Kada snijeg prestaje biti samo vremenska pojava i postaje problem prometne sigurnosti?

Izlazak zimske službe na cestu jasno definiran Pravilnikom o održavanju cesta? Kakva je odgovornost samih vozača?

Snijeg na prometnicama u Hrvatskoj svake zime iznova otvara isto pitanje u javnosti: zašto ceste nisu odmah očišćene, tko je zakazao i tko je odgovoran. U trenucima kada se promet usporava, a kolnici postaju skliski i opasni, dojam je često da je reakcija nadležnih službi spora ili neadekvatna. Međutim, ono što se u svakodnevnim raspravama rijetko ističe jest činjenica da izlazak zimske službe na cestu nije stvar proizvoljne procjene, već je strogo i precizno reguliran važećim propisima Republike Hrvatske.

Pravilnik koji određuje pravila igre

Temeljni dokument koji regulira način, opseg i dinamiku zimskog održavanja cesta jest Pravilnik o održavanju cesta. Tim pravilnikom jasno su definirani uvjeti pod kojima se aktivira zimska služba, razine pripravnosti, prioriteti čišćenja te standardi koje pojedine vrste cesta moraju zadovoljiti u zimskim uvjetima. Drugim riječima, ralice i posipači ne izlaze na teren „na prvi snijeg“, nego u skladu s točno propisanim meteorološkim, prometnim i tehničkim kriterijima.

Pravilnik razlikuje autoceste, državne, županijske i lokalne ceste te im dodjeljuje različite razine prioriteta. Najvišu razinu imaju prometnice od ključne važnosti za sigurnost prometa, gospodarstvo i hitne službe, dok se niže rangirane ceste održavaju u skladu s realnim mogućnostima i propisanim rokovima. Upravo ta hijerarhija često je razlog zbog kojeg vozači na sporednim cestama stječu dojam da su „zaboravljeni“, iako se zapravo radi o zakonodavnoj odluci, a ne o nemaru.

Kada zimska služba mora reagirati?

Prema pravilniku, zimska služba aktivira se kada postoji realna opasnost za sigurnost prometa zbog snijega, poledice ili kombinacije niskih temperatura i oborina. Ključan kriterij nije sama pojava snijega, nego njegova količina, intenzitet padanja i utjecaj na prohodnost kolnika. Tako se, primjerice, tanak sloj snijega ili raskvašeni kolnik pri temperaturama iznad nule ne tretiraju jednako kao snažne snježne padaline uz nagli pad temperature.

Važno je naglasiti da pravilnik dopušta određeno vrijeme reakcije. Cesta ne mora biti „crna“ u svakom trenutku, nego mora biti održavana na način da je promet moguć uz prilagođenu vožnju i obveznu zimsku opremu. Upravo u tom segmentu često dolazi do nesporazuma između očekivanja vozača i stvarnih zakonskih obveza zimskih službi.

Odgovornost vozača kao zanemarena karika

Jedan od najčešće zanemarenih dijelova sustava jest odgovornost samih sudionika u prometu. Pravilnik o održavanju cesta izravno je povezan s propisima o obveznoj zimskoj opremi i prilagodbi brzine uvjetima na cesti. Činjenica da je zimska služba izašla na teren ne znači da su uvjeti idealni niti da se može voziti kao po suhom ljetnom kolniku. Zimski uvjeti podrazumijevaju smanjeno prianjanje, dulji zaustavni put i povećani rizik, što zahtijeva dodatni oprez, bez obzira na stupanj održavanja ceste.

Upravo se u tom kontekstu jasno vidi da sigurnost prometa zimi nije isključivo pitanje rada raličara i posipača, nego zajednički sustav odgovornosti u kojem propisi, službe i vozači moraju funkcionirati usklađeno.

Zašto je važno razumjeti propise?

