01
ruj 2026
ruj 2026
Digitalna dozvola na mobitelu, vožnja sa 17 godina uz pratnju, stroža pravila za početnike, novi zdravstveni kriteriji i zabrane koje će vrijediti diljem Europske unije temeljito će promijeniti hrvatski sustav vozačkih dozvola
Svi vozači u Hrvatskoj, od onih koji tek sjedaju u klupe autoškola do profesionalaca s milijunima kilometara iskustva, uskoro će se suočiti s jednom od najvećih reformi sustava vozačkih dozvola u posljednjih nekoliko desetljeća. Usklađivanje s novim direktivama Europske unije donosi paket izmjena osmišljenih s dva ključna cilja: povećati sigurnost na cestama diljem Unije i administrativne postupke prilagoditi digitalnom dobu.
Promjene zadiru u gotovo svaki dio sustava – od načina na koji dokazujemo pravo na upravljanje vozilom i uvjeta pod kojima mladi stječu vozačko iskustvo do zdravstvenih provjera, sadržaja vozačkih ispita i zabrana upravljanja koje više neće završavati na državnoj granici. Pravila koja vrijede za vozača neće se više moći promatrati isključivo u nacionalnom okviru, nego u prostoru koji se proteže od Lisabona do Helsinkija.
Nova pravila već su stupila na snagu na razini Europske unije, ali to ne znači da se od sutra mijenjaju hrvatski propisi. Hrvatska ih mora prenijeti u nacionalno zakonodavstvo i prilagoditi svoje registre, policijske postupke, zdravstvene preglede, autoškole i informacijske sustave. Većina odredbi trebala bi se početi primjenjivati tijekom 2029. godine, dok su za pojedine mjere, poput vožnje vozila na alternativna goriva i vožnje uz pratnju, predviđeni kraći rokovi.
Vozačka dozvola seli se na mobitel
Najuočljivija promjena bit će uvođenje europske mobilne vozačke dozvole. Ona će se pohranjivati u europskom novčaniku digitalnog identiteta i morat će biti priznata u svim državama članicama. Vozač će svoje pravo na upravljanje vozilom moći dokazati mobilnim telefonom ili drugim kompatibilnim digitalnim uređajem.
Digitalna vozačka dozvola postupno bi trebala postati standardni oblik dokumenta, ali fizička kartica neće nestati. Svaki će vozač i dalje imati pravo zatražiti klasičnu dozvolu, što je važno za građane koji nemaju pametni telefon, ne žele koristiti digitalni dokument