Magla, kiša, mokro lišće, nisko sunce i sve kraći dani mijenjaju uvjete prometovanja na hrvatskim cestama. U takvim okolnostima nije dovoljno samo smanjiti brzinu. Vozači automobila, motociklisti, biciklisti i korisnici električnih romobila moraju prilagoditi tehniku kretanja, povećati sigurnosni razmak i pravilno koristiti svjetla, dok pješaci moraju voditi računa o vlastitoj uočljivosti. Najvažnije pravilo sigurne vožnje jest da brzina mora omogućiti pravodobno zaustavljanje unutar udaljenosti koju vozač može pregledno nadzirati.

Jesen na hrvatskim cestama mijenja pravila vožnje

Smanjena vidljivost jedan je od najpodcjenjenijih čimbenika prometnog rizika. Vozači uglavnom prepoznaju opasnost kada se na cestu spusti gusta magla ili započne snažna kiša, ali promjene uvjeta vidljivosti često nastupaju postupno. Jutarnja izmaglica, mokar kolnik koji reflektira svjetlost, nisko sunce na izlasku ili zalasku, sjene drvoreda i raniji sumrak mogu znatno otežati prepoznavanje drugih sudionika u prometu i procjenu njihove udaljenosti. Dodatni problem predstavlja činjenica da se pogoršanje vidljivosti često događa istodobno s pogoršanjem prianjanja kotača na kolnik, pa vozač ima manje vremena za reakciju, dok vozilu treba više prostora za zaustavljanje.

Hrvatska je zbog svojih geografskih i klimatskih obilježja posebno zahtjevna tijekom jeseni. U kontinentalnim područjima, osobito u Posavini, Podravini, Slavoniji i riječnim dolinama, česte su jutarnje magle koje mogu znatno ograničiti preglednost prometnice. Na cestama Gorskog kotara i Like vozači se susreću s kombinacijom magle, kiše, mokrog lišća, niskih temperatura i povremeno poledice. U priobalju i unutrašnjosti Dalmacije nagle promjene vremena, obilne oborine i snažni odsjaji s mokrog asfalta mogu stvoriti jednako zahtjevne prometne okolnosti. Posebno su osjetljive ceste koje prolaze kroz šumovite predjele, usjeke, doline i područja uz rijeke, gdje se vidljivost i stanje kolnika mogu promijeniti na vrlo kratkoj udaljenosti.

Temeljna pogreška vozača u takvim okolnostima jest zadržavanje brzine i načina vožnje primjerenih suhom kolniku i dobroj vidljivosti. Kada se uvjeti promijene, moraju se promijeniti i brzina, razmak, način kočenja, uporaba svjetala i očekivanja o ponašanju drugih sudionika u prometu. Zbog toga je pravilna tehnika vožnje u uvjetima smanjene vidljivosti jednako važna kao i tehnička ispravnost vozila.

Brzina mora odgovarati udaljenosti na kojoj vozač može prepoznati opasnost

Najvažnije pravilo vožnje pri smanjenoj vidljivosti odnosi se na odnos između brzine, vidljivog dijela prometnice i zaustavnog puta. Vozilo se mora kretati takvom brzinom da vozač može pravodobno reagirati i zaustaviti se pred očekivanom preprekom unutar preglednog dijela ceste. Pritom treba razlikovati put reakcije, koji vozilo prijeđe od trenutka uočavanja opasnosti do početka kočenja, i put kočenja, odnosno udaljenost potrebnu da se vozilo nakon početka kočenja zaustavi. Njihov zbroj čini ukupni zaustavni put.

Pri brzini od 50 km/h automobil tijekom samo jedne sekunde prijeđe približno 14 metara, dok pri 90 km/h prelazi 25 metara. To znači da se tijekom jedne sekunde potrebne za prepoznavanje opasnosti i započinjanje reakcije vozilo pri većoj brzini može približiti prepreci za cijelih 25 metara, prije nego što kočenje uopće započne. Ako je cesta mokra, gume istrošene ili je kolnik prekriven lišćem, zaustavni put dodatno se povećava.

Ilustrativan zaustavni put na ravnom suhom kolniku

Pretpostavke – reakcija 1 sekunda, usporenje 7 m/s², bez nagiba ceste

Približne fizikalne vrijednosti, a ne zajamčene udaljenosti. Na mokrom ili skliskom kolniku zaustavljanje može zahtijevati znatno više prostora.

