29
lis 2026
lis 2026
Automobili prepoznaju dijete u tamnoj odjeći, ali ne i dijete reflektirajućom odjećom i školskom torbom
Novo istraživanje njemačkog ADAC-a otkrilo je neočekivan sigurnosni problem u sustavima automatskog kočenja. U ispitivanju šest suvremenih automobila gotovo svi sustavi zakazali su pri prepoznavanju djeteta s reflektirajućom odjećom i školskom torbom, iako su isto dijete u tamnoj odjeći uspješno prepoznali. Rezultati otvaraju ozbiljna pitanja o pouzdanosti naprednih sustava pomoći vozaču, načinu na koji umjetna inteligencija prepoznaje sudionike u prometu i granicama tehnologije kojoj se sve više povjerava sigurnost na cestama.
Kada tehnologija vidi manje od čovjeka
Reflektirajuća odjeća desetljećima je jedan od temeljnih elemenata preventivnih programa sigurnosti cestovnog prometa. Djeci se preporučuju reflektirajuće oznake na jaknama i školskim torbama, cestarski radnici nose odjeću visoke vidljivosti, a policajci, vatrogasci i djelatnici hitnih službi koriste posebno oblikovanu zaštitnu opremu kako bi bili što uočljiviji u prometu. Temeljna je pretpostavka jednostavna. Što je čovjek vidljiviji, to će ga vozač ranije uočiti i imati više vremena za reakciju. Međutim, razvoj automatiziranih sustava za prepoznavanje prometnog okruženja otvorio je novo pitanje. Vrijede li ista pravila vidljivosti za ljudsko oko i algoritme koji upravljaju automatskim kočenjem?
Odgovor koji donosi istraživanje njemačkog automobilskog kluba ADAC, objavljeno 27. listopada 2026. godine, pokazuje da se ljudska i strojna percepcija mogu značajno razlikovati. Ispitivanje provedeno na šest suvremenih automobila otkrilo je da reflektirajuća odjeća, premda povećava vidljivost čovjeku za upravljačem, u određenim situacijama može otežati sustavima automatskog kočenja prepoznavanje pješaka. Posebno zabrinjavajući rezultati zabilježeni su kod djece s reflektirajućim oznakama i školskim torbama te odraslih osoba u normiranoj reflektirajućoj radnoj odjeći.
Riječ je o sigurnosnom problemu koji nadilazi pitanje pojedinih automobilskih modela. Rezultati upozoravaju na moguće nedostatke algoritama za prepoznavanje objekata, ograničenja postojećih postupaka ispitivanja sigurnosnih sustava i potrebu da se tehnologija provjerava u složenijim, stvarnim prometnim situacijama.
Šest automobila na testu i neočekivani rezultati
ADAC je ispitao šest aktualnih modela različitih proizvođača, Mercedes CLA, Tesla Model Y, BYD Seal, Hyundai Tucson, Dacia Duster i Opel Astra. Njihovi sustavi automatskog kočenja u nuždi, poznati pod engleskom oznakom AEB (Autonomous Emergency Braking), morali su tijekom noćnih ispitivanja prepoznati odraslog pješaka i dijete u različitim vrstama odjeće te pravodobno aktivirati kočenje kako bi se izbjegao nalet.
Ispitivanje je započelo scenarijima u kojima su ispitne lutke predstavljale odraslog pješaka i dijete bez reflektirajuće odjeće. Za svaki automobil i pojedini scenarij određena je najveća brzina pri kojoj je sustav još mogao spriječiti sudar. Ta je brzina zatim korištena kao referentna vrijednost za odgovarajući scenarij s reflektirajućom odjećom. Takva metodologija omogućila je istraživačima da utvrde mijenja li reflektirajuća odjeća sposobnost prepoznavanja pješaka kod istog vozila, ali ne omogućuje izravno uspoređivanje ukupne učinkovitosti svih šest automobila jer nisu ispitivani pri jedinstvenoj referentnoj brzini.
Prvi rezultati pokazali su da sustavi mogu uspješno reagirati u određenim uvjetima. Kada je odrasla ispitna lutka nosila uobičajeni reflektirajući prsluk, svih šest automobila prepoznalo je opasnost i izbjeglo sudar. Međutim, situacija se bitno promijenila kada je korištena normirana reflektirajuća radna odjeća kakvu nose cestarski radnici, građevinari, policajci i pripadnici žurnih službi. Gotovo svi ispitani automobili pješaka su prepoznali prekasno ili ga uopće nisu prepoznali, zbog čega nisu uspjeli pravodobno zaustaviti vozilo.
