INICIJATIVE: Treba li nam neovisna Agencija za sigurnost cestovnog prometa?

Mladen Stjepan Vitković, u ime udruge Karavana za život, reagira na prometnu tragediju u Zagrebu

 

 

Vozač, 23 godine, nevažno niti koji je automobil niti koliko ima konjskih snaga niti koliko ima mogućnosti za nabavku vozila tog tipa. Želim prije svega, brz oporavak stradalima i moje suosjećanje obiteljima stradalih.

 

Čitajući komentare u medijima, izjave vještaka, struke, stručnjaka, policija još nije izašla sa službenim priopćenjem (logično za postupak u tijeku)

 

Iskreno smatram da smo podbacili -kao sustav! Zašto? Jer najčešće komentiranje tragedija je -kad se one već dogode!

 

Može li drugačije? Može i mora!

 

Pomanjkanje empatije prema drugima, nedostatak vremena roditelja za kvalitetno provedeno vrijeme sa vlastitom djecom, kako za edukaciju, učenje i odgoj tako i za kvalitetno – SLUŠANJE djeteta. Djeca vrlo često odašiljaju signale koje kao roditelji (iz prethodno navedenih razloga) ne čujemo, ne da ne želimo već - ne znamo. Tempo života, egzistencija, globalna situacija u svijetu i čitav niz razloga pokušati ćemo navesti kao - OPRAVDANJE. No, opravdanja za ovo nema!

 

Ne jednom sam pisao u člancima da djeca danas žive u svijetu igrica, interneta, dostupnosti svakojakih igrica i sve češće sve djeluje kao da žive po sistemu video igrica ,razbiti ću se, poginuti, stradati i kliknuti ću – PLAY AGAIN. Nema toga!

 

I ovaj mladi vozač volio bi sada garantirano da ima-play again. Nema ga na žalost niti za njega niti za ozljeđene. Nema pomoći,trajno obilježen, baš kao i svi koji su se tamo zatekli-svojom voljom.

 

Da li im treba pomoć? Da, svima koji su tamo bili i svjedočili svemu(čak i da se tragedija nije desila) jer odašiljali su signale koje čuli nismo kao narod i kao ljudi jer - nismo ih prepoznali.

 

Predlagao sam davno da se počinitelje najtežih prekršaja u prometu kazni drugačije osim novčano i oduzimanjem vozačke dozvole, (dokaz da nam zakon ne funkcionira je nedavni bijeg policijskom službeniku u Dubrovniku sa teškim ozljedama policijskog motociklista) i to konkretno na način da se iste uputi na obavezni tečaj sigurne vožnje koji će si sam platiti, na obvezno predavanje liječnika kirurga koji će mu prezentirati kompletan tijek operacije i oporavka od teških tjelesnih ozljeda te pravnika koji će mu pojašnjavati zakonske sankcije-što ga čeka kada izazove tragediju. Vjerujte-najbolji put

 

Na svim našim predavanjima imali smo upravo to uz dozvolu korištenja fotografija-mnogi su sa naših predavanja odlazili -sasvim drugačiji!

 

To smo mi ali zašto se to ne može staviti u zakonske okvire? Rekli su mi da ne može! Zašto? Ja znam zašto, nije se desilo još dovoljno tragedija niti dovoljno „utjecajnih žrtava“ kako bi se kotačić promjena zakotrljao.

 

Iskreno sam tužan danas, nema veze sa motociklizmom ali ima sa brzinom. Svoj život sam posvetio mladim ljudima, potpuno samoinicijativno posvetio pokaznim poligonima gdje uništavam apsolutno sva vlastita sredstva - motor, gume, kočnice ulja, gorivo,opremu, zdravlje i vrijeme. Potpuno- dragovoljno, da bi ti isti poligoni bili - BESPLATNI za apsolutno sve sudionike. Naši gosti su ugledni stručnjaci od kirurga do pravnika, inženjera prometa do inženjera građevinarstva i strojarstva i smatram da je vrijeme da Hrvatska konačno, zadnji je tren, dobije apsolutno neovisnu AGENCIJU ZA SIGURNOST CESTOVNOG PROMETA koja je važna institucija za prometnu sigurnost u svim zemljama, koja je spona između korisnika prometnica, znanja, struke i totalno neovisna, Agencija koje će imati zadatak prevenirati, predlagati i implementirati u zakone ono što kaže struka.

 

Ostale zemlje smanjile su stopu smrtnosti više od 50% . Zašto to Hrvatska (još) ne može? Jer nema potrebne kritične mase koja bi oformila grupu, struku i krenula raditi. Ako već preko 10 godina radim ovo iz čiste empatije prema svim motociklistima - potpuno bez prihoda Zašto netko misli da se ne može!?

 

Izražavam najdublje saučešće svim stradalim sudionicima ilegalna okupljanja (jer to doista i jest) ali i kažem, kao motociklist, čovjek koji zaista želi pomoći mladim ljudima da prežive na cesti-oprostite nam, oprostite sustavu koji Vas nije (znao) htio-čuti na vrijeme i reagirati.

 

Oni koji će gledati drugačije, misliti drugačije od ovoga što pišem- poštujem ali molim Vas, poštujte i Vi svako živo biće,sve one koji su možda pomoć tražili a nisu je dobili.