10
ruj 2026
ruj 2026
Jesen ne mijenja samo vrijeme nego i uvjete vožnje: kiša, magla, mokro lišće, nisko sunce, hladniji asfalt i raniji sumrak traže drukčiji stil vožnje, više razmaka i mnogo više pozornosti prema pješacima, biciklistima i motociklistima
Jesen u prometnom smislu ne počinje onoga trenutka kada kalendar označi ravnodnevnicu. Ona na cestama dolazi postupno: jutra postaju hladnija, kolnik sve češće ostaje vlažan, pojavljuju se prve magle, Sunce je sve niže, mrak dolazi ranije, a kiša i otpalo lišće mijenjaju prianjanje kotača. Upravo zbog toga prijelaz iz ljeta u jesen jedno je od razdoblja u kojima vozači moraju promijeniti vlastite navike prije nego što ih na to prisile vremenske prilike.
Pritom valja ispraviti jedan čest kalendarski podatak. Astronomska jesen u Hrvatskoj 2026. godine počinje u srijedu, 23. rujna u 02:05 sati po srednjoeuropskom ljetnom vremenu, kada nastupa rujanska ravnodnevnica. Klimatološka, odnosno meteorološka jesen već je počela 1. rujna i obuhvaća rujan, listopad i studeni. DHMZ upravo takvu podjelu koristi kako bi se uspoređivala ista tromjesečna klimatska razdoblja iz godine u godinu.
Jesen za vozača najprije znači – manje svjetla
Jedna od najvećih promjena često prođe gotovo neprimijećeno. Početkom rujna ljudi se još ponašaju kao da traje ljeto, ali se raspoloživa dnevna svjetlost brzo smanjuje. U Zagrebu Sunce 1. rujna 2026. zalazi oko 19:34, 22. rujna već oko 18:53, a posljednjeg dana mjeseca oko 18:38 sati. To znači da se svakodnevna popodnevna putovanja, povratak s posla, školske i izvanškolske aktivnosti postupno sele iz dnevnog svjetla prema sumraku i mraku.
To je izravno pitanje prometne sigurnosti. Ljudsko oko u sumrak ne prelazi trenutačno iz dnevnog u noćni način gledanja. Smanjuje se mogućnost razlikovanja detalja i kontrasta, tamno odjeven pješak stapa se s pozadinom, biciklist bez kvalitetne rasvjete postaje teško uočljiv, a vozač istodobno još uvijek može imati osjećaj da je vidljivost dovoljno dobra. Upravo je ta prijelazna faza neugodna: dovoljno je svijetlo da vozač ne osjeća potrebu usporiti, ali više nije dovoljno svijetlo da jednako rano uoči svaki objekt na cesti.
Zato jesen nije vrijeme za vožnju „po navici“. Brzina koja je bila primjerena istom dijelu ceste u srpnju u 19 sati ne mora biti primjerena u listopadu u isto vrijeme. Vozač mora brzinu prilagoditi ne samo ograničenju nego stvarnoj udaljenosti na kojoj može uočiti prepreku, reagirati i zaustaviti vozilo.
Kiša mijenja fiziku vožnje
Prve ozbiljnije jesenske kiše nakon dugih suhih razdoblja posebno su nezgodne. Voda se na kolniku miješa s prašinom, ostacima gume, uljima i drugim nečistoćama, pa površina prometnice može postati osjetno skliskija. Kada kiša potraje, problem postaju lokve i veća količina vode u tragovima kotača, osobito na kolnicima s izraženim deformacijama.
Prianjanje pneumatika tada postaje presudno. Istrošena guma teže odvodi vodu, a povećanjem brzine skraćuje se vrijeme u kojem profil pneumatika mora izbaciti vodu iz područja dodira s cestom. Ako guma više ne može učinkovito istisnuti vodu, može nastupiti aquaplaning, pri kojem kotač djelomično ili potpuno gubi neposredan kontakt s površinom prometnice. U tom trenutku naglo kočenje ili snažno okretanje upravljača mogu situaciju dodatno pogoršati.
