29
tra 2019
tra 2019
Čovjek današnjice željan je tišine. Ništa neobično ako znamo kako na svakoga od nas utječe buka, naročito ona koja nas uznemirava. Cestovni je promet pravo leglo takvih neugodnih zvukova. To jako dobro znaju proizvođači vozila koji nastoje vozila učiniti što tišim, bilo iznutra zvučnom izolacijom kabine i prostora za putnike, bilo izvana korištenjem sve tiših pogonskih motora i guma na kotačima
Današnja nova vozila stvaraju manju buku nego što su ih prije dvadesetak godina stvarali hladnjaci i zamrzivači u kućama. I još uvijek, zanimljivo, nismo zadovoljni. Međutim, postoji određena mjera razine zvuka ispod koje se ne može ići. Ne zbog toga što bi to bilo skupo ili komplicirano, već zbog toga što bi to bilo nesigurno i opasno.
Osim osjeta vida, informacije iz okružja primamo i sluhom. Dobar sluh je moćno oružje za obranu od potencijalne opasnosti, jer svaki izvor zvuka važan je i izvor informacije koja može utjecati na donošenje ispravne i pravodobne odluke u prometu na cesti, te time i na sigurnost prometa. Čak je i u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama propisano da je vozač dužan upotrijebiti zvučni znak upozorenja kad god to zahtijevaju razlozi sigurnosti prometa, o čemu se je već i pisalo na ovim stranicama.
Uzmimo samo za primjer situaciju kada se iza pješaka na pješačkoj stazi kreće biciklista biciklističkom stazom. Biciklista vidi pješaka, ali pješak ne vidi biciklistu. Ukoliko bi biciklista posve nečujno prošao u neposrednoj blizini pješaka, potonji bi se sigurno iznenadio, vrlo vjerojatno i preplašio. Ne treba isključiti niti mogućnost naleta na pješaka od strane biciklista ukoliko bi pješak odlučio, bez provjere, krenuti preko biciklističke staze u trenutku kada njome prolazi biciklista. Da do toga ne dođe, pješak bi trebao prije prelaska preko biciklističke staze pogledati iza sebe (što u praksi rijetko koji pješak čini), ili bi vozač bicikla trebao prije prolaska pored pješaka zvukom zvona najaviti prolazak pokraj njega (što u praksi gotovo nijedan biciklista ne čini). Ovakvi će se opasni slučajevi svakim danom sve više i češće pojavljivati s obzirom na sve veći broj biciklista i biciklističkih staza (koje često dijele isti prostor s pješačkim stazama – odnosno, nalaze im se u neposrednoj blizini).
U zadnje se vrijeme zamjećuje (ne samo u inozemstvu nego sve češće i kod nas) pojava električnih bicikala koji su zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama dobili i potpuni legitimitet korištenja na cestama u Republici Hrvatskoj. Ta se vozila mogu kretati brzinom i do 25 km na sat. Gotovo su nečujni, a u rukama nedovoljno vještih vozača stavljaju na kušnju i najopreznije defenzivne pješake, kao i ostale sudionike u prometu. Iz vlastitog iskustva znam da se vozači bicikala na električni pogon često pojave niotkuda, poput nečujnih duhova, ali su, za razliku od duhova, itekako stvarni i potencijalno opasni.
Naposljetku, na našim je cestama sve je više automobila koji koriste za pogon elektromotore (hibridna i električna vozila). Ta su vozila vrlo prihvatljiva za okoliš, a pri malim brzinama su gotovo nečujna. Ostali ih sudionici prometa u tim situacijama gotovo i ne čuju. Ta njihova karakteristika sadržaj je i nekih radijskih promidžbenih poruka kao prednost – a zapravo, ako govorimo o slušnoj informaciji važnoj za sigurnost prometa – predstavljaju opasnost.
Iz svih tih razloga dobro je znati i upamtiti da se zvukovi prometa koji nas okružuje ne sastoje samo od buke koja šteti sluhu, već da „zvuk prometa“ daje i dragocjene informacije koje nipošto ne treba ignorirati.
Biti nečujan u prometu često znači biti i opasan u prometu!
Nikada ne pokušavajte nadjačati korisnu buku u svom okružju, dok vozite, pojačavanjem zvuka audio uređaj u svom vozilu!
Nikako se nemojte „izolirati“ od prometnih zvukova stavljajući slušalice mobilnih uređaja dok vozite bicikl ili pješačite, a u vašoj se blizini odvija promet! Može biti pogubno!
.....
izvor: SIgurno voziti , http://www.sigurno-voziti.net