16
lis 2026
lis 2026
Hrvatski prometni inspektori tijekom prvog punog listopadskog tjedna utvrdili su nepravilnosti povezane s tehničkom ispravnošću autobusa, posebnim uvjetima prijevoza djece te radnim vremenom i odmorima vozača. U samo dva tjedna provedena su 72 nadzora i evidentirano 15 prekršaja.
Svako jutro tisuće hrvatskih osnovnoškolaca putuju autobusima do svojih škola, često prometnicama koje prolaze kroz ruralna područja, manja naselja i prometno zahtjevne dionice državnih i županijskih cesta. Za velik broj djece organizirani prijevoz nije pitanje udobnosti, nego jedina praktična mogućnost redovitog pohađanja nastave. Sigurnost tog prijevoza zato se ne može promatrati samo kroz tehničku ispravnost autobusa ili odgovornost vozača, nego kao sustav koji obuhvaća prijevoznike, škole, osnivače školskih ustanova, prometne inspektore i upravitelje cesta. Najnoviji rezultati inspekcijskog nadzora pokazuju da unutar tog sustava postoje nepravilnosti koje zahtijevaju znatno podrobnije objašnjenje od onoga koje pružaju uobičajena tjedna izvješća.
Prema službenom izvješću Inspektorata sigurnosti cestovnog prometa i cesta Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, tijekom razdoblja od 5. do 11. listopada 2026. godine na području Hrvatske provedeno je 40 nadzora organiziranog prijevoza učenika osnovnih škola, pri čemu je utvrđeno sedam prekršaja. Inspektorat navodi da se nepravilnosti većinom odnose na tehničku neispravnost vozila, neispunjavanje posebnih uvjeta propisanih za autobuse kojima se organizirano prevoze djeca te povrede pravila o radnom vremenu i obveznim odmorima vozača.
Samo tjedan dana ranije, od 28. rujna do 4. listopada, u 32 nadzora utvrđeno je osam prekršaja. Tako su tijekom dva uzastopna tjedna prometni inspektori obavili ukupno 72 nadzora i evidentirali 15 prekršaja. To je dovoljno snažan povod za ozbiljniju analizu, ali nije dovoljno za zaključak da je određeni postotak školskih autobusa neispravan. Jedan pregled može rezultirati utvrđivanjem više prekršaja, a objavljeni podaci ne pokazuju jesu li kontrole obuhvatile različita vozila ili su pojedini autobusi nadzirani više puta. Nije poznato ni koliko su ukupno autobusa inspektori pregledali, niti koliki udio cjelokupnog školskog prijevoza predstavljaju provedene kontrole.
Tehnička neispravnost može značiti različite razine sigurnosnog rizika
Jedan od najvećih nedostataka javno objavljenih izvješća jest izostanak preciznog opisa utvrđenih tehničkih nepravilnosti. Pojam tehničke neispravnosti može obuhvatiti vrlo različite nedostatke, od neispravne rasvjete ili istrošenih guma do ozbiljnijih problema s kočnim sustavom, upravljačkim mehanizmom ili drugim elementima koji neposredno utječu na mogućnost sigurnog upravljanja vozilom. Razlike među tim nedostacima presudne su za procjenu razine opasnosti kojoj su djeca potencijalno bila izložena.
Isto vrijedi i za neispunjavanje posebnih uvjeta organiziranog prijevoza djece. Pravilnik koji je donesen 2025. godine uređuje niz tehničkih i sigurnosnih zahtjeva, uključujući odgovarajuće oznake autobusa, ispravnost unutrašnjosti, sustave grijanja, ventilacije i klimatizacije, sigurnosne pojaseve, naslone za glavu, kočne sustave i mogućnost evakuacije. Propisana je i zabrana korištenja mjesta za stajanje tijekom organiziranog prijevoza djece, što znači da se sigurnost ne promatra samo kroz tehničku sposobnost vozila za kretanje, nego i kroz zaštitu svakog putnika.
Posebno su važni zahtjevi koji se odnose na kočenje i evakuaciju. Autobus mora imati najmanje sustav ABS, a vozila sa zračnom kočnom instalacijom moraju imati i EBS. Jednako su značajni odgovarajući izlazi za slučaj opasnosti, jasno označene mogućnosti njihova otvaranja, protuklizne površine stubišta te sigurnosni mehanizmi putničkih vrata. U redovitoj vožnji pojedini od tih sustava mogu ostati gotovo neprimjetni, ali u slučaju naglog kočenja, sudara, požara ili potrebe za brzom evakuacijom njihova ispravnost može odlučivati o posljedicama nesreće.