Još ozbiljniji problem pojavio se u scenariju s djetetom. Sva su vozila uspješno prepoznala ispitnu lutku djeteta odjevenog u tamnu odjeću. Kada je isto dijete imalo reflektirajuću odjeću i školsku torbu, gotovo svi sustavi zakazali su. Jedini automobil koji je u ispitivanom scenariju uspio prepoznati dijete koje izlazi na kolnik iza parkiranog automobila i izbjeći nalet bio je Mercedes CLA.
Takav rezultat pokazuje da dodatna vidljivost, onako kako je razumije ljudski vozač, ne mora automatski značiti i bolju strojnu prepoznatljivost. Posebno je važno naglasiti da ADAC-ovo istraživanje ne predstavlja dokaz da reflektirajuća odjeća smanjuje ukupnu sigurnost pješaka. Naprotiv, istraživači izričito preporučuju njezino daljnje korištenje jer povećana vidljivost ljudskim vozačima donosi znatno veću sigurnosnu korist od rizika povezanog s mogućim zakašnjelim djelovanjem pojedinih sustava automatskog kočenja.
Zašto algoritam ne prepoznaje ono što ljudsko oko jasno vidi?
Suvremeni sustavi automatskog kočenja koriste senzore i računalne algoritme za praćenje prometnog okruženja. Ovisno o konstrukciji pojedinog vozila, sustav može kombinirati informacije kamera i radara ili se u velikoj mjeri oslanjati na vizualnu analizu slike. Njegova zadaća nije samo otkriti da se ispred vozila nalazi neki objekt, nego utvrditi o kakvom je objektu riječ, gdje se nalazi, kako se kreće i postoji li opasnost od sudara. Nakon takve procjene sustav može upozoriti vozača, povećati kočnu silu ili samostalno aktivirati kočenje.
Upravo u postupku prepoznavanja i klasifikacije objekata ADAC vidi moguće objašnjenje problema otkrivenog istraživanjem. Algoritmi računalnog vida moraju iz velike količine vizualnih informacija izdvojiti obilježja koja odgovaraju određenoj kategoriji, primjerice pješaku, biciklistu ili drugom vozilu. Reflektirajući materijali pritom mogu promijeniti izgled, kontrast i raspodjelu svijetlih površina na ljudskoj silueti. U složenim noćnim uvjetima takve promjene mogu otežati klasifikaciju, posebno ako odgovarajuće kombinacije odjeće, položaja tijela i reflektirajućih elemenata nisu dovoljno zastupljene u podacima korištenima za razvoj i provjeru sustava.
Važno je razlikovati takvo moguće objašnjenje od definitivno utvrđenog tehničkog uzroka. ADAC nije dokazao da je kod svih ispitanih vozila problem nastao zbog istog algoritamskog nedostatka. Istraživači smatraju da rezultati upućuju na problem klasifikacije sudionika u prometu, a ne nužno na fizičku nesposobnost senzora da registriraju njihov položaj. Upravo zato procjenjuju da bi se dio otkrivenih nedostataka mogao otkloniti softverskim ažuriranjima, bez zamjene kamera, radara ili druge ugrađene opreme.
Takva mogućnost otvara važnu raspravu o odgovornosti proizvođača. Ako automobil već ima odgovarajuću senzorsku opremu, ali algoritam ne prepoznaje određenu situaciju, sigurnost vozila ne ovisi isključivo o njegovoj mehaničkoj i elektroničkoj konstrukciji. Sve više ovisi o kvaliteti softvera, podacima na kojima je sustav razvijen te mogućnosti njegova naknadnog poboljšavanja.
Sigurnosni testovi ne obuhvaćaju sve stvarne prometne situacije
Jedno od najvažnijih pitanja koje otvara ADAC-ovo istraživanje odnosi se na način ispitivanja sustava aktivne sigurnosti. U okviru programa Euro NCAP automobili prolaze standardizirane provjere sposobnosti prepoznavanja pješaka, biciklista i drugih sudionika u prometu. Ispituju se različite brzine, putanje i okolnosti u kojima sustav treba upozoriti vozača ili spriječiti sudar. Međutim, ADAC upozorava da konkretni scenariji s reflektirajućom radnom i dječjom odjećom nisu propisani kao obvezan dio zakonskih ispitivanja niti postojećih priznatih protokola poput Euro NCAP-a.
To stvara određeni raskorak između uspjeha automobila na standardiziranim testovima i ponašanja sigurnosnih sustava u nekim situacijama svakodnevnog prometa. Visoka ocjena sigurnosti vozila potvrđuje njegovu učinkovitost unutar definiranih ispitnih uvjeta, ali ne predstavlja jamstvo da će sustav jednako uspješno reagirati na svaku moguću kombinaciju odjeće, rasvjete, položaja pješaka i prometne situacije. Zbog toga rezultati ADAC-a upućuju na potrebu proširivanja ispitnih scenarija, osobito onih koji uključuju djecu, radnike na prometnicama i žurne službe.