HAK stoga kod mokrih i skliskih kolnika posebno preporučuje provjeru stanja pneumatika i metlica brisača, povećanje sigurnosnog razmaka, izbjegavanje naglog kočenja i općenito oprezniji način vožnje.
Jesenska vožnja traži mekše komande. Upravljač, kočnicu i gas treba koristiti postupnije nego na suhom kolniku. Sigurnosni razmak treba povećati prije nego što vozač naiđe na problem, a ne tek kada vozilo ispred počne kočiti. Posebno treba paziti u zavojima, na raskrižjima, kružnim tokovima, prilazima pješačkim prijelazima, metalnim poklopcima šahtova, cestovnim oznakama i drugim površinama koje mokre mogu imati drukčija svojstva prianjanja od okolnog asfalta.
Mokro lišće nije samo jesenska scenografija
Otpalo lišće jedan je od podcijenjenih jesenskih prometnih rizika. Suho lišće može skrivati rub kolnika, rupe i manje predmete, dok se mokro i zgnječeno lišće pretvara u sklizak sloj između pneumatika i asfalta. Posebno je neugodno na zavojitim cestama, u drvoredima, na sjenovitim dijelovima prometnica te na ulazima u raskrižja gdje vozila istodobno koče i mijenjaju smjer.
Za motocikliste i bicikliste taj je problem još izraženiji jer raspolažu s dva kotača i znatno manjom površinom kontakta s kolnikom. Ono što će automobil možda prijeći uz kratko proklizavanje kotača, motociklistu ili biciklistu može značiti trenutni gubitak stabilnosti i pad. Zato mokro lišće treba tretirati kao upozorenje da se smanji brzina prije ulaska na takvu površinu, izbjegavaju nagli pokreti upravljačem i, koliko god je moguće, koči dok je vozilo uspravno.
Magla: kada ne vidite dovoljno daleko, vozite prebrzo bez obzira na ograničenje
Jutarnja i večernja magla jedno je od tipičnih obilježja hladnijeg dijela godine, posebice u riječnim dolinama, kotlinama, uz vodene površine i na područjima gdje se noću zrak brzo hladi. Prometna opasnost nije samo u tome što vozač slabije vidi, nego što u magli često gubi osjećaj brzine i udaljenosti.
Najvažnije pravilo vrlo je jednostavno: vozač mora biti sposoban zaustaviti vozilo unutar prostora koji može jasno vidjeti. Ako vidi samo kratki dio ceste ispred sebe, dopušteno ograničenje brzine više nije mjerilo sigurne brzine. Na cesti na kojoj je dopušteno 90 km/h vožnja tom brzinom može biti potpuno neprimjerena ako se zbog magle prepreka može uočiti tek nekoliko desetaka metara unaprijed.
Svjetla tada nisu estetski detalj. Hrvatski propisi nalažu da na vozilu noću i u uvjetima smanjene vidljivosti moraju biti upaljena odgovarajuća svjetla. Za motorna vozila dnevna ili kratka svjetla danju obvezna su od 1. studenoga do 31. ožujka, dok motocikli i mopedi kratka svjetla moraju imati uključena tijekom cijele godine.
Posebno treba pripaziti na automobile čija automatska dnevna svjetla osvjetljavaju samo prednju stranu vozila. U kiši, magli i sumraku vozač se ne bi trebao slijepo oslanjati na automatiku nego provjeriti jesu li uključena odgovarajuća svjetla i je li vozilo jasno vidljivo i sprijeda i straga.
Nisko Sunce može biti jednako neugodno kao gusta magla
Jesen donosi još jedan paradoks: opasnost ne dolazi samo od nedostatka svjetla nego i od previše svjetla iz pogrešnog kuta. Sunce je ujutro i predvečer sve niže nad horizontom te vozaču može izravno ulaziti u vidno polje. Posebno opasna kombinacija nastaje kada nakon kiše nisko Sunce obasjava mokar kolnik. Refleksija može gotovo potpuno prikriti pješaka, biciklista, prometni znak ili zaustavljeno vozilo.
