26
velj 2026
velj 2026
Tehnološki napredak i nova sigurnosna dilema
“Fantom kočenje” označava situaciju u kojoj vozilo, najčešće opremljeno naprednim sustavima pomoći vozaču (ADAS), iznenada i snažno zakoči bez stvarne, objektivne prepreke na kolniku. Riječ je o neželjenoj aktivaciji sustava poput autonomnog kočenja u nuždi (AEB – Autonomous Emergency Braking) ili adaptivnog tempomata, koji pogrešno procjenjuju prometnu situaciju.
Iako su takvi sustavi razvijeni s ciljem smanjenja sudara, osobito naleta straga i sudara s pješacima, “fantom kočenje” može samo po sebi postati sigurnosni rizik. U uvjetima guste vožnje ili na autocesti, naglo i neočekivano kočenje može izazvati lančani sudar, osobito ako vozači iza ne drže propisani razmak.
Kako dolazi do “fantom kočenja”?
Suvremeni automobili koriste kombinaciju radara, kamera, ultrazvučnih senzora i algoritama strojnog učenja za procjenu udaljenosti i brzine objekata ispred vozila. Problem nastaje kada sustav pogrešno interpretira informacije iz okoline.
Primjer iz prakse uključuje vožnju autocestom pri brzini od 120 km/h, kada kamera detektira sjenu nadvožnjaka ili refleksiju prometnog znaka kao prepreku. Sustav tada aktivira kočenje, iako kolnik ispred vozila nije blokiran. Slična situacija može se dogoditi pri izlasku iz tunela, gdje nagla promjena svjetlosnih uvjeta uzrokuje pogrešnu detekciju.
Drugi čest scenarij uključuje vozila koja prelaze u susjednu traku. Ako sustav procijeni da je bočni pomak vozila ispred sporiji nego što jest, može zaključiti da prijeti sudar i aktivirati kočnice. U urbanim sredinama, parkirani automobili uz cestu, metalne ograde ili čak kišne kapi na senzoru mogu izazvati lažni alarm.
Sigurnosne posljedice u realnom prometu
S aspekta sigurnosti cestovnog prometa, “fantom kočenje” ima dvostruki učinak. S jedne strane, riječ je o nuspojavi sustava koji dokazano smanjuju broj sudara. Europska komisija procjenjuje da autonomno kočenje u nuždi može smanjiti broj naleta straga i do 38 posto u urbanim uvjetima.
S druge strane, neočekivano kočenje na otvorenoj cesti može uzrokovati sekundarni rizik. U Hrvatskoj, gdje je prosječna udaljenost između vozila na autocestama često manja od preporučenog pravila dvije do tri sekunde, naglo smanjenje brzine može rezultirati udarom straga. Posebno su rizične situacije u kojima vozač iza koristi mobilni uređaj ili ne održava koncentraciju.
Primjer iz prakse zabilježen je na europskim autocestama, gdje su vozači prijavili iznenadno kočenje pri prolasku pokraj kamiona u suprotnoj traci, kada radar pogrešno procjenjuje bočnu udaljenost. U takvim slučajevima vozač mora brzo preuzeti kontrolu, ali reakcijsko vrijeme pri brzini od 130 km/h znači da vozilo u jednoj sekundi prijeđe oko 36 metara.
Ljudski faktor i tehnološko povjerenje
Poseban problem predstavlja fenomen pretjeranog oslanjanja na tehnologiju. Vozači koji koriste adaptivni tempomat i sustave održavanja vozila u traci mogu razviti lažni osjećaj sigurnosti. Ako dođe do “fantom kočenja”, iznenadni gubitak kontrole može izazvati paniku, naglo okretanje upravljača ili neadekvatnu reakciju.
Sustavi su projektirani kao asistencija, a ne zamjena za vozača. Europski propisi jasno naglašavaju da vozač mora zadržati stalnu kontrolu nad vozilom. Međutim, praksa pokazuje da dio korisnika takve sustave percipira kao poluautonomnu vožnju, što povećava rizik u nepredviđenim situacijama.
Kako smanjiti rizik?
Prevencija “fantom kočenja” zahtijeva kombinaciju tehničkih i edukativnih mjera. Proizvođači kontinuirano unapređuju softver i senzore, smanjujući broj lažnih detekcija. Redovito održavanje vozila, čišćenje kamera i radara te ažuriranje softvera mogu smanjiti učestalost problema.
S prometno-sigurnosnog aspekta ključno je poštivanje sigurnosnog razmaka. Pravilo dvije do tri sekunde pri većim brzinama omogućuje vozaču iza dovoljno vremena za reakciju, čak i u slučaju neočekivanog kočenja vozila ispred.
Vozači bi također trebali razumjeti ograničenja tehnologije. Sustavi autonomnog kočenja nisu nepogrešivi i mogu reagirati na refleksije, snijeg, maglu ili prometnu signalizaciju. Edukacija u autoškolama i kroz kampanje sigurnosti prometa mora uključivati i digitalnu pismenost vozača, odnosno razumijevanje načina rada naprednih sustava.
Tehnologija kao saveznik, ali ne i zamjena
“Fantom kočenje” ilustrira širu tranziciju cestovnog prometa prema automatizaciji. Dok tehnologija smanjuje broj teških sudara, istodobno otvara nova pitanja odgovornosti i upravljanja rizikom. U prijelaznom razdoblju, u kojem vozila nisu potpuno autonomna, presudna je sinergija čovjeka i sustava.
Sigurnost na cestama i dalje ovisi o koncentraciji, razmaku, prilagođenoj brzini i razumijevanju vlastitih ograničenja. Tehnologija može pomoći, ali temelj sigurnosti ostaje odgovorno ponašanje vozača.
...
Tekst: Vidmir Raič
Foto: Petar Kolovrat
