26
velj 2025
velj 2025
Ekonomski trošak prometnih nesreća izračunava se prema metodologijama organizacija poput Ujedinjenih naroda (UN), Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Međunarodnog programa za ocjenu sigurnosti cesta (iRAP). Ove metodologije uključuju različite komponente kako bi se dobio sveobuhvatan prikaz troškova koji nastaju zbog prometnih nesreća. Evo kako se to obično radi
1. Komponente ekonomskog troška
Ekonomski troškovi prometnih nesreća obično uključuju sljedeće elemente:
a) Izravni troškovi
Troškovi liječenja i medicinske njege (hitna pomoć, hospitalizacija, rehabilitacija).
Troškovi popravka ili zamjene oštećene imovine (vozila, infrastruktura).
Troškovi intervencija hitnih službi (vatrogasci, policija, spasilačke službe).
Troškovi sudskih postupaka i osiguranja.
b) Neizravni troškovi
Gubitak produktivnosti zbog smrti, ozljeda ili invalidnosti (gubitak BDP-a).
Troškovi dugotrajne njege i podrške za trajno ozlijeđene osobe.
Psihološke i emocionalne posljedice za obitelji i zajednicu.
Smanjenje kvalitete života (npr. zbog trajnih posljedica ozljeda).
c) Intangibilni troškovi
Bol i patnja ozlijeđenih osoba.
Emocionalni gubitak za obitelji i prijatelje poginulih.
Smanjenje društvene dobrobiti.
2. Metodologija UN-a i WHO-a
UN i WHO koriste socijalno-ekonomski pristup za procjenu troškova prometnih nesreća. To uključuje:
a) Vrijednost statističkog života (VSL)
VSL je procjena vrijednosti koju društvo pridaje spašavanju jednog života. Ova vrijednost varira ovisno o zemlji i njenom BDP-u.
Primjer: U razvijenim zemljama VSL može biti između 1 i 3 milijuna USD, dok je u zemljama u razvoju niži.
b) Troškovi ozljeda
Procjenjuju se prema težini ozljeda (lake, teške, trajne invalidnosti) i povezanim troškovima liječenja i gubitka produktivnosti.
c) Troškovi materijalne štete
Uključuje popravak ili zamjenu vozila i oštećene infrastrukture.
d) Društveni troškovi
Uključuje gubitak kvalitete života, emocionalne posljedice i druge nefinancijske štete.
3. Metodologija iRAP-a
iRAP (International Road Assessment Programme) koristi metodu troškova i koristi za procjenu ekonomskih troškova prometnih nesreća. Ova metodologija uključuje:
a) Procjena rizika
Analizira se sigurnost cesta i identificiraju opasna mjesta koja doprinose nesrećama.
b) Troškovi po vrsti nesreće
Za svaku vrstu nesreće (smrtni ishod, teške ozljede, lake ozljede) dodjeljuje se financijska vrijednost.
Primjer: U Europi, trošak smrtnog slučaja može biti procijenjen na 1-2 milijuna eura, dok su troškovi teških ozljeda niži.
c) Kalkulacija ukupnih troškova
Ukupni troškovi izračunavaju se množenjem broja nesreća s prosječnim troškom po nesreći.
4. Primjer izračuna
Ako u jednoj zemlji godišnje ima:
100 smrtnih slučajeva (svaki vrijedi 1,5 milijuna eura),
500 teških ozljeda (svaka vrijedi 200.000 eura),
2.000 lakih ozljeda (svaka vrijedi 10.000 eura),
Ukupni troškovi bi bili:
(100×1,5 milijuna)+(500×200.000)+(2.000×10.000)=150 milijuna+100 milijuna+20 milijuna=270 milijuna eura.
(100×1,5milijuna) +(500×200.000)+(2.000×10.000)=150milijuna+100milijuna+20milijuna=270milijuna eura.
Zaključak
Ekonomski troškovi prometnih nesreća izračunavaju se kombiniranjem izravnih, neizravnih i intangibilnih troškova. UN, WHO i iRAP koriste različite, ali komplementarne metodologije kako bi osigurali sveobuhvatnu procjenu. Ovi izračuni ključni su za donošenje politika i ulaganja u prometnu sigurnost, jer pomažu u identificiranju najisplativijih mjera za smanjenje nesreća i njihovih posljedica.
