21
lis 2026
lis 2026
U Hrvatskoj se smanjuje broj smrtno stradalih u prometu
Hrvatska 21. listopada obilježava sedmi Nacionalni dan sigurnosti cestovnog prometa u okolnostima koje na prvi pogled daju razloga za umjereni optimizam. Prema informacijama Ministarstva unutarnjih poslova, broj poginulih na hrvatskim cestama tijekom 2026. manji je nego u usporedivom razdoblju prošle godine. Još krajem rujna policija je izvijestila o 175 smrtno stradalih osoba, nasuprot 215 u istom dijelu prethodne godine, što predstavlja smanjenje od približno 18,6 posto. Takav rezultat svakako zaslužuje pozornost jer smanjenje broja izgubljenih života predstavlja najvažniji neposredni cilj prometno-sigurnosne politike. Međutim, ostaje pitanje pokazuje li smanjivanje smrtnosti istodobno i odgovarajuće poboljšanje svih ostalih pokazatelja sigurnosti cestovnog prometa.
Upravo je odnos između poginulih i teško ozlijeđenih jedan od najvažnijih pokazatelja koje je potrebno analizirati znatno pažljivije nego što se to uobičajeno čini. Hrvatska je tijekom 2025. zabilježila 261 poginulu osobu, ali i 3.292 teško ozlijeđene osobe, odnosno 54 više nego godinu ranije. Dok je broj smrtno stradalih porastao za 9,2 posto, broj teško ozlijeđenih povećao se za 1,7 posto. Ti podaci potvrđuju da se posljedice prometnih nesreća ne kreću nužno jednakim intenzitetom i da promjene smrtnosti ne pružaju potpunu sliku prometne sigurnosti. Privremene podatke za 2026. zato treba promatrati u širem vremenskom nizu, uz jasno razdvajanje poginulih, teško ozlijeđenih i ukupnog broja prometnih nesreća.
Teška prometna ozljeda ostavlja posljedice koje statistika ne pokazuje
Smrtni ishod prometne nesreće jasno je određen pokazatelj, premda se i njegova evidencija može naknadno mijenjati kada ozlijeđena osoba premine nakon nesreće. Kod teških ozljeda slika je znatno složenija. Iza jedne statističke kategorije mogu se nalaziti ozbiljne ozljede glave i mozga, oštećenja kralježnice, višestruki prijelomi, unutarnje ozljede i druga stanja koja zahtijevaju dugotrajno liječenje i rehabilitaciju. Dio ozlijeđenih uspješno se oporavlja, dok drugi žive s trajno smanjenom pokretljivošću, kroničnim bolovima, neurološkim posljedicama ili gubitkom radne sposobnosti. Zbog toga jednak statistički rezultat može prikrivati znatne razlike u stvarnim zdravstvenim i društvenim posljedicama prometnih nesreća.
Takve posljedice nadilaze samu osobu koja je stradala. Teška ozljeda mijenja svakodnevni život obitelji, povećava potrebu za zdravstvenom i socijalnom skrbi, može dovesti do dugotrajnog izbivanja s posla i stvara troškove koji se protežu godinama nakon prometne nesreće. Zdravstveni sustav pritom raspolaže informacijama koje policijska evidencija često ne može u cijelosti obuhvatiti, uključujući složenost dijagnoze, trajanje rehabilitacije, kasnije komplikacije i stupanj funkcionalnog oporavka. Upravo zbog toga ozbiljna analiza prometne sigurnosti mora povezivati policijsku statistiku sa zdravstvenim podacima, umjesto da se zadovolji početnom klasifikacijom ozljede nakon prometne nesreće.
Europski pristup traži preciznije mjerenje teških ozljeda
Europska komisija već godinama upozorava da oslanjanje isključivo na broj poginulih nije dovoljno za ocjenjivanje napretka sigurnosti cestovnog prometa. U okviru europske politike usvojena je zajednička medicinska definicija ozbiljne ozljede poznata kao MAIS3+, koja obuhvaća ozljede stupnja tri ili višeg na međunarodno prihvaćenoj ljestvici težine anatomskih ozljeda. Takva metodologija omogućuje preciznije razlikovanje ozljeda prema medicinskoj težini i kvalitetniju usporedbu među državama, pod uvjetom da se podaci prikupljaju i obrađuju usporedivim postupcima.
Posebno je važna činjenica da se policijska i medicinska klasifikacija teških ozljeda ne moraju potpuno podudarati. Policijska evidencija polazi od prometne nesreće i njezinih utvrđenih okolnosti, dok zdravstveni sustav raspolaže konačnim dijagnozama i informacijama o liječenju. Europska metodologija zbog toga predviđa povezivanje policijskih i bolničkih evidencija, korištenje bolničkih podataka ili odgovarajuću statističku korekciju policijskih podataka. Hrvatska bi upravo na tom području trebala javnosti omogućiti jasniji uvid u to kako se prikupljaju podaci o teškim ozljedama, koliko su međusobno usporedivi i mogu li se na temelju njih procjenjivati dugoročni učinci prometno-sigurnosnih mjera.
Četiri najveća prometna rizika i dalje određuju težinu posljedica
Neprilagođena i prekomjerna brzina, alkohol, nekorištenje sigurnosnog pojasa i odvraćanje pozornosti zbog uporabe mobitela ostaju četiri ključna ponašajna rizika na koja je usmjeren hrvatski policijski nadzor. Njihova povezanost s nastankom prometnih nesreća i težinom posljedica dobro je poznata, ali je za ozbiljnu javnu politiku potrebno preciznije razlikovati njihovu zastupljenost među utvrđenim prekršajima od njihove uloge u nesrećama sa smrtnim i teškim ozljedama. Velik broj zabilježenih prekršaja može pokazivati intenzitet nadzora i učestalost nepravilnog ponašanja, ali sam po sebi ne dokazuje koliki je sigurnosni učinak pojedine mjere.
Posebno je važna brzina jer neposredno utječe na raspoloživo vrijeme za reakciju, zaustavni put i energiju koja se oslobađa u sudaru. Smanjivanje brzine na kritičnim lokacijama može istodobno smanjiti vjerojatnost nesreće i njezinu težinu. Međutim, jednako je važno analizirati konstrukciju vozila, uporabu sigurnosne opreme, zaštitu pješaka i biciklista, sigurnost motociklističkih ograda te mogućnosti učinkovitog pružanja pomoći nakon nesreće. Ako se analiza ograniči samo na počinjeni prekršaj, izostaje dio slike koji pokazuje zašto je određena prometna pogreška završila lakšom ozljedom, a druga teškim invaliditetom ili smrću.
Sigurnost prometnica mora se procjenjivati prema posljedicama ljudskih pogrešaka
Suvremeni europski koncept sigurnog sustava, poznat kao Safe System, polazi od činjenice da sudionici u prometu griješe, ali da prometni sustav mora biti oblikovan tako da te pogreške što rjeđe završavaju pogibijom ili teškom ozljedom. Takav pristup zahtijeva istodobno djelovanje na brzinu, geometriju i opremljenost prometnica, tehničke karakteristike vozila, zaštitu ranjivih sudionika te učinkovitost hitnih službi. Time se odgovornost proširuje s pojedinačnog sudionika na projektante, upravitelje cesta, proizvođače vozila, zakonodavca i institucije koje provode nadzor.
Za Hrvatsku to znači da bi procjenjivanje sigurnosti cestovne infrastrukture trebalo snažnije povezati s vrstom i težinom ozljeda koje nastaju na pojedinim prometnicama. Na cestama s čestim frontalnim sudarima važna je zaštita od prelaska na suprotni prometni trak, na motociklističkim dionicama oblikovanje zaštitnih ograda i cestovnih rubova, dok u urbanim područjima posebnu pozornost zahtijevaju pješački prijelazi, raskrižja i konfliktne točke biciklističkog prometa. Pritom se učinkovitost infrastrukturne intervencije mora provjeravati usporedbom stanja prije i nakon zahvata, uz uvažavanje promjena prometnog opterećenja. Sam broj izvedenih projekata, postavljenih kamera ili obnovljenih kilometara ceste ne govori dovoljno o tome koliko je teških posljedica doista spriječeno.
Nacionalni plan do 2030. traži rezultate u dvije kategorije
Hrvatski Nacionalni plan sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje od 2021. do 2030. postavlja cilj smanjivanja broja poginulih i teških prometnih nesreća za 50 posto. Na europskoj razini cilj je do 2030. prepoloviti broj poginulih i teško ozlijeđenih, uz dugoročnu težnju približavanja nultoj smrtnosti do sredine stoljeća. Ostvarivanje tih ciljeva zahtijeva stabilne višegodišnje trendove, usporedive definicije i transparentno vrednovanje pojedinih mjera, posebno zato što kratkoročne promjene mogu biti pod utjecajem vremenskih prilika, turističke sezone, prometnog opterećenja i razmjerno malog broja pojedinih najtežih događaja.
Hrvatska je pritom suočena s dodatnim izazovom sve intenzivnijeg prometa, sezonskog povećanja broja vozila i istodobnog sudjelovanja različitih kategorija korisnika cesta. Udio teških ozljeda među pješacima, biciklistima, motociklistima i korisnicima osobnih prijevoznih sredstava potrebno je analizirati zasebno, jer se njihova izloženost riziku i mehanizmi ozljeđivanja znatno razlikuju od onih kod putnika u automobilima. Uspjeh pojedine mjere zato treba promatrati prema konkretnom sigurnosnom problemu koji nastoji riješiti, a ne samo prema promjeni ukupne nacionalne statistike.
Od policijske evidencije do stvarne slike prometnog stradavanja
Jedan od važnijih razvojnih koraka hrvatskog sustava sigurnosti cestovnog prometa bilo bi uspostavljanje redovitog, javno dostupnog pregleda koji bi uz broj poginulih i teško ozlijeđenih prikazivao njihove dobne skupine, vrstu sudjelovanja u prometu, kategoriju prometnice, okolnosti nesreće i medicinsku težinu ozljeda. Dodatnu vrijednost predstavljalo bi praćenje dugoročnih posljedica teških ozljeda, uključujući potrebu za rehabilitacijom i trajna funkcionalna ograničenja. Takav pregled mogao bi se povezati s pokazateljima učinkovitosti prometnog nadzora, infrastrukturnim ulaganjima i podacima o prometnom opterećenju, čime bi postao osnova za kvalitetnije odlučivanje o prioritetima.
Jednako je važno izbjeći pogrešne zaključke iz kratkoročnih usporedbi. Rast teško ozlijeđenih u jednoj godini ne znači automatski da su sve poduzete mjere bile neučinkovite, kao što ni pad smrtnosti tijekom nekoliko mjeseci nije dovoljan dokaz dugoročnog poboljšanja. Prometno-sigurnosna statistika mora se analizirati prema višegodišnjim trendovima, promjenama načina evidentiranja, kategorijama sudionika te izloženosti prometu. Povezivanje policijskih i zdravstvenih podataka pritom je nužan preduvjet za razumijevanje razlike između broja nesreća, broja ozlijeđenih i stvarne težine zdravstvenih posljedica.
Broj spašenih života važan je, ali jednako je važno koliko je teških ozljeda spriječeno
Nacionalni dan sigurnosti cestovnog prometa prilika je za javno vrednovanje rezultata dosadašnje politike, ali i za postavljanje preciznijih pitanja o njezinoj učinkovitosti. Smanjenje broja poginulih tijekom 2026. predstavlja pozitivan pomak koji treba održati, dok iskustvo prethodnih godina pokazuje da su teške ozljede zaseban i dugotrajan prometno-sigurnosni problem. Njegovo rješavanje zahtijeva više od preventivnih kampanja i represivnog nadzora, odnosno sustavno povezivanje infrastrukture, tehnologije, ponašanja sudionika i zdravstvenih ishoda.
Zato će stvarni napredak Hrvatske prema europskim ciljevima sigurnosti cestovnog prometa biti moguće ocijeniti tek kada se uz broj smrtno stradalih bude jednako dosljedno pratilo koliko je ljudi izbjeglo tešku ozljedu, koliko se ozlijeđenih potpuno oporavilo i koliko je prometnica na kojima jedna ljudska pogreška može imati katastrofalne posljedice učinjeno sigurnijima. Smanjivanje smrtnosti ostaje ključan cilj, ali uspješna prometna politika mora istodobno smanjivati i rizik od ozljeda koje ljudima trajno mijenjaju život.
....
Tekst: Vidmir Raič
Infografika: Petar Kolovrat