Vjetrobransko staklo zato mora biti čisto i s unutarnje i s vanjske strane. Masni film koji je tijekom dana jedva primjetan pri niskom Suncu može snažno raspršivati svjetlost. Isto vrijedi za izgrebeno staklo i dotrajale metlice brisača. Sunčane naočale mogu pomoći, ali ne mogu zamijeniti smanjenje brzine kada je pogled prema naprijed ozbiljno otežan.
Posebno treba usporiti prije pješačkih prijelaza. Ako vozač zbog Sunca ne može jasno pregledati cijelu zebru i prostor uz nju, ne bi smio pretpostaviti da ondje nikoga nema.
Pješaci i biciklisti postaju teže uočljivi upravo kada ih je na cestama mnogo
Početak jeseni poklapa se s početkom školske godine, intenzivnijim gradskim prometom i povratkom velikog broja ljudi svakodnevnim radnim obvezama. Istodobno se sumrak pomiče prema ranijem dijelu dana. Djeca odlaze na treninge, građani se vraćaju s posla, biciklisti nastavljaju koristiti bicikl, a vidljivost je iz tjedna u tjedan sve slabija.
Za vozača zato vrijedi dodatno pravilo opreza u naseljima: nije dovoljno gledati samo automobil ispred sebe. Treba „čitati“ nogostup, prostor iza parkiranih automobila, autobusna stajališta, prilaze školama i pješačke prijelaze. Tamno odjevena osoba u sumrak može biti vidljiva mnogo kasnije od osobe s reflektirajućim elementima, pa brzina kojom se prilazi mjestima mogućeg konflikta mora ostaviti dovoljno vremena za reakciju.
Ni pješaci ni biciklisti ne smiju vlastitu sigurnost temeljiti na pretpostavci da ih vozač sigurno vidi. Pješak koji se noću ili pri smanjenoj vidljivosti kreće kolnikom mora biti označen izvorom svjetlosti ili reflektirajućom materijom, dok biciklist u takvim uvjetima mora biti odgovarajuće označen reflektirajućom odjećom ili oznakom. Bicikl i osobno prijevozno sredstvo od sumraka do svanuća, kao i danju pri smanjenoj vidljivosti, moraju imati bijelo svjetlo sprijeda i crveno straga.
Reflektirajući detalj na jakni, ruksaku, tenisicama ili školskoj torbi može izgledati beznačajno na dnevnom svjetlu, ali noću dramatično olakšava vozaču rano uočavanje osobe.
Motociklisti ulaze u najosjetljiviji dio sezone
Rani jesenski dan može biti gotovo ljetni, ali uvjeti na cesti više nisu ljetni. Jutarnja temperatura zraka i asfalta pada, gume se sporije zagrijavaju, sjenoviti dijelovi ceste ostaju mokri znatno duže, a u istom zavoju mogu se smjenjivati suh asfalt, vlažna površina i sloj lišća.
Za motociklista takva neujednačenost prianjanja zahtijeva veću rezervu. Posebno treba izbjegavati agresivno ubrzavanje pri izlasku iz zavoja, kasno kočenje i velike nagibe na površinama čije stanje nije moguće jasno procijeniti. Vizir mora biti čist, sustav protiv zamagljivanja ispravan, a zaštitna odjeća dovoljno uočljiva.
Vozači automobila pritom trebaju imati na umu da motociklist u jesenskom prometu može biti još teže vidljiv nego ljeti. Magla, kiša, prskanje vode s kotača drugih vozila i raniji sumrak dodatno smanjuju njegovu vizualnu prisutnost. Zato prije skretanja ili promjene prometne trake nije dovoljno površno pogledati ogledalo: potreban je svjestan drugi pogled i provjera mrtvog kuta.