Razumijevanje Pravilnika o održavanju cesta pomaže realnijem sagledavanju zimskih uvjeta u prometu. Umjesto impulzivnih optužbi, javna rasprava tada se može usmjeriti prema stvarnim pitanjima: jesu li propisani standardi dovoljni, treba li povećati ulaganja u zimsku službu i kako dodatno educirati vozače o njihovim obvezama. Snijeg na prometnicama nije iznimka, nego redovita pojava u hrvatskim zimama, a pravila za njegovo „upravljanje“ postoje upravo zato da bi se rizici sveli na razumnu mjeru, a ne da bi se u potpunosti eliminirali.

U konačnici, zimska služba djeluje u okvirima zakona, ali sigurnost na cesti ovisi i o tome koliko smo kao društvo spremni prihvatiti činjenicu da zima u prometu zahtijeva strpljenje, prilagodbu i poštivanje propisa – kako onih koji reguliraju rad službi, tako i onih koji se odnose na svakog vozača ponaosob.

Vozilo mora biti čisto, uklanjanje snijega i leda prije uključivanja u promet

Obveze vlasnika automobila u vezi s čišćenjem vozila od snijega i leda, kada je vozilo parkirano na javnom parkiralištu, u Hrvatskoj su jasno utemeljene u važećim prometnim propisima i povezane su prije svega sa sigurnošću cestovnog prometa. Iako ne postoji poseban zakon koji detaljno propisuje „čišćenje parkiranog vozila“, ta se obveza izvodi iz nekoliko ključnih normi koje vozača čine odgovornim prije samog uključivanja u promet.

Polazišna točka jest činjenica da vozilo, prije nego što krene u promet, mora biti tehnički ispravno i sigurno za upravljanje. To uključuje i obvezu uklanjanja snijega i leda s karoserije, stakala, svjetala, registarskih pločica i krova vozila. Snijeg na vjetrobranskom staklu, bočnim staklima ili retrovizorima izravno smanjuje vidljivost, dok snijeg i led na krovu tijekom vožnje mogu skliznuti na vjetrobransko staklo ili na vozilo iza, čime se ozbiljno ugrožava sigurnost drugih sudionika u prometu.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje da vozač ne smije upravljati vozilom koje ima neispravne ili zaklonjene uređaje i opremu potrebnu za sigurno sudjelovanje u prometu. Iako snijeg sam po sebi nije „kvar“, u praksi se smatra zaprekom koja onemogućuje pravilno funkcioniranje vozila. Ako je vozilo prekriveno snijegom tako da nisu vidljiva svjetla, registarske oznake ili ako vozač nema osigurano dovoljno vidno polje, policija takvo vozilo može isključiti iz prometa i sankcionirati vozača novčanom kaznom.

Važno je naglasiti da se obveza čišćenja odnosi na vlasnika odnosno vozača vozila, a ne na upravitelja javnog parkirališta. Činjenica da je automobil parkiran na javnoj površini ne oslobađa vlasnika odgovornosti za stanje vozila. Drugim riječima, komunalne službe mogu očistiti parkiralište od snijega, ali nisu dužne čistiti pojedina vozila, niti snose odgovornost za snijeg koji ostane na automobilu.

Poseban aspekt odgovornosti odnosi se na situacije u kojima snijeg ili led s vozila padnu na kolnik ili na drugo vozilo te uzrokuju prometnu nesreću ili materijalnu štetu. U takvim slučajevima odgovornost je izravno na vozaču, jer je bio dužan osigurati da je vozilo sigurno za sudjelovanje u prometu. Sudska i policijska praksa u pravilu takve situacije tretira kao propust vozača, neovisno o tome što je snijeg „prirodna pojava“.

U konačnici, čišćenje vozila od snijega i leda nije pitanje komfora, nego zakonske obveze i osobne odgovornosti. Nekoliko minuta uloženih u uklanjanje snijega s parkiranog automobila može spriječiti novčanu kaznu, prometnu nesreću ili ozbiljne posljedice za druge sudionike u prometu. U zimskim uvjetima, sigurnost ne počinje na cesti, nego već na parkiralištu.

...

Tekst i foto: Petar Kolovrat