku, gdje biciklisti tijekom jeseni i zime sve češće prometuju u uvjetima smanjene vidljivosti. Stručnjaci upozoravaju da nije dovoljno samo vidjeti druga vozila, nego je presudno koliko rano drugi sudionici u prometu mogu prepoznati biciklista i njegov smjer kretanja.
Dolaskom jeseni, skraćivanjem dana i prelaskom na zimsko računanje vremena bitno se mijenjaju uvjeti u kojima biciklisti svakodnevno sudjeluju u prometu. Jutarnji odlazak na posao ili u školu, povratak u poslijepodnevnim satima i vožnja gradskim prometnicama sve se češće odvijaju u sumraku, mraku ili uvjetima smanjene vidljivosti. Upravo tada posebno dolazi do izražaja razlika između biciklista koji ima zakonski propisana svjetla i onoga koji je drugim sudionicima u prometu doista pravodobno uočljiv.
Na tu razliku upozorava novo istraživanje švicarskog savjetovališta za sprječavanje nesreća BFU (Beratungsstelle für Unfallverhütung), čiji su rezultati objavljeni 27. listopada 2026. godine, uoči dvadesetog nacionalnog Dana svjetla koji se u Švicarskoj obilježava 5. studenoga. Istraživanje pokazuje napredak u uporabi svjetala i reflektirajućih elemenata, ali istodobno otkriva da većina biciklista još uvijek ne koristi kombinaciju koja može značajno povećati njihovu uočljivost.
Problem je posebno važan zato što vozači bicikala često vlastitu sigurnost procjenjuju prema tome koliko dobro vide prometnicu i druga vozila. Međutim, činjenica da biciklist jasno vidi svjetla automobila koji mu se približava ne znači da je vozač tog automobila jednako dobro uočio biciklista. Upravo ta razlika između gledanja i pravodobnog prepoznavanja drugog sudionika predstavlja jedan od ključnih rizika u prometu pri slabijoj vidljivosti.
Švicarski podaci pokazuju napredak, ali i veliki prostor za poboljšanje
Prema rezultatima istraživanja BFU-a, udio biciklista i korisnika električnih bicikala koji tijekom sumraka i mraka istodobno imaju uključena svjetla i najmanje jedan dodatni element za povećanje vidljivosti na tijelu porastao je s 14 posto u 2022. na 28 posto u 2025. godini. Riječ je o udvostručenju udjela tijekom samo tri godine, što pokazuje da se ponašanje sudionika u prometu može mijenjati i da preventivne aktivnosti imaju smisla. Međutim, podatak istodobno znači da gotovo tri četvrtine promatranih korisnika bicikala i e-bicikala nije ispunjavalo oba kriterija koja BFU koristi za ocjenu optimalne vidljivosti.
Posebno su zanimljive razlike između pojedinih kategorija vozila. Među vozačima klasičnih bicikala samo je 21 posto bilo optimalno vidljivo, dok je među korisnicima sporijih električnih bicikala taj udio iznosio 36 posto. Najbolji rezultat zabilježen je među korisnicima brzih električnih bicikala, od kojih je 56 posto istodobno koristilo odgovarajuća svjetla i dodatne elemente za povećanje vidljivosti.
Ti podaci ne znače da su preostali biciklisti nužno vozili bez svjetala. BFU je kao pokazatelj optimalne vidljivosti koristio kombinaciju uključenih svjetala i dodatnog reflektirajućeg ili drugog elementa na tijelu, a ne samo osnovno ispunjavanje zakonskih obveza. Upravo je takva metodologija važna jer omogućuje razlikovanje tehničke opremljenosti bicikla od ukupne mogućnosti da vozač automobila biciklista prepozna dovoljno rano.
Rezultati također ne dokazuju da sama uporaba e-bicikla uzrokuje odgovornije ponašanje. Razlike mogu proizlaziti iz dobi korisnika, učestalosti vožnje, duljine putovanja, opremljenosti vozila ili drugih čimbenika. Ipak, potvrđuju da među pojedinim skupinama biciklista postoje značajne razlike u primjeni jednostavnih sigurnosnih mjera.

Zašto reflektirajući elementi na tijelu mogu biti važniji nego što mislimo?
Jedan od najvažnijih zaključaka BFU-a odnosi se na način na koji ljudski vid prepoznaje druge sudionike u prometu. U uvjetima smanjene osvijetljenosti vozač automobila ne mora odmah prepoznati siluetu biciklista. Slabo osvijetljeni objekti, sjene, odsjaji svjetala i složena urbana pozadina mogu otežati procjenu nalazi li se ispred vozila bicikl, pješak ili neki nepokretni predmet.
Reflektirajući elementi povećavaju kontrast između biciklista i njegove okoline jer vraćaju dio upadne svjetlosti prema izvoru. Kada ih osvijetle automobilska svjetla, mogu postati znatno uočljiviji od tamne odjeće ili dijelova bicikla koji se stapaju s pozadinom. Posebnu vrijednost imaju reflektirajuće oznake na dijelovima tijela koji se tijekom vožnje kreću, osobito na gležnjevima i nogama, ali i na drugim jasno vidljivim mjestima.