Posebnu važnost ima činjenica da se ispitivanje odnosilo na noćne uvjete. U stvarnom prometu upravo su smanjena vidljivost, parkirana vozila, neujednačena javna rasvjeta i kratko vrijeme za reakciju okolnosti koje povećavaju ozbiljnost mogućih pogrešaka. Sustav koji u idealnim uvjetima uspješno prepoznaje pješaka može se suočiti s bitno drukčijim zadatkom kada se dijete iznenada pojavi iza parkiranog automobila, a reflektirajući elementi na odjeći i školskoj torbi stvaraju neuobičajen vizualni uzorak.
Rezultati zato otvaraju i pitanje treba li postupke homologacije, potrošačkih sigurnosnih testiranja i naknadne provjere vozila sustavnije povezati. Automobil koji je zadovoljio zahtjeve u trenutku proizvodnje mogao bi kroz naknadna softverska ažuriranja postati sigurniji, ali i dalje ostaje pitanje kako neovisno potvrditi stvarnu učinkovitost takvih izmjena.
Hrvatski promet i posebno osjetljiva skupina djece
Za Hrvatsku je ovo istraživanje osobito važno zbog velikog udjela prometnih situacija u kojima se djeca, pješaci i radnici na cestama susreću s automobilima opremljenima sve naprednijim sustavima pomoći vozaču. Sigurnost djece na putu do škole već godinama zauzima važno mjesto u preventivnim programima, dok se tijekom jeseni i zime posebno upozorava na važnost svijetle odjeće, reflektirajućih oznaka i vidljivosti u uvjetima smanjene dnevne svjetlosti.
Prelazak na zimsko računanje vremena 25. listopada dodatno je aktualizirao tu problematiku. Mrak nastupa ranije prema građanskom vremenu, a poslijepodnevni povratak učenika iz škole, kretanje djece na izvannastavne aktivnosti i promet u blizini stajališta javnog prijevoza sve se češće odvijaju u uvjetima slabije osvijetljenosti. U takvom okruženju reflektirajuća odjeća ostaje važna preventivna mjera, ali istraživanje pokazuje da vozač ne smije pretpostaviti kako će napredni sustav vozila uvijek prepoznati dijete prije njega.
Jednako je važno pitanje sigurnosti cestarskih radnika, policijskih službenika, vatrogasaca i djelatnika hitne medicinske pomoći. Njihova radna odjeća projektirana je upravo kako bi povećala uočljivost u prometu. Ako pojedini algoritmi automatskog kočenja imaju poteškoće s prepoznavanjem takve odjeće, posljedice mogu biti posebno ozbiljne na prometnicama na kojima se vozila kreću većim brzinama ili na kojima radnici borave neposredno uz prometni tok.
Za hrvatske institucije otvara se mogućnost da se u suradnji s Centrom za vozila Hrvatske, Fakultetom prometnih znanosti, Fakultetom elektrotehnike i računarstva i Hrvatskim autoklubom razviju dodatna stručna ispitivanja sustava prepoznavanja pješaka. Njihova bi svrha bila utvrditi kako različiti sustavi reagiraju na reflektirajuću odjeću, školsku opremu, zaštitne prsluke i druge predmete koji mijenjaju izgled pješaka u noćnim uvjetima. Takva ispitivanja morala bi se provoditi na posebno osiguranim poligonima, sa standardiziranim ispitnim lutkama i jasno definiranim sigurnosnim postupcima.
Od pomoći vozaču do pogrešnog osjećaja sigurnosti
Sve veća dostupnost naprednih sustava pomoći vozaču mijenja odnos između čovjeka i automobila. Funkcije koje su još prije desetak godina bile rezervirane za skuplja vozila danas postaju standardni dio sigurnosne opreme sve šireg kruga automobila. Automatsko kočenje, upozoravanje na mogući sudar, održavanje vozila unutar prometne trake i prilagodljivi tempomat mogu pridonijeti smanjenju broja prometnih nesreća i težine njihovih posljedica. Međutim, njihova korisnost ovisi i o tome razumije li vozač stvarne granice tehnologije.
Problem nastaje kada sustav koji je zamišljen kao dodatni sigurnosni sloj počne stvarati osjećaj da automobil može pouzdano preuzeti odgovornost za prepoznavanje svih opasnosti. ADAC-ovo istraživanje pokazuje zašto takva pretpostavka može biti pogrešna. U šest ispitanih vozila sustavi su uspješno reagirali na određene situacije s pješacima, ali su se u naizgled sličnoj situaciji, nakon promjene odjeće ispitne lutke, njihovi rezultati bitno pogoršali.
To je važno i za razumijevanje granice između sustava ADAS i automatizirane vožnje. Automatsko kočenje ne znači da automobil samostalno upravlja prometnim rizicima niti oslobađa vozača odgovornosti za nadzor ceste. Riječ je o sustavu koji treba pomoći u trenutku opasnosti, ali čija učinkovitost ovisi o brojnim tehničkim i okolišnim čimbenicima. Čak i kada uspješno prepozna pješaka, mogućnost izbjegavanja naleta ovisi o brzini vozila, udaljenosti, vremenu aktiviranja kočenja, prianjanju guma i raspoloživom zaustavnom putu.
Stoga je posebno opasno precjenjivati mogućnosti sustava u situacijama u kojima se pješaci mogu neočekivano pojaviti na kolniku. Vozač koji prilagodi brzinu uvjetima i pravodobno prati prostor uz prometnicu ostaje ključan dio sigurnosnog sustava, neovisno o tome koliko je napredna elektronička oprema njegova automobila.
Softverska ažuriranja mogla bi postati nova sigurnosna mjera
ADAC smatra da otkriveni nedostaci zahtijevaju brzu reakciju proizvođača. Ako se pokaže da su problemi doista povezani s načinom klasifikacije objekata, dio njih mogao bi biti ispravljen dodatnim treniranjem i prilagođavanjem algoritama te distribucijom novih verzija softvera. Time bi se mogućnost poboljšavanja sigurnosti proširila i na automobile koji su već u prometu, bez nužne zamjene njihove senzorske opreme.
Međutim, takav pristup zahtijeva i odgovarajuće postupke provjere. Svaka promjena algoritma trebala bi biti ispitana u dovoljno širokom rasponu prometnih situacija kako poboljšanje prepoznavanja jednog objekta ne bi dovelo do pogoršanja reakcija u drugim okolnostima. Sigurnosna ažuriranja moraju biti dokumentirana, provjerljiva i dostupna vlasnicima vozila, a proizvođači bi trebali jasno objašnjavati koje su funkcije i nedostaci obuhvaćeni pojedinom nadogradnjom.
U tom kontekstu istraživanje otvara širu temu sigurnosti automobila tijekom cijelog uporabnog vijeka. Tradicionalna prometna sigurnost uglavnom se oslanjala na mehaničku ispravnost, tehničke preglede, stanje guma, kočnica i drugih fizičkih dijelova vozila. Kod suvremenih automobila tome se pridružuje softverska pouzdanost. Vozilo može imati potpuno ispravne kočnice i senzore, a ipak zakazati u kritičnoj situaciji ako algoritam ne prepozna prometnog sudionika prema kojem treba reagirati.
Reflektirajuća odjeća ostaje nužna, ali tehnologija mora postati pouzdanija
Najvažniji zaključak istraživanja nije da bi pješaci trebali odustati od reflektirajuće odjeće. Takvo bi tumačenje bilo pogrešno i potencijalno opasno. ADAC izričito naglašava da reflektirajući materijali povećavaju vidljivost pješaka ljudskom vozaču i da je njihova sigurnosna korist znatno veća od rizika povezanog s mogućim nedostatkom pojedinih sustava automatskog kočenja. Djeca i dalje trebaju koristiti reflektirajuće oznake, radnici zaštitnu odjeću visoke vidljivosti, a vozači prilagođavati brzinu i održavati stalnu pozornost na prometno okruženje.
Pravo pitanje stoga nije treba li čovjek prilagoditi svoju odjeću ograničenjima tehnologije, nego koliko se brzo tehnologija može prilagoditi stvarnim obilježjima ljudi koji sudjeluju u prometu. Sigurnosni sustavi moraju pouzdano prepoznavati djecu s različitim školskim torbama, pješake u različitoj odjeći i radnike čija je zaštitna oprema oblikovana prema standardima vidljivosti. Njihova učinkovitost ne može se temeljiti samo na uskom skupu idealiziranih ispitnih scenarija.
ADAC-ovo istraživanje predstavlja važan doprinos razumijevanju granica suvremenih sustava aktivne sigurnosti. Ono ne dokazuje da su automatski sustavi kočenja općenito nepouzdani, ali pokazuje da čak i razmjerno jednostavna promjena izgleda pješaka može otkriti ozbiljnu slabost pojedinog algoritma. U prometnom sustavu koji sve više ovisi o kamerama, senzorima i umjetnoj inteligenciji takvi nalazi imaju značenje koje daleko nadilazi šest ispitanih automobila. Sigurnost buduće mobilnosti ovisit će i o sposobnosti tehnologije da pouzdano prepoznaje stvarne ljude u stvarnim prometnim okolnostima, uključujući upravo one koje je najvažnije zaštititi.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Infografika: Vidmir Raič