Upravo zato vozač u magli ne smije zaključivati da je određena brzina sigurna samo zato što je niža od zakonski dopuštene. Ako vidi tek 40 ili 50 metara ispred vozila, brzina od 90 km/h može biti izrazito opasna, jer ukupni zaustavni put može biti dulji od preglednog dijela ceste. Što je vidljivost slabija, to treba ostaviti veću sigurnosnu rezervu i zaustavljanje planirati ranije.

Vožnja u magli zahtijeva drukčiju uporabu svjetala i veći razmak

Magla je posebno opasna jer istodobno smanjuje udaljenost na kojoj vozač može prepoznati prepreku i otežava procjenu brzine drugih vozila. U gustoj magli prometni znakovi, vozila, pješaci i rubovi prometnice pojavljuju se kasnije nego u normalnim uvjetima, a svjetlosni izvori mogu stvarati odsjaj koji dodatno otežava orijentaciju. Zbog toga se automobilom treba kretati mirno, bez naglih ubrzavanja, kočenja i promjena prometne trake.

Prema hrvatskim prometnim propisima, tijekom vožnje po magli na motornom vozilu moraju biti uključena kratka svjetla, svjetla za maglu ili oboje. U praksi su kratka svjetla dobar osnovni izbor jer osiguravaju osvjetljenje prometnice i odgovarajuću stražnju pozicijsku rasvjetu. Prednja svjetla za maglu mogu dodatno pomoći u određenim uvjetima, dok se stražnje svjetlo za maglu koristi kada je vidljivost ozbiljno smanjena. Čim se uvjeti poboljšaju, treba ga isključiti kako snažno crveno svjetlo ne bi nepotrebno ometalo vozače iza vozila. Duga svjetla u gustoj magli uglavnom pogoršavaju vidljivost jer se njihova svjetlost raspršuje na kapljicama vode i vraća prema vozaču.

Posebno je opasna navika približavanja vozilu ispred kako bi se pratila njegova stražnja svjetla. Takvo ponašanje stvara lažan osjećaj sigurnosti, dok istodobno smanjuje prostor za reakciju ako vozilo ispred naglo zakoči. Sigurnosni razmak mora biti veći nego pri dobroj vidljivosti, a vozač treba pratiti rubne crte i prometnu signalizaciju, bez fiksiranja pogleda na jedno vozilo. Ako vidljivost postane toliko slaba da se vožnja ne može sigurno nastaviti, potrebno je pronaći prikladno mjesto za zaustavljanje izvan prometne trake. Zaustavljanje na kolniku ili zaustavnoj traci autoceste zbog magle može stvoriti novu opasnost i treba ga izbjegavati.

Mokar asfalt, lišće i vodeni film mijenjaju ponašanje vozila

Jesenska kiša ne smanjuje samo vidljivost nego mijenja i trenje između gume i kolnika. Posebno je osjetljivo razdoblje neposredno nakon početka oborina, kada se voda miješa s prašinom, uljima i drugim nečistoćama na površini prometnice. Tada kolnik može postati vrlo sklizak i prije nego što se na njemu pojavi veća količina vode. Dodatnu opasnost predstavljaju otpalo lišće, blato izneseno s poljoprivrednih površina, mokre metalne površine, poklopci šahtova i glatke oznake na kolniku.

Kod automobila je posebno važno izbjegavati nagle promjene smjera i snažno kočenje, osobito pri ulasku u zavoj. Brzinu treba smanjiti prije zavoja, dok se vozilo još kreće pravocrtno, a upravljačem i papučicama upravljati postupno. Naglo kočenje tijekom prolaska kroz zavoj može dodatno opteretiti raspoloživo prianjanje guma, što povećava mogućnost proklizavanja i gubitka kontrole nad vozilom. Sustavi ABS i ESC mogu pomoći u stabilizaciji vozila, ali ne mogu poništiti fizikalna ograničenja mokrog ili skliskog kolnika.