Kasna jesen donosi još jedan problem – hladan kolnik i mogućnost poledice
Kako se približavaju listopad i studeni, jutarnje temperature postupno padaju, a u unutrašnjosti, gorju i višim predjelima mogu se pojaviti uvjeti za mraz i poledicu. Mostovi, vijadukti, nadvožnjaci, usjeci i sjenoviti dijelovi cesta mogu se hladiti drukčije od okolnog kolnika, pa vozača može iznenaditi lokalno skliska površina iako je nekoliko kilometara vozio po potpuno normalnoj cesti.
To je trenutak u kojem treba početi razmišljati i o zimskoj opremi, a ne čekati prvi snijeg. U Hrvatskoj je na zimskim dionicama javnih cesta zimska oprema obvezna od 15. studenoga do 15. travnja, neovisno o tome pada li snijeg upravo toga dana. HAK navodi da za osobna i laka teretna vozila do 3,5 tona propisana zimska oprema uključuje četiri odgovarajuća zimska pneumatika ili četiri ljetna pneumatika s najmanje četiri milimetra profila uz propisane lance odnosno uređaje za povećanje prianjanja za pogonske kotače.
Jesen je zato najbolje vrijeme za pregled pneumatika, tlaka, kočnica, akumulatora, svjetala, perača stakala i brisača. Tehnički nedostatak koji ljeti predstavlja neugodnost u studenome može postati ozbiljan sigurnosni problem.
Jesen traži veći sigurnosni razmak i manju potrebu za dokazivanjem
Velik dio jesenske sigurnosti može se svesti na jednu prometnu veličinu – rezervu. Rezervu udaljenosti, vremena i brzine. Na suhoj cesti, pri dobroj vidljivosti i dnevnom svjetlu vozač ima znatno više mogućnosti ispraviti pogrešku. Na mokroj cesti u sumrak, iza vozila koje podiže oblak vode, takav prostor brzo nestaje.
Zato vozilo ispred ne treba pratiti na razmaku koji omogućuje samo „normalnu“ reakciju. Treba ostaviti prostor i za neočekivano. Ako automobil ispred naglo zakoči zbog pješaka kojega vozač iza njega još nije ni vidio, nekoliko dodatnih desetaka metara može biti presudno. Isto vrijedi pri pretjecanju: ako kiša, magla ili mrak smanjuju preglednost, činjenica da je pretjecanje formalno dopušteno ne znači da je i razumno.
Jesen nije sezona u kojoj cesta nužno postaje dramatično opasnija preko noći. Problem je upravo suprotan: uvjeti se pogoršavaju postupno, pa se vozač na njih privikava i često ne primjećuje koliko se njegova sigurnosna margina smanjila.
Najvažnija jesenska promjena mora se dogoditi u glavi vozača
Automobil početkom listopada može biti potpuno isti kao u srpnju, cesta može biti ista, prometni znakovi također. Ali prometna situacija nije ista. Sunce zalazi ranije, asfalt je hladniji, jutarnja magla češća, voda se duže zadržava na kolniku, lišće prekriva rubove cesta, ljudi su slabije vidljivi, a vrijeme potrebno za sigurno zaustavljanje može biti veće.
Zbog toga je najvažniji jesenski sigurnosni savjet zapravo vrlo jednostavan: ne vozite prema kalendaru ni prema ograničenju brzine, nego prema onome što stvarno vidite i osjećate pod kotačima. Ako je vidljivost lošija, usporite. Ako je cesta mokra, povećajte razmak. Ako niste sigurni je li površina skliska, ponašajte se kao da jest. Ako pješaka ili biciklista ne vidite jasno, nemojte pretpostavljati da ga nema.
Jesen je prekrasno razdoblje za putovanja, ali prometno je to sezona prijelaza iz jednostavnijih u znatno zahtjevnije uvjete. Tko tu promjenu prepozna na vrijeme, provjeri vozilo, prilagodi brzinu i ostavi dovoljno prostora za tuđu i vlastitu pogrešku, napravio je najveći dio onoga što prometna sigurnost od njega traži.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Infografika. Foto: Vidmir Raič