Razlog je povezan s načinom na koji ljudski mozak prepoznaje kretanje. Tijekom okretanja pedala reflektirajući elementi na gležnjevima stvaraju karakterističan ritmički obrazac. Takvo gibanje drugim sudionicima u prometu može olakšati prepoznavanje biciklista kao osobe koja se kreće, a ne samo kao nepomične svijetle točke u prometnom okruženju.
BFU upravo zato naglašava da cilj nije samo postići što veću svjetlinu nego omogućiti što ranije prepoznavanje čovjeka i njegova kretanja. Prednje i stražnje svjetlo bicikla ostaju temelj sigurnosti, ali dodatni reflektirajući elementi mogu poboljšati vidljivost iz drugih kutova i pomoći vozačima pri procjeni prometne situacije.
Hrvatski biciklisti imaju zakonsku obvezu korištenja svjetala i reflektirajućih oznaka
Hrvatski Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje da od prvog sumraka do potpunog svanuća, kao i tijekom dana u uvjetima smanjene vidljivosti, bicikl mora imati upaljeno jedno bijelo svjetlo na prednjoj i jedno crveno svjetlo na stražnjoj strani. Ista obveza odgovarajuće rasvjete vrijedi i za osobna prijevozna sredstva, među kojima su električni romobili koji ispunjavaju propisane tehničke uvjete.
Osim uporabe svjetala, članak 113. Zakona propisuje da vozači bicikala i osobnih prijevoznih sredstava noću i tijekom dana u uvjetima smanjene vidljivosti moraju biti označeni reflektirajućim prslukom, reflektirajućom odjećom ili drugom reflektirajućom oznakom. Za nepoštovanje obveze korištenja propisanih svjetala predviđena je novčana kazna od 60 eura, dok je za nepoštovanje obveze reflektirajućeg označavanja propisana kazna od 30 eura.
Međutim, zakonski minimum ne treba poistovjećivati s maksimalnom mogućom sigurnošću. Biciklist koji ima odgovarajuću rasvjetu i jednu reflektirajuću oznaku može zadovoljiti propisane zahtjeve, ali njegova stvarna uočljivost ovisi i o položaju svjetala, stanju baterija, odjeći, prometnom okruženju i kutu iz kojeg ga drugi vozač promatraju.
Poseban problem predstavljaju bicikli s vrlo slabim ili nepravilno usmjerenim svjetlima, kao i oni na kojima su stražnja svjetla zaklonjena torbama, prtljagom ili dijelovima odjeće. Zbog toga je prije svake vožnje u mraku potrebno provjeriti jesu li svjetla uključena, jesu li jasno vidljiva i postoji li dovoljno energije za cijelo putovanje.
Hrvatski gradovi imaju posebno zahtjevne uvjete tijekom jeseni
U hrvatskom prometnom okruženju problem vidljivosti posebno je izražen na raskrižjima, biciklističkim prijelazima, prometnicama uz parkirana vozila i ulicama s neujednačenom javnom rasvjetom. U Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i drugim gradovima biciklisti se često kreću prostorima u kojima se isprepleću tokovi automobila, autobusa, pješaka i drugih biciklista. U takvim uvjetima vozač automobila mora istodobno pratiti veći broj mogućih konflikata, dok biciklist može biti djelomično zaklonjen parkiranim vozilom, prometnim znakom ili vegetacijom.
Posebnu pozornost zahtijevaju situacije u kojima automobil skreće preko biciklističke površine ili vozač izlazi s parkirališta i prilazi biciklističkom prijelazu. Biciklist s ispravno postavljenim svjetlima i dodatnim reflektirajućim oznakama može biti ranije uočljiv, ali ni takva oprema ne uklanja potrebu za prilagođavanjem brzine i provjerom namjere drugih sudionika u prometu.
Jesenski uvjeti dodatno otežavaju situaciju. Kiša i mokar asfalt stvaraju odsjaje svjetala koji mogu smanjiti kontrast između biciklista i pozadine, dok magla, tamna odjeća i raniji sumrak skraćuju udaljenost na kojoj ga vozač može prepoznati. Biciklist pritom mora računati i na pogoršano prianjanje kotača, osobito na mokrom lišću, metalnim poklopcima, tračnicama i obojenim dijelovima biciklističke infrastrukture.
Važno je naglasiti da Hrvatska zasad nema u ovom članku provjereno nacionalno opažajno istraživanje koje bi omogućilo izravnu usporedbu sa švicarskim rezultatima. Stoga se podaci od 21, 36 i 56 posto ne mogu primjenjivati na hrvatske bicikliste. Oni predstavljaju vrijedan međunarodni pokazatelj, ali za domaću procjenu potrebna su vlastita mjerenja.
Kako biciklist može povećati svoju uočljivost?