Zato bi javno izvješće trebalo razlikovati administrativne nepravilnosti, nedostatke opreme i tehničke kvarove koji predstavljaju neposredan sigurnosni rizik. Sedam prekršaja koji se odnose na različite razine opasnosti ne može se odgovorno tumačiti bez dodatnih podataka. Posebno je važno utvrditi je li zbog nekog nedostatka vozilu zabranjen nastavak prijevoza te je li za učenike odmah organiziran zamjenski autobus.
Odmor vozača jednako je važan kao i tehnička ispravnost vozila
U službenim izvješćima posebno se spominju povrede propisa o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje aktivnosti vozača. Na prvi pogled takvi prekršaji mogu djelovati administrativno, ali njihova sigurnosna važnost znatno je šira. Profesionalni vozač koji nije imao odgovarajući dnevni ili tjedni odmor može imati smanjenu sposobnost koncentracije, sporije reakcije i veću vjerojatnost pogrešne procjene prometne situacije.
Organizirani prijevoz učenika ima specifičan dnevni ritam. Autobusi u pravilu moraju biti raspoloživi u jutarnjim satima, neposredno prije početka nastave, te poslijepodne kada se učenici vraćaju kućama. U međuvremenu ista vozila ili vozači mogu biti angažirani u drugim vrstama prijevoza, ovisno o organizaciji posla i važećim pravilima. Zbog toga je za sigurnost važno promatrati ukupne radne obveze profesionalnog vozača, a ne samo vrijeme provedeno na školskoj liniji.
Inspekcijski podatak o povredi radnog vremena sam po sebi ne dokazuje da je konkretni vozač bio umoran ili nesposoban za sigurnu vožnju. Međutim, pokazuje da je potrebno provjeriti poštivanje sustava odmora koji upravo takve rizike treba sprječavati. Važno bi bilo utvrditi jesu li prekršaji posljedica prekoračenog vremena upravljanja vozilom, nedovoljnog odmora, nepravilnog korištenja tahografa ili drugih obveza vozača i prijevoznika. Tek bi takva razrada omogućila procjenu stvarne sigurnosne težine utvrđenih nepravilnosti.
Novi pravilnik postavlja strože zahtjeve, a važna promjena slijedi 2027. godine
Hrvatska je krajem listopada 2025. donijela novi Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati autobusi kojima se organizirano prevoze djeca, objavljen u Narodnim novinama broj 133/25. Njime se dodatno uređuju konstrukcijski i sigurnosni zahtjevi te postupak dokazivanja njihove ispunjenosti. Posebno je važna obveza pribavljanja potvrde o ispunjavanju propisanih uvjeta koju izdaje ovlaštena stručna organizacija nakon pregleda vozila. Potvrda vrijedi dvanaest mjeseci, a propisana je i elektronička evidencija izdanih potvrda.
Pravilnik donosi i zahtjev da autobusi budu najmanje emisijskog razreda Euro VI odnosno Euro 6, ali ta odredba ima odgođenu primjenu i stupa na snagu 30. lipnja 2027. godine. To je važan podatak jer otvara pitanje spremnosti domaćih prijevoznika i naručitelja prijevoza za obnovu voznih parkova. U gradovima i područjima u kojima postoji veći broj prijevoznika prilagodba može biti organizacijski jednostavnija, dok u ruralnim sredinama s ograničenom ponudom autobusa i prijevozničkih usluga može predstavljati znatan financijski i logistički izazov.
Novi zahtjevi ne bi smjeli ostati samo dodatna administrativna obveza. Njihova provedba trebala bi omogućiti sustavniji nadzor sigurnosti autobusnog prijevoza, osobito kada se podaci o izdanim potvrdama povežu s redovitim tehničkim pregledima, inspekcijskim nalazima i evidencijama prijevoznika. Time bi bilo moguće utvrditi ne samo ima li određeni autobus valjanu potvrdu, nego i koliko često se na njemu pojavljuju tehnički nedostaci, jesu li otklonjeni u propisanom roku te postoje li ponavljane nepravilnosti.
Odgovornost za sigurnost ne završava kod prijevoznika
Organizirani prijevoz osnovnoškolaca dio je javne obrazovne usluge za čiju organizaciju važnu odgovornost imaju osnivači škola, najčešće županije i gradovi. Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, organizirani prijevoz osigurava se učenicima od prvog do četvrtog razreda kojima je škola udaljena najmanje tri kilometra te učenicima od petog do osmog razreda kojima je udaljena najmanje pet kilometara. Za učenike s odgovarajućim teškoćama predviđen je prijevoz neovisno o udaljenosti, uz pratitelja kada je potreban.
Takav sustav zahtijeva javno ugovaranje prijevoza, određivanje linija i stajališta, usklađivanje voznih redova te nadzor ispunjavanja ugovorenih uvjeta. Upravo se na toj razini postavlja dodatno sigurnosno pitanje. Koliko se pri izboru prijevoznika vrednuje tehnička kvaliteta i starost voznog parka, prethodna evidencija nepravilnosti, dostupnost zamjenskih vozila i sposobnost osiguravanja odmorenih vozača? Najniža ponuđena cijena ne bi smjela potisnuti zahtjeve koji se odnose na stvarnu sigurnost djece, a kriteriji sigurnosti moraju biti jasno ugovoreni, provjerljivi i primjenjivi tijekom cijelog trajanja ugovora.
Važno je također utvrditi kako se postupa kada inspekcija na vozilu koje svakodnevno prevozi učenike utvrdi nedostatak. Prima li naručitelj prijevoza obavijest o nalazu, provjerava li je li zamjensko vozilo ispunilo sve propisane uvjete i postoji li postupak za ponavljane prekršaje istog prijevoznika? Bez jasnog povezivanja inspekcijskog nadzora i ugovorne odgovornosti, moguće je da se nedostatak evidentira i sankcionira, a da institucija koja je prijevoz ugovorila nema potpunu sliku sigurnosnog stanja usluge koju financira.
Sigurnost školskog prijevoza počinje prije ulaska u autobus
Tehnički ispravan autobus i odmoran vozač temeljni su uvjeti sigurnosti, ali rizici organiziranog školskog prijevoza ne nastaju isključivo tijekom vožnje. Posebno osjetljiv dio svakodnevnog putovanja predstavljaju dolazak djece na autobusno stajalište, ukrcaj, iskrcaj i prelazak kolnika nakon izlaska iz autobusa. U ruralnim područjima stajališta se mogu nalaziti uz prometnice na kojima vozila postižu veće brzine, a infrastruktura namijenjena pješacima nije uvijek odgovarajuća potrebama najmlađih sudionika.
Prilikom određivanja sigurnosti školske linije zato bi trebalo procjenjivati i preglednost stajališta, dostupnost nogostupa, rasvjetu, udaljenost do pješačkog prijelaza, mogućnost sigurnog zaustavljanja autobusa i prometne uvjete na mjestima gdje djeca ulaze i izlaze. U jesenskim i zimskim mjesecima važnost tih obilježja dodatno raste jer se dio prijevoza odvija tijekom slabije dnevne svjetlosti, magle i nepovoljnih vremenskih uvjeta.
Inspekcijski nadzor autobusa pritom je samo jedan dio preventivnog sustava. Potrebna je i suradnja škola, osnivača, policije i upravitelja cesta kako bi se opasnosti na pojedinim linijama prepoznavale prije nego što dovedu do prometne nesreće. Posebno bi korisna bila jedinstvena evidencija sigurnosnih nedostataka na školskim stajalištima, s jasno utvrđenom institucijom odgovornom za njihovo uklanjanje.
Sigurnost djece mora biti provjerljiva tijekom cijele školske godine
Organizirani školski prijevoz jedan je od dijelova cestovnog prometnog sustava u kojima država i lokalna zajednica imaju posebno izraženu odgovornost. Djeca ne biraju prijevoznika, ne odlučuju o tehničkoj ispravnosti autobusa, ne provjeravaju tahografe niti određuju sigurnost stajališta. O svim tim pitanjima odlučuju odrasli, stručne službe i institucije kojima je povjerena organizacija prijevoza.
Zbog toga sigurnost ne bi smjela ovisiti samo o tome hoće li određeni autobus biti zaustavljen tijekom povremenog inspekcijskog nadzora. Sustav mora omogućiti da se nepravilnosti uočavaju pravodobno, da se opasna vozila uklanjaju iz prometa, da se provjerava otklanjanje nedostataka i da naručitelji prijevoza raspolažu pouzdanim informacijama o sigurnosnoj kvaliteti usluge koju plaćaju.
....
Tekst: Petar Kolovrat
Infografika: Vidmir Raič
