ANALIZA: Treći Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa

Objavljujemo treći dio velike analiz eorganiziranog nastojanja poboljšanja razine sigurnosti cestovnog prometa autora Nenada Zubera

Prvi Nacionalni program donesen je za razdoblje od dvije godine te se nakon postizanja pozitivnih rezultata i dostizanja određenih ciljeva potvrdila njegova opravdanost pa su naredni razdobljima donesena još tri Programa i to drugi za razdoblje od 1996. do 2000. godine, treći od 2001. do 2005., a četvrti od 2006. do 2010. godine.

Svaki od ovih programa donošen je u različitim političkim i društvenim uvjetima pa su se u tom smislu oni i razlikovali, odnosno bili su više-manje prilagođeni aktualnoj situaciji.

Drugi Nacionalni program za razdoblje od 1996. do 2000. godine, povezuje s pozitivnim kretanjima po pitanju cestovne sigurnosti u razvijenim zapadnim zemljama (tadašnjih 15 članica Europske unije).

Treći Nacionalni program za razdoblje, od 2001. do 2005. godine, posve je europski usmjeren, a za njegovu provedbu značajno je to što je utvrđen konzistentan način financiranja iz tri izvora, proračunskih sredstva, sredstava prikupljenih provođenjem tehničkih pregleda vozila i financijskih sredstva osiguravajućih društava u visini određenog postotka od uplaćenih obveznih osiguranja vozila. Važno napomenuti kako se stanje sigurnosti cestovnog prometa u Hrvatskoj permanentno poboljšavalo, uz povremene iznimke. Broj poginulih se u deset godina smanjio od 804 poginule osobe u prvoj godini primjene prvog NPSCP do 608 poginulih u 2004. godini, uz iznimno povećanje broja vozila, vozača i prometnih tokova, što je podatak koji se također mora respektirati.

Broj poginulih, broj teško ozlijeđenih, broj motornih vozila i
broj vozača u razdoblju 0d 1994. do 2004.

Najvažniji rezultati provedbe ovog Nacionalnog programa su: smanjenje najtežih posljedica prometnih nesreća u uvjetima stalno rastućeg prometa; dovođenje Republike Hrvatske u srednju i najbrojniju skupinu europskih zemalja prema broju poginulih osoba na cestama u odnosu na broj stanovnika; znatno povećanje preventivnog djelovanja policije te smanjenje i suvremenije represivno djelovanje; podizanje svijesti građana o problemu sigurnosti u prometu putem stalnih promidžbenih kampanja; uskladba zakonodavstva prema posljedicama i uzrocima prometnih nesreća; senzibiliziranje sredstava javnog priopćavanja i javnosti s problemom stradavanja u prometu; povećanje prometne kulture; uključivanje u provedbu programa svih državnih tijela i stručnih organizacija kojima je djelokrug rada vezan za sigurnost cestovnog prometa te na taj način interdisciplinarni i međuresorni suvremen pristup problemu sigurnosti cestovnog prometa.