Vision Zero u praksi: Mogu li transport i logistika biti sigurniji bez kompromisa za učinkovitost?

Telematika, umjetna inteligencija i napredni sustavi pomoći vozaču mogu smanjiti rizik od nesreća i poboljšati poslovanje. Njihov učinak ovisi o organizaciji koja sigurnost ugrađuje u rasporede, održavanje, obuku i svakodnevne odluke.

Kamion koji zbog nesreće ne stigne na odredište predstavlja i ljudsku tragediju i prekid opskrbnog lanca. Posljedice mogu uključivati ozljede, izgubljen teret, oštećeno vozilo, istragu, izostanke zaposlenika i otkazane isporuke. Zbog toga pitanje sigurnosti u transportu izravno ulazi u pitanje pouzdanosti poslovanja.

Sigurnost i operativna učinkovitost mogu se međusobno podupirati, ali to ne znači da je svaka sigurnosna mjera besplatna ili da nikada neće produljiti pojedinu isporuku. Odmor umornog vozača ili povlačenje tehnički neispravnog vozila zahtijevaju prilagodbu plana. Učinkovitost treba procjenjivati kroz cijelu operaciju: troškove, raspoloživost vozila, pouzdanost dostave i zdravlje zaposlenih.

Na tome se može graditi praktična primjena pristupa Vision Zero. Njegov je cilj uklanjanje smrti i teških ozljeda u prometu, uz sustav koji uzima u obzir ljudske pogreške i tjelesnu ranjivost. Europska unija taj pristup povezuje s ciljem približavanja nuli poginulih i teško ozlijeđenih do 2050. te prepolovljenja njihova broja do 2030.

Razlog za djelovanje ostaje snažan. Prema preliminarnim podacima Komisije objavljenima u ožujku 2026., na cestama EU-a tijekom 2025. poginulo je približno 19.400 ljudi, tri posto manje nego godinu prije. Većina država pritom još nije bila na putu prema ostvarenju cilja za 2030. To su podaci za ukupni cestovni promet, a ne samo za gospodarska vozila. 

Za prijevoznika Vision Zero počinje prije nego što vozač sjedne za upravljač. Rok isporuke mora ostaviti prostor za odmore, gužve, utovar i nepredviđene okolnosti. Ruta treba odgovarati dimenzijama i masi vozila, a održavanje mora imati prednost pred kratkoročnom raspoloživošću kamiona. Ako se kašnjenje na rampi redovito pokušava nadoknaditi bržom vožnjom, potrebno je promijeniti organizaciju isporuke.

Telematika može pomoći da takvi problemi postanu vidljivi. Podaci o brzini, naglim kočenjima, radu motora i kretanju vozila omogućuju prepoznavanje obrazaca koji se ponavljaju. Njihova vrijednost raste kada ih voditelj flote poveže s razgovorom s vozačem, konkretnom obukom i promjenom procesa. Europsko vijeće za sigurnost prometa, ETSC, pritom upozorava da pozitivni primjeri primjene telematike nisu dovoljni za univerzalno obećanje određenog postotka smanjenja nesreća. Rezultat ovisi o načinu primjene i kvaliteti procjene. 

Primjerice, učestalo naglo kočenje ispred istog logističkog centra može upućivati na nepregledan ulaz, nejasnu signalizaciju ili loše organiziran pristup. Automatsko snižavanje ocjene svakom vozaču propustilo bi priliku za uklanjanje zajedničkog uzroka. Podatak treba pokrenuti provjeru, a ne unaprijed odrediti krivca.

Za neke sustave pomoći vozaču postoje konkretniji dokazi o učinku. Američki institut IIHS analizirao je podatke 62 prijevoznika i utvrdio da su veliki kamioni opremljeni automatskim kočenjem u nuždi imali 41 posto nižu stopu naleta na vozilo ispred sebe. Kod upozorenja na frontalni sudar smanjenje je iznosilo 44 posto. Riječ je o rezultatima za određenu vrstu sudara u američkom uzorku, objavljenima 2020., a ne o smanjenju svih nesreća za isti postotak.

Pri nabavi vozila zato treba procijeniti kako sigurnosni sustavi odgovaraju stvarnim rutama. Gradska distribucija posebno zahtijeva zaštitu pješaka i biciklista te dobru preglednost oko kabine. Euro NCAP neovisno ocjenjuje sigurnost kamiona i kombija, a oznakom CitySafe izdvaja kamione koji zadovoljavaju njegove kriterije za sigurniju vožnju u urbanom okruženju. Takvi rezultati mogu biti koristan kriterij uz cijenu, potrošnju i nosivost.

ADAS zahtijeva i obuku. Vozač mora razumjeti kada sustav upozorava, u kojim uvjetima može intervenirati i gdje su mu ograničenja. Organizacija treba osigurati održavanje senzora i postupak prijave nepravilnosti. Sama prisutnost tehnologije u vozilu nije potvrda da se ona pravilno koristi.

Umjetna inteligencija otvara dodatne mogućnosti u planiranju smjena, raspodjeli zadataka i prepoznavanju rizičnih obrazaca. Međutim, sustav koji svaku ušteđenu minutu pretvara u novu obvezu može povećati opterećenje. EU-OSHA upozorava da algoritamsko upravljanje može pojačati intenzitet rada, smanjiti autonomiju zaposlenika i povećati stres. Dobro osmišljena primjena, nasuprot tome, može pomoći u prilagodbi zadataka i ranom prepoznavanju preopterećenja. 

Praktičan je kriterij jednostavan: što se događa nakon upozorenja? Ako sustav prepozna znakove umora, mora postojati mogućnost odmora i promjene rasporeda. Ako analiza pokaže stalna kašnjenja na utovaru, treba prilagoditi termine i komunikaciju s naručiteljem. Vozači trebaju znati koje se informacije prikupljaju, kako se koriste i kome mogu objasniti okolnosti pojedinog događaja.

Da sigurnost može imati poslovne koristi pokazuje povijesni primjer irske logističke tvrtke National Vehicle Distribution. Prema studiji slučaja koju je ETSC objavio 2018., tvrtka je povezala telematiku, obuku, praćenje incidenata i mjere za dobrobit zaposlenika. Broj nezgoda povezanih s transportom koje su uzrokovale izostanak s rada smanjen je s 12 u 2015. na dvije u 2017., dok je fluktuacija vozača pala s 51 posto u 2014. na šest posto u 2017. Tvrtka je prijavila i manju potrošnju goriva te niže troškove štete. To je rezultat opisanog paketa mjera u jednoj organizaciji, bez dokaza da ga je uzrokovala samo pojedina tehnologija.

Takav pristup traži sigurnosnu kulturu u kojoj zaposlenik može prijaviti opasnost prije nego što ona izazove nesreću. Vodstvo treba reagirati i na umor, neispravnost opreme, nesiguran utovar ili događaj koji je zamalo završio sudarom. Nagrađivanje isključivo brzine dostave šalje drukčiju poruku od deklarirane predanosti sigurnosti.

Uspjeh je zato korisno pratiti kroz povezane pokazatelje: nesreće i ozljede, događaje po prijeđenom kilometru, neplanirane zastoje, troškove štete, potrošnju goriva i pouzdanost isporuke. Usporedbe trebaju uzeti u obzir vrstu vozila, teret i rute. Veći broj prijavljenih opasnih situacija nakon uvođenja novog sustava može značiti bolje prijavljivanje, pa ga treba analizirati prije zaključka da se sigurnost pogoršala.

Transport može biti sigurniji i učinkovitiji kada se smanjuju čekanja, kvarovi, nepotrebni kilometri i ponavljanje opasnih postupaka. Kada ipak nastane izravan sukob između sigurnosti i roka, Vision Zero zahtijeva jasnu odluku: isporuku treba reorganizirati. Tvrtka koja tu odluku unaprijed ugradi u svoje planove gradi pouzdaniji posao i bolje štiti ljude o kojima taj posao ovisi.

....

Tekst i foto: Vidmir Raič

Infografika: Petar Kolovrat