29
tra 2026
tra 2026
Digitalizacija prometa ili nova paradigma nadzora?
Slike iz kineskog grada Shenzhen doista djeluju kao pogled u blisku budućnost: promet se nadzire bez klasične policijske patrole, prometne nesreće se analiziraju u realnom vremenu i sve nadzire i vodi „nevidljiva“ infrastruktura koja sve bilježi, obrađuje i odlučuje. Sustavi temeljeni na mreži autonomnih dronova i tzv. „hive“ postaja uvode novu operativnu logiku prometnog nadzora – onu u kojoj fizička prisutnost postaje sekundarna, a podatak primarni resurs upravljanja.
U takvom modelu promet prestaje biti isključivo prostor fizičke interakcije sudionika i postaje digitalno modeliran sustav u kojem se svaki pokret može kvantificirati, analizirati i – što je ključno – sankcionirati gotovo trenutačno. Obećanje je jasno: kraće vrijeme reakcije, preciznija analiza nesreća i veća učinkovitost sustava. No, iza te tehnološke racionalnosti otvara se pitanje koje nadilazi promet – pitanje granica nadzora u suvremenom društvu.
Operativna učinkovitost: brzina, preciznost i automatizacija
Teško je osporiti funkcionalne prednosti ovakvog pristupa. Dronovi omogućuju brzu procjenu situacije na terenu, posebno u urbanim sredinama gdje prometne gužve često usporavaju dolazak službi. U scenarijima poput lakših prometnih nesreća, gdje se danas čeka dolazak policije i izrada zapisnika, sustav koji generira 3D rekonstrukciju događaja u realnom vremenu predstavlja značajan iskorak.
Takva digitalna rekonstrukcija ne samo da ubrzava postupak, već potencijalno smanjuje subjektivnost u procjeni odgovornosti. Algoritamska analiza, temeljena na vizualnim i prostornim podacima, može pružiti standardiziraniji okvir za donošenje odluka, što je osobito važno u pravnom kontekstu.
Međutim, upravo tu se pojavljuje ključna dilema: može li algoritam u potpunosti zamijeniti ljudsku prosudbu u kompleksnim prometnim situacijama koje često uključuju nijanse ponašanja, kontekst i nepredvidive okolnosti?
Sigurnost ili permanentni nadzor?
Sustavi kakvi se razvijaju u Shenzhenu nisu samo prometno rješenje, već i širi model upravljanja javnim prostorom. Dronovi koji kontinuirano patroliraju, analiziraju i bilježe ponašanje sudionika uvode novu razinu nadzora koja prelazi granice klasične prometne kontrole.
U europskom kontekstu, uključujući Hrvatsku, takav model suočio bi se s ozbiljnim regulatornim i etičkim ograničenjima. Pravila zaštite privatnosti, poput Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR), postavljaju jasne granice u obradi osobnih podataka, osobito kada je riječ o kontinuiranom snimanju javnog prostora i identifikaciji pojedinaca.
Ključno pitanje postaje: gdje završava legitimni interes sigurnosti, a gdje počinje prekomjerni nadzor? U društvima koja naglašavaju individualne slobode, prihvaćanje sustava „stalnog pogleda odozgo“ nije samo tehničko, već i duboko političko pitanje.
Pilot-projekati i regulatorna ograničenja
U Hrvatskoj se uporaba dronova u prometu zasad razvija postupno i ograničeno, primarno kroz aktivnosti Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Policija već koristi dronove za nadzor prometa u specifičnim situacijama, poput pojačanih akcija kontrole brzine, nadzora rizičnih dionica ili praćenja gužvi tijekom turističke sezone.
Takvi primjeri pokazuju da tehnologija ima svoju operativnu vrijednost, osobito na autocestama i državnim cestama gdje je preglednost iz zraka ključna za pravovremenu reakciju. Dronovi se koriste i za dokumentiranje težih prometnih nesreća, čime se ubrzava izrada očevida i smanjuje vrijeme zatvaranja prometnica.
Ipak, hrvatski model bitno se razlikuje od kineskog. Riječ je o selektivnoj, a ne kontinuiranoj primjeni tehnologije. Dron nije stalni nadzornik, već alat koji se aktivira prema potrebi. Takav pristup usklađen je s europskim regulatornim okvirom i društvenim očekivanjima, ali istovremeno ograničava puni potencijal tehnologije.
Tehnologija i povjerenje je ključna točka prijepora
Uvođenje naprednih sustava nadzora prometa nije samo pitanje infrastrukture i financija, već prije svega pitanje povjerenja. Građani moraju vjerovati da se prikupljeni podaci koriste isključivo u svrhu sigurnosti, da nisu zloupotrijebljeni i da postoji jasna kontrola nad sustavom.
Bez tog povjerenja, čak i najnapredniji sustavi mogu izazvati otpor. Iskustva iz različitih europskih zemalja pokazuju da percepcija nadzora često ima jednak, ako ne i veći utjecaj od same tehnologije. Drugim riječima, nije dovoljno da sustav bude učinkovit – mora biti i društveno prihvatljiv.
Dronovi u nadzoru prometa predstavljaju logičan korak u razvoju inteligentnih transportnih sustava. Njihov potencijal u povećanju sigurnosti, smanjenju vremena reakcije i optimizaciji prometnih tokova je neupitan. Međutim, njihova implementacija otvara kompleksan prostor u kojem se prepliću tehnologija, pravo i društvene vrijednosti.
Hrvatska se, kao dio europskog regulatornog i kulturnog okvira, nalazi na sredini tog procesa – između potrebe za modernizacijom i nužnosti očuvanja temeljnih prava. Upravo će način na koji se taj balans uspostavi odrediti hoće li dronovi postati alat sigurnosti ili simbol prekomjernog nadzora.
U konačnici, pitanje nije hoćemo li koristiti takve tehnologije, već kako i pod kojim uvjetima. Jer u prometu budućnosti, jednako kao i danas, ključna vrijednost ne bi smjela biti samo učinkovitost – već i povjerenje.
...
Tekst i infografika: Vidmir Raič
Ilustracija: AI generirano