U uvjetima obilne kiše pojavljuje se i opasnost od akvaplaninga, odnosno djelomičnog ili potpunog gubitka kontakta gume s površinom kolnika zbog sloja vode. Rizik se povećava s brzinom, količinom vode, stanjem pneumatika i dubinom profila. Ako vozač osjeti da vozilo počinje gubiti prianjanje, treba izbjegavati nagle pokrete upravljačem i naglo kočenje, postupno smanjiti pritisak na papučicu gasa te pričekati ponovno uspostavljanje kontakta kotača s kolnikom. Posebno je važno izbjeći instinktivno snažno zakretanje upravljača, jer kada gume ponovno zahvate podlogu, takav položaj kotača može izazvati naglu promjenu smjera.

Motociklisti su posebno izloženi gubitku prianjanja

Za motocikliste jesenski uvjeti predstavljaju drukčiji skup rizika nego za vozače automobila. Motocikl se oslanja na dvije relativno male kontaktne površine pneumatika s kolnikom, a tijekom prolaska kroz zavoj njegov položaj i stabilnost ovise o pravilnoj kombinaciji brzine, nagiba, upravljanja i raspoloživog prianjanja. Mokro lišće, vlažne oznake na kolniku, šahtovi, blato i nečistoće mogu znatno smanjiti raspoloživo trenje, osobito ako se nalaze upravo na putanji kojom motociklist prolazi kroz zavoj.

Prva prilagodba odnosi se na izbor brzine i putanje. Motociklist mora ranije procjenjivati zavoj, smanjiti brzinu prije početka naginjanja i izbjegavati nagle korekcije dok je motocikl u nagibu. Pogled treba usmjeravati prema željenoj putanji i što dalje u pregledni dio zavoja, a ne prema neposrednoj površini ispred prednjeg kotača. Ako je izlaz iz zavoja zaklonjen vegetacijom, stijenom ili drugim prometnim elementom, brzinu treba odabrati prema stvarno dostupnoj preglednosti, a ne prema pretpostavci da je ostatak zavoja slobodan.

Poseban oprez potreban je na cestama uz šumske površine i u planinskim krajevima, gdje se mokro lišće može zadržavati u zavojima, na rubovima kolnika i uz odvodne kanale. Na takvoj površini motociklist treba voziti s manjim nagibom, mirnim radom upravljača i postupnim dodavanjem gasa. Kočenje valja izvoditi progresivno, uz poštovanje raspoloživog prianjanja i karakteristika vlastitog motocikla. ABS može pomoći u sprječavanju blokiranja kotača, ali ni on ne može jamčiti stabilnost na izrazito skliskoj površini, osobito pri istodobnom snažnom kočenju i velikom nagibu.

Jesenska odjeća također ima sigurnosnu funkciju. Hladnoća smanjuje pokretljivost prstiju, produžuje vrijeme reakcije i otežava precizno upravljanje ručicama. Vizir kacige može se zamagliti zbog razlike između vanjske temperature i toplog zraka koji motociklist izdiše. Zbog toga su kvalitetna zaštitna odjeća, odgovarajuće rukavice, učinkovita ventilacija kacige i sustav protiv magljenja vizira važni elementi sigurne vožnje. Vidljivost motociklista drugim vozačima također je iznimno važna, pa pravilno uključena svjetla i uočljiva odjeća predstavljaju dodatne sigurnosne mjere.

Biciklisti i vozači električnih romobila moraju računati na kasnije uočavanje

Biciklisti i korisnici električnih romobila posebno su osjetljivi na smanjenu vidljivost jer imaju manju siluetu od automobila, a njihova se brzina i smjer kretanja drugim sudionicima u prometu mogu teže procijeniti. Dodatnu opasnost predstavlja činjenica da se često kreću uz rub kolnika, kroz zone parkiranih vozila, biciklističke prijelaze i raskrižja, upravo ondje gdje preglednost može biti ograničena.

Prema hrvatskim prometnim propisima, od prvog sumraka do potpunog svanuća, kao i danju u uvjetima smanjene vidljivosti, bicikli i osobna prijevozna sredstva moraju imati upaljeno bijelo svjetlo na prednjoj i crveno svjetlo na stražnjoj strani. Za bicikliste i vozače osobnih prijevoznih sredstava propisane su i odgovarajuće reflektirajuće oznake ili odjeća u okolnostima određenima zakonom. Međutim, tehnička opremljenost ne može zamijeniti pravilnu procjenu prometne situacije. Biciklist mora pretpostaviti da ga vozač automobila možda nije uočio, osobito pri skretanju preko biciklističkog prijelaza ili izlasku s parkirališta.