Najvažniji korak jest pravilna uporaba prednjeg i stražnjeg svjetla, pri čemu bijelo prednje svjetlo treba omogućiti prepoznavanje bicikla i preglednost prometnice, a crveno stražnje svjetlo mora biti jasno vidljivo sudionicima koji dolaze iza njega. Svjetla ne smiju biti zaklonjena torbama ili odjećom niti usmjerena tako da nepotrebno zasljepljuju druge sudionike u prometu.
Dodatnu sigurnost pružaju reflektirajući elementi na odjeći, obući i kacigi. Posebno su korisne oznake na gležnjevima jer se tijekom pedaliranja neprestano pomiču i tako povećavaju prepoznatljivost biciklista. Reflektirajuće oznake na bočnim dijelovima bicikla i kotačima također mogu pomoći pri uočavanju iz smjera raskrižja, gdje prednje i stražnje svjetlo možda nisu jednako dobro vidljivi.
Odjeća svjetlijih boja može povećati kontrast s tamnom okolinom, ali sama po sebi ne zamjenjuje reflektirajuće elemente. Jednako je važno redovito čistiti svjetla i reflektirajuće površine jer prljavština, blato i voda mogu smanjiti njihovu učinkovitost. Biciklist koji se svakodnevno koristi istom rutom treba obratiti pozornost i na dijelove puta na kojima je javna rasvjeta slabija, na raskrižja sa zaklonjenom preglednošću te na mjesta na kojima automobil može neočekivano presjeći njegov smjer kretanja.
Pritom povećana vidljivost ne smije stvoriti osjećaj potpune sigurnosti. Biciklist mora prilagoditi brzinu, održavati pažnju i izbjegavati pretpostavku da ga je vozač automobila primijetio samo zato što su na biciklu uključena svjetla.
Od švicarskog istraživanja do hrvatskog mjerenja sigurnosti
Rezultati BFU-a otvaraju zanimljivu mogućnost za hrvatske prometne institucije i gradove. Umjesto oslanjanja isključivo na broj prometnih nesreća u kojima su sudjelovali biciklisti, moguće je pratiti i preventivne pokazatelje ponašanja. Jedan od njih mogao bi biti udio biciklista koji tijekom sumraka i mraka istodobno koriste propisana svjetla i odgovarajuće reflektirajuće elemente.
Takvo mjerenje moglo bi se provoditi na odabranim prometnim lokacijama u gradovima, na prilazima školama, fakultetima i većim radnim zonama, uz odvojeno bilježenje klasičnih bicikala, električnih bicikala i osobnih prijevoznih sredstava. Pritom bi trebalo jasno definirati kriterije opažanja kako bi se rezultati mogli uspoređivati tijekom više godina. Razlikovanje bicikala s uključenim svjetlima od onih koji imaju i dodatne elemente za vidljivost omogućilo bi preciznije određivanje područja u kojima je potrebna edukacija ili infrastrukturna intervencija.
Švicarski primjer pokazuje da je promjenu ponašanja moguće pratiti konkretnim pokazateljima. Udio optimalno vidljivih korisnika bicikala i e-bicikala porastao je sa 14 na 28 posto, ali i dalje ostaje velik prostor za dodatna poboljšanja. Bez jednako definiranih hrvatskih mjerenja nije moguće pouzdano ocijeniti jesu li domaći biciklisti u boljem ili lošijem položaju.
Sigurnost biciklista počinje mnogo prije mogućeg sudara
Vidljivost biciklista nije samo pitanje rasvjete ili zakonske opremljenosti vozila. Ona predstavlja važan dio procesa prepoznavanja opasnosti, procjene udaljenosti i donošenja odluke svih sudionika u prometu. Vozač automobila mora dovoljno rano primijetiti biciklista kako bi mogao prilagoditi brzinu, propustiti ga ili izbjeći konflikt, dok biciklist mora razumjeti da njegova stvarna uočljivost može biti znatno manja nego što pretpostavlja.
Švicarsko istraživanje pokazuje da kombinacija uključenih svjetala i reflektirajućih elemenata još uvijek nije postala uobičajena praksa među većinom promatranih biciklista, premda se stanje postupno poboljšava. Posebno je važno da reflektirajući elementi ne povećavaju samo svjetlinu vidljive površine nego mogu pomoći drugim vozačima da ranije prepoznaju ljudsko kretanje i procijene njegov smjer.
Za hrvatske bicikliste takvi su nalazi osobito korisni tijekom jeseni i zime, kada se velik dio svakodnevnih putovanja odvija u sumraku ili mraku. Pravilno uključena svjetla, jasno vidljivi reflektirajući elementi, odgovarajuća brzina i dodatni oprez na raskrižjima zajedno stvaraju veću sigurnosnu rezervu.
Najvažnija razlika između biciklista koji ima uključena svjetla i onoga koji je doista dobro vidljiv nalazi se u vremenu koje drugi sudionici imaju za njegovo prepoznavanje. Što je biciklist ranije uočen i prepoznat kao osoba u kretanju, to je veća mogućnost da vozač pravodobno prilagodi svoje ponašanje i izbjegne prometno opasnu situaciju.
....
Tekst:: Vidmir Raič
Infografika: Petar Kolovrat