01
lis 2026
lis 2026
Lijevi trak hrvatskih autocesta namijenjen je bržem kretanju radi pretjecanja, a nakon završetka manevra vozač se vraća desno
Za neopravdanu vožnju izvan krajnjeg desnog traka propisana je kazna od 260 eura, no još je zanimljivije pitanje koliko policija taj prekršaj stvarno otkriva i kakvu ulogu nepravilno korištenje trakova ima u naglim kočenjima, vožnji na premalom razmaku i lančanim sudarima.
Gotovo svaki vozač koji redovito putuje hrvatskim autocestama poznaje situaciju: desni prometni trak ispred njega je slobodan stotinama metara, dok automobil u lijevom nastavlja voziti kao da je taj trak njegov trajni izbor. Iza njega postupno nastaje kolona, smanjuje se razmak među vozilima, pojavljuju se kočenja, pojedini vozači pokušavaju pritiskom i približavanjem natjerati sporije vozilo da se pomakne, a najnestrpljiviji počinju tražiti prolaz s desne strane. Problem koji je započeo pogrešnim korištenjem jednog prometnog traka tako se pretvara u lanac novih rizičnih ponašanja.
Na taj fenomen ponovno je 25. rujna upozorila slovenska Agencija za varnost prometa povodom izdavanja posljednje poštanske marke iz petogodišnje serije posvećene prometnoj sigurnosti. Ovogodišnja poruka glasi „Vozi desno, prehitevaj levo”, odnosno „Vozi desno, pretječi lijevo”. Poštanska marka sama po sebi tek je komunikacijski povod za mnogo ozbiljniju temu koja se jednako odnosi na Hrvatsku: koliko vozači razumiju pravila korištenja prometnih trakova na autocesti i koliko se njihovo kršenje u praksi nadzire?
Hrvatski zakon je jasan: vožnja je desno
Hrvatski Zakon o sigurnosti prometa na cestama u članku 142. propisuje da se vozila na autocesti moraju kretati krajnjom desnom prometnom trakom ako ona nije zakrčena vozilima u koloni. Kada vozač želi ostvariti brže kretanje, prometnu traku smije promijeniti prelaskom u lijevu prometnu traku. Za vozača koji postupi suprotno obvezi kretanja krajnjom desnom prometnom trakom propisana je novčana kazna od 260 eura.
Osnovna logika autoceste zato je jednostavna. Desni trak služi redovitoj vožnji, a lijevi se koristi kada prometna situacija zahtijeva pretjecanje odnosno brže kretanje. Nakon što je manevar završen i postoji dovoljan prostor za sigurnu promjenu traka, vozač se vraća desno. Hrvatski MUP upravo takvo ponašanje redovito navodi u svojim sigurnosnim preporukama za razdoblja pojačanog prometa, a isto pravilo vozačima ponavlja i HAK.
To ipak ne znači da se nakon svakog pojedinačnog pretjecanja treba naglo ubacivati između dva vozila u desnom traku. Ako vozač kontinuirano pretječe niz sporijih vozila uz razuman međusobni razmak, može nastaviti pretjecanje dok se ne pojavi dovoljno velik prostor za siguran povratak. Ključna je razlika između stvarnog pretjecanja i vožnje lijevim trakom kada je desni dovoljno slobodan za normalno i sigurno kretanje.
Zašto jedan automobil u lijevom traku može poremetiti cijeli prometni tok
Slovenska AVP upozorava da neopravdano zadržavanje u lijevom traku smanjuje protočnost i proizvodi nepotrebna kočenja. Upravo se u tome nalazi sigurnosni problem koji često ostaje skriven iza rasprave o „sporim vozačima”. Kada automobil blokira lijevi trak, vozila koja mu prilaze počinju smanjivati brzinu. Svako sljedeće vozilo reagira s malim vremenskim odmakom, a intenzitet kočenja može se postupno povećavati prema kraju kolone.
Na dovoljno opterećenoj autocesti takav poremećaj može proizvesti val usporavanja koji se kreće unatrag kroz promet, iako ispred prvog vozila nema fizičke prepreke. Tako nastaju takozvani fantomski zastoji: promet se usporava ili zaustavlja zbog niza reakcija vozača, a nakon nekoliko stotina metara ponovno kreće bez vidljivog razloga.
Sigurnosna posljedica još je važnija. Što su vozila bliže jedno drugome, vozači imaju manje prostora za reakciju. Hrvatski zakon zato određuje da vozač iza drugog vozila na autocesti mora održavati udaljenost koja odgovara najmanje putu koji pri trenutačnoj brzini prijeđe u dvije sekunde. Pri 130 km/h automobil u dvije sekunde prijeđe približno 72 metra. U povoljnim uvjetima i koloni koja se kreće manjom brzinom zakon dopušta smanjenje razmaka, ali najmanje na udaljenost koju vozilo prijeđe u jednoj sekundi.