Posebno oprezno treba prelaziti preko mokrog lišća, šahtova, metalnih rešetki, tračnica i obojenih površina biciklističkih staza. Takve površine mogu biti znatno skliskije od okolnog asfalta, a mala kontaktna površina biciklističke gume povećava osjetljivost na nagle promjene prianjanja. Kočiti treba postupno, bez naglih pokreta upravljačem, a pri prijelazu preko tračnica nastojati ih prijeći pod što povoljnijim, približno pravim kutom. Kod električnih romobila dodatni problem predstavljaju mali kotači koji teže savladavaju neravnine, rupe i rubove kolnika, osobito kada su prekriveni vodom ili lišćem.

Pješaci moraju voditi računa o tome koliko su vidljivi vozačima

Smanjena vidljivost posebno povećava rizik za pješake jer oni nemaju nikakvu fizičku zaštitu u trenutku naleta vozila. Opasnost je izražena na pješačkim prijelazima, u slabo osvijetljenim ulicama, uz ceste bez nogostupa i na mjestima gdje parkirana vozila ograničavaju pogled. U jesenskim uvjetima dodatni problem predstavljaju kišobrani, kapuljače i tamna odjeća, koji mogu ograničiti vidno polje pješaka ili smanjiti njihovu uočljivost.

Pješaci se prije stupanja na kolnik moraju uvjeriti da to mogu učiniti sigurno, čak i kada prelaze cestu na označenom pješačkom prijelazu. Prednost prolaska ne znači da se vozilo može zaustaviti trenutačno, osobito ako je kolnik mokar, a vozaču pogled ograničavaju magla, oborine ili odsjaj svjetlosti. Posebno je važno izbjegavati iznenadno izlaženje između parkiranih automobila, iza autobusa ili drugih prepreka koje zaklanjaju pogled.

Na cestama izvan naselja na kojima nema nogostupa pješaci se, u pravilu, trebaju kretati uz lijevi rub kolnika, suprotno smjeru kretanja vozila, kako bi mogli pravodobno uočiti promet koji im dolazi u susret. Svijetla odjeća, reflektirajući elementi i prikladan izvor svjetlosti povećavaju njihovu uočljivost. Kod djece posebnu pozornost treba posvetiti školskim torbama, jaknama i obući s reflektirajućim oznakama. Takvi elementi nisu zamjena za odgovorno ponašanje vozača, ali pješacima pružaju dodatnu mogućnost da ih drugi sudionici ranije primijete.

Pravila osvjetljavanja vozila posebno su važna od 1. studenoga

U Hrvatskoj od 1. studenoga do zaključno 31. ožujka vrijedi obveza korištenja dnevnih ili kratkih svjetala tijekom dnevne vožnje motornim vozilima. Međutim, u uvjetima smanjene vidljivosti treba voditi računa o činjenici da dnevna svjetla nisu uvijek dovoljna. Njihova je osnovna funkcija povećanje uočljivosti prednjeg dijela vozila, dok na mnogim automobilima stražnja pozicijska svjetla pritom ostaju isključena. Zato je tijekom magle, kiše i drugih okolnosti koje smanjuju vidljivost preporučljivo pravodobno uključiti kratka svjetla i osigurati da je vozilo vidljivo i sprijeda i straga.

Za motocikle i mopede zakonska obveza korištenja kratkih svjetala tijekom dnevne vožnje vrijedi cijele godine. Biciklisti i korisnici električnih romobila moraju koristiti odgovarajuću prednju i stražnju rasvjetu noću i tijekom dana kada je vidljivost smanjena. Posebno je važno da vozači ne prepuste odluku o uključivanju svjetala isključivo automatskom sustavu automobila, jer senzori okolnog osvjetljenja ne moraju uvijek pravodobno prepoznati maglu ili snažnu kišu.

Prije jesenskih putovanja potrebno je provjeriti rade li sva svjetla, jesu li prednja svjetla pravilno podešena, funkcioniraju li brisači i sustav odmagljivanja stakala te jesu li pneumatici u odgovarajućem stanju. Prljavo vjetrobransko staklo može dodatno raspršivati svjetlost nadolazećih vozila, dok dotrajale metlice brisača ostavljaju tragove koji otežavaju preglednost tijekom kiše. Unutarnje zamagljivanje stakala treba ukloniti prije početka vožnje, korištenjem ventilacije, klimatizacije ili funkcije odmagljivanja. Vožnja s djelomično zamagljenim vjetrobranskim ili bočnim staklima predstavlja nepotreban i ozbiljan sigurnosni rizik.

