14
sij 2026
sij 2026
Alkohol i promet je spoj s previsokim rizikom. Kako granice tolerancije alkohola kod vozača i učestalost kontrola spašavaju živote?
Alkohol i vožnja ne idu zajedno, no europska praksa pokazuje da države tom problemu pristupaju različito. Razlike u dopuštenim granicama alkohola u krvi i u intenzitetu alkotestiranja nisu tek administrativna pitanja, nego izravno utječu na ponašanje vozača i na razinu sigurnosti na cestama. Dok pojedine zemlje toleriraju višu razinu alkohola, druge su se odlučile za gotovo nultu toleranciju, polazeći od premise da i male količine alkohola dokazano smanjuju sposobnost procjene, produžuju vrijeme reakcije i povećavaju sklonost rizičnom ponašanju.
Europske granice tolerancije: od potpune zabrane do 0,8 promila
U Europi ne postoji jedinstven standard. U Engleskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj dopuštena je granica od 0,8 promila, što je najviša tolerancija na kontinentu i često predmet stručnih kritika. Većina država, među kojima su Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Španjolska i Švicarska, postavila je granicu na 0,5 promila, što se dugo smatralo kompromisom između represije i realnosti društvenih navika. Stroži pristup primjenjuju Norveška, Poljska i Švedska s dopuštenih 0,2 promila, dok su Češka, Mađarska, Slovačka i Rusija uvele potpunu zabranu alkohola za vozače, jasno poručujući da za volanom nema prostora ni za simboličnu čašu.
Hrvatski okvir: zakon, praksa i stvarnost na cestama
U Hrvatska je zakonska granica postavljena na 0,5 promila, no zakonodavni okvir ide korak dalje. Mladi vozači i profesionalni vozači moraju biti na nuli, što je mjera usmjerena na skupine koje statistički nose veći rizik od prometnih nesreća s teškim posljedicama. Hrvatska policija već godinama provodi pojačane kontrole, osobito vikendima, tijekom turističke sezone i u razdobljima blagdana, kada se bilježi veća konzumacija alkohola i veći prometni intenzitet.
Podaci Ministarstva unutarnjih poslova redovito potvrđuju da je alkohol jedan od ključnih čimbenika u najtežim prometnim nesrećama. Iako udio nesreća uzrokovanih alkoholom varira iz godine u godinu, njihov ishod nerijetko je najteži, s većim brojem smrtno stradalih i teško ozlijeđenih osoba. Upravo zato alkotestiranje u Hrvatskoj nije samo represivna mjera, nego preventivni alat kojim se vozače odvraća od sjedanja za upravljač nakon konzumacije alkohola.
Alkotestiranje u Europi: tko kontrolira najviše?
Učestalost alkotestiranja često je bolji pokazatelj ozbiljnosti sustava od same zakonske granice. Prema podacima tvrtke Alcosense, Estonija prednjači u Europi s čak 677 alkotestiranih vozača godišnje na tisuću registriranih, što znači da je gotovo sedam od deset vozača barem jednom godišnje podvrgnuto kontroli. Slijede Poljska s 466 i Finska s 279 testiranja na tisuću vozača, dok Austrija i Francuska bilježe 189, odnosno 152 testiranja. Takva razina nadzora stvara snažan preventivni učinak jer vozači realno očekuju da će biti zaustavljeni i testirani.
Hrvatska se po intenzitetu kontrola nalazi u sredini europskog spektra, no praksa pokazuje da ciljane akcije, poput vikend-alkotestiranja na frekventnim prometnicama, daju mjerljive rezultate u smanjenju broja alkoholiziranih vozača u prometu. Iskustva zemalja s visokom stopom testiranja jasno upućuju na to da se kontinuiranim i vidljivim nadzorom može dugoročno promijeniti prometna kultura.
Francuski primjer: alkotester kao dio obavezne opreme
Zanimljiv pristup ima Francuska, gdje je vozačima propisano da u vozilu imaju jednokratni alkotester. Iako se ta mjera u praksi pokazala više simboličnom nego represivnom, njezina poruka je jasna: odgovornost počinje kod samog vozača. Ideja da se prije vožnje samostalno provjeri prisutnost alkohola dodatno naglašava osobnu odgovornost i svijest o riziku.
Alkotestiranje kao poruka, a ne samo kazna
Iskustvo Hrvatske i drugih europskih država pokazuje da borba protiv vožnje pod utjecajem alkohola ne ovisi samo o visini dopuštenih promila, nego ponajprije o dosljednoj primjeni zakona i o učestalosti kontrola. Alkotestiranje je snažna poruka da je alkohol za upravljačem društveno neprihvatljiv rizik, a ne privatna odluka bez posljedica. U zemlji poput Hrvatske, s izraženom sezonalnošću prometa i velikim udjelom mladih vozača u najtežim nesrećama, upravo kombinacija jasnih pravila, vidljive policijske prisutnosti i kontinuirane edukacije ostaje ključ za dugoročno smanjenje stradavanja na cestama.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Ilustracija: Vidmir Raič