Blokiranje lijevog traka drugom vozaču ne daje pravo na agresiju
Posebno opasna reakcija na vozača koji se neopravdano zadržava lijevo jest približavanje njegovu stražnjem dijelu na nekoliko metara, uzastopno paljenje dugih svjetala, trubljenje ili agresivno pomicanje vozila lijevo-desno. Time jedan prekršaj vrlo brzo proizvodi drugi, potencijalno opasniji.
Zakon izričito zabranjuje požurivanje vozila ispred sebe davanjem svjetlosnih ili zvučnih znakova ili na drugi način kojim se ugrožavaju drugi sudionici. Za kršenje tih pravila, kao i za nedovoljan sigurnosni razmak te slalomsku vožnju, također je propisana kazna od 260 eura.
Vozač koji se nepravilno nalazi u lijevom traku zbog toga ostaje odgovoran za svoje ponašanje, dok vozač iza njega zadržava odgovornost za brzinu, razmak i način vožnje. Pogreška prvoga ne stvara pravo drugome da ga „disciplinira” automobilom.
Upravo je vožnja na premalom razmaku posebno opasna pri velikim brzinama. Pri 130 km/h vozilo u samo jednoj sekundi prevaljuje oko 36 metara. Nekoliko metara razmaka pri takvoj brzini praktički uklanja sigurnosnu rezervu potrebnu za opažanje opasnosti, reakciju i kočenje.
A što je s prolaskom desnim trakom?
Ovdje nastaje jedna od najčešćih vozačkih nedoumica. Ako automobil uporno vozi lijevim trakom, smije li ga drugi vozač jednostavno zaobići desnom stranom?
Situacija zahtijeva razlikovanje pretjecanja od kretanja usporednih kolona. Hrvatski Zakon propisuje da se na cesti s najmanje dvije trake za isti smjer, kada se njima kreću kolone vozila, brže kretanje jedne kolone od druge ne smatra pretjecanjem. Dakle, u gustom prometu može se dogoditi da desni trak prirodno napreduje brže od lijevog, a sama ta činjenica ne pretvara kretanje desne kolone u klasično pretjecanje.
Drugačija je situacija kada vozač u normalno protočnom prometu namjerno promijeni traku kako bi prošao pored sporijeg vozila s njegove desne strane i zatim se ponovno vrati. Upravo zato vozačima treba objašnjavati konkretne prometne situacije, umjesto pravilo svoditi na nekoliko riječi.
Slalom ne ubrzava kolonu
Zakon posebno zabranjuje prelazak iz trake u traku u obliku slalomske vožnje. Takvo ponašanje postaje vidljivo upravo pri većim prometnim opterećenjima: vozač procjenjuje da susjedna kolona trenutačno napreduje nekoliko kilometara na sat brže, prelazi u nju, zatim se vraća čim se odnos brzina promijeni.
Svaka takva promjena prisiljava okolna vozila na prilagodbu razmaka i često na kočenje. Kada isti obrazac ponavlja više vozača, kapacitet prometnice dodatno pada upravo zbog pokušaja pojedinaca da kroz kolonu napreduju brže.
Hrvatske autoceste posebno su pogodno mjesto za proučavanje tog fenomena zbog velikih sezonskih oscilacija prometa. Tijekom turističkih vikenda na A1 i A6 istodobno se pojavljuju osobni automobili iz brojnih europskih država, autobusi, kamioni, kamp-kućice i vozila s prikolicama, uz velike razlike u brzini i vozačkim navikama. Na A3 dodatnu dimenziju daje snažan tranzitni teretni promet.
Treći trak ne ukida pravilo vožnje desno
Dodatna zabuna pojavljuje se na autocestama s tri ili više prometnih trakova. Dio vozača srednji trak počinje doživljavati kao svojevrsni „normalni” trak i kilometrima ga koristi iako je krajnji desni potpuno slobodan.
Zakonska logika ostaje ista: kada prometne okolnosti dopuštaju, koristi se krajnji desni prometni trak. Srednji i lijevi omogućuju pretjecanje i prilagođavanje prometnim situacijama, ali njihovo postojanje ne pretvara autocestu u prometnicu sa slobodnim izborom traka.
To pitanje postaje sve relevantnije i u Hrvatskoj s rekonstrukcijama čvorova, dodatnim trakama na usponima i planovima proširenja najopterećenijih autocestovnih koridora. Veći broj trakova povećava kapacitet samo ako ih vozači pravilno koriste.
Kamioni stvaraju dodatnu dinamiku
Posebna situacija nastaje pri pretjecanju teretnih vozila. Razlika između brzina dvaju kamiona ponekad iznosi samo nekoliko kilometara na sat pa pretjecanje traje znatno dulje nego kod osobnih automobila. Iza vozila koje pretječe tada se može brzo formirati kolona osobnih automobila.
Vozač teretnog vozila mora procijeniti može li manevar obaviti sigurno i bez stvaranja nepotrebno dugog poremećaja prometnog toka, uz poštovanje svih zabrana pretjecanja koje vrijede na pojedinim dionicama. Vozači osobnih automobila istodobno moraju prihvatiti činjenicu da dopušteno pretjecanje sporijeg vozila ostaje legitimna prometna radnja čak i kada traje dulje nego što bi oni željeli.
Opasnost ponovno nastaje kada se prometna situacija pretvori u sukob: naglo približavanje kamionu, vožnja uz njegov stražnji kraj, signaliziranje svjetlima ili naglo presijecanje njegove putanje nakon završetka pretjecanja.
Najzanimljivije hrvatsko pitanje tek treba dobiti brojčani odgovor
Hrvatski propis precizno definira obvezu vožnje krajnjom desnom prometnom trakom i kaznu od 260 eura. MUP i HAK godinama ponavljaju isto pravilo. Ono što iz lako dostupnih javnih statistika nije jednako vidljivo jest koliko policija godišnje evidentira upravo taj prekršaj.
Za ozbiljnu analizu trebalo bi od MUP-a zatražiti broj sankcioniranih vozača zbog neopravdanog nekorištenja krajnjeg desnog traka tijekom posljednjih pet godina, zasebno po autocestama A1, A2, A3, A4, A6 i A7. Uz to bi trebalo dobiti podatke o vožnji na nedovoljnom razmaku, slalomskoj vožnji, požurivanju vozila ispred sebe i drugim opasnim manevrima koji često nastaju u istoj prometnoj situaciji.
Još bi vrjedniji bili podaci o prometnim nesrećama. Koliko naleta na autocestama prethodno uključuje naglo kočenje u lijevom traku? Koliko se sudara događa tijekom promjene traka? Na kojim lokacijama vozači najčešće prelaze iz jedne trake u drugu? Postoji li mjerljiva veza između raspodjele vozila po trakama i nastanka fantomskih zastoja?
Bez takvih podataka lako je ostati na razini vozačkih anegdota, iako suvremena autocestovna infrastruktura već proizvodi velik broj podataka iz kamera, detektora prometa i sustava upravljanja.
Kamere bi mogle pokazati gdje problem stvarno postoji
Hrvatske autoceste opremljene su sustavima videonadzora i upravljanja prometom. Tehnološki razvoj računalnog vida otvara mogućnost mnogo detaljnije analize ponašanja vozila: trajanja boravka u pojedinom traku, razmaka, promjena traka, naglih usporavanja i formiranja kolona.
Takva analiza imala bi veću vrijednost od pukog automatiziranog kažnjavanja. Mogla bi pokazati na kojim se dionicama prometni tok najčešće destabilizira, postoji li problem u prometnoj signalizaciji ili geometriji prometnice te gdje bi promjenjiva signalizacija mogla ranije upozoriti vozače na potrebu pravilne raspodjele po trakama.
Istodobno, svaki sustav automatiziranog nadzora morao bi pouzdano razlikovati neopravdanu vožnju lijevo od legitimnog pretjecanja, kontinuiranog pretjecanja više vozila, zagušenja, približavanja čvoru, radova i drugih okolnosti. Upravo kontekst određuje je li određena putanja vozila prekršaj ili potpuno pravilna vožnja.
Pravilo je jednostavno, prometna situacija često nije
„Vozi desno, pretječi lijevo” korisno je kao kratka formula za osnovno ponašanje na autocesti. Stvarna sigurnost ipak zahtijeva nekoliko dodatnih pravila: održavati sigurnosni razmak, pravodobno koristiti pokazivač smjera, provjeriti mrtvi kut, vratiti se desno tek kada postoji dovoljan prostor, izbjegavati slalom, prihvatiti zakonito pretjecanje sporijeg vozila i nikada pritiskom, svjetlima ili vožnjom nekoliko metara iza branika pokušavati drugog vozača prisiliti na pomicanje.
Upravo zato slovenski povod vrijedi prenijeti u hrvatski kontekst. Hrvatska već ima pravilo i kaznu. Sljedeće pitanje glasi koliko se to pravilo stvarno poštuje i nadzire te može li se iz podataka autocestovnih sustava utvrditi gdje nepravilno korištenje prometnih trakova počinje utjecati na sigurnost i protočnost.
Na autocesti, naime, problem rijetko završava na jednom automobilu koji se predugo zadržao lijevo. Iza njega počinje lanac reakcija: približavanje, kočenje, smanjivanje razmaka, promjene trakova i rast nervoze. Upravo taj lanac predstavlja prometno-sigurnosni problem koji vrijedi mjeriti jednako ozbiljno kao brzinu ili druge lako uočljive prekršaje.
....
Tekst: Petar Kolovrat
Infografika, foto: Vidmir Raič