Na hrvatskim autocestama magla zahtijeva posebno discipliniranu vožnju

Vožnja u uvjetima smanjene vidljivosti posebno je zahtjevna na autocestama jer velike brzine ostavljaju vrlo malo prostora za pogrešku. Na prometnicama poput A3 kroz Posavinu, A1 kroz Liku te A6 kroz Gorski kotar, vremenski uvjeti mogu se znatno razlikovati između pojedinih dionica. Magla se može pojaviti na ograničenom području, a vozač koji dolazi iz zone dobre vidljivosti može se u vrlo kratkom vremenu naći u izrazito nepovoljnim uvjetima.

Prilikom ulaska u maglu potrebno je postupno smanjiti brzinu, povećati razmak i pratiti prometnu signalizaciju, uključujući promjenjiva ograničenja brzine. Naglo kočenje bez neposredne opasnosti može izazvati lančanu reakciju vozila iza, dok nastavak vožnje uobičajenom autocestovnom brzinom značajno povećava rizik od naleta na sporije vozilo ili prometnu kolonu. Posebno je važno izbjegavati nepotrebna pretjecanja i česte promjene prometnih traka, jer se vozila u susjednim trakama zbog magle mogu pojaviti na udaljenosti na kojoj je mogućnost pravodobne reakcije već znatno smanjena.

Ako se zbog izrazito slabe vidljivosti vožnja više ne može sigurno nastaviti, potrebno je nastojati doći do prvog sigurnog odmorišta ili izlaza, kada to uvjeti dopuštaju. Zaustavna traka autoceste nije mjesto za čekanje prestanka magle. Ona je namijenjena zaustavljanju u nuždi, a vozilo koje ondje stoji u uvjetima slabe vidljivosti izloženo je velikoj opasnosti od naleta drugih vozila.

Prije duljeg putovanja vozači trebaju provjeriti stanje na cestama, prometna ograničenja i meteorološke uvjete. Informacije Hrvatskog autokluba i nadležnih upravitelja autocesta mogu pomoći pri odabiru vremena i pravca putovanja, osobito kada su najavljene magla, intenzivne oborine, snažan vjetar ili mogućnost zaleđivanja kolnika.

Sigurna vožnja počinje prije nego što se opasnost pojavi

Smanjena vidljivost ne predstavlja samo problem gledanja nego i problem vremena potrebnog za prepoznavanje opasnosti, donošenje odluke i izvođenje odgovarajuće radnje. Vozač automobila mora procijeniti može li se zaustaviti unutar preglednog dijela ceste, motociklist mora voditi računa o promjenjivom prianjanju i stabilnosti, biciklist i korisnik električnog romobila moraju osigurati svoju uočljivost i izbjegavati skliske površine, dok pješak mora razumjeti da ga vozač možda neće pravodobno primijetiti.

Upravo je zbog toga jesenska vožnja prije svega pitanje pravodobnog prilagođavanja. Brzinu treba smanjiti prije ulaska u zavoj, a ne kada se u njemu pojavi prepreka. Svjetla treba uključiti prije nego što vidljivost postane kritično slaba, a sigurnosni razmak povećati prije nego što vozilo ispred naglo zakoči. Na mokrom kolniku treba voziti mirnije, a u magli izbjegavati svaku radnju koja može iznenaditi druge sudionike u prometu.

Najvažnije pravilo tehnike vožnje u uvjetima smanjene vidljivosti proizlazi iz jednostavnog odnosa između prostora i vremena. Vozač mora imati dovoljno preglednog prostora da prepozna opasnost, dovoljno vremena da na nju reagira i dovoljno prianjanja da vozilo sigurno uspori ili zaustavi. Kada se bilo koji od tih uvjeta pogorša, brzinu i način kretanja treba prilagoditi prije nego što se mogućnost izbjegavanja nesreće izgubi.

...

Tekst: Petar Kolovrat

Infografika: Vidmir Raič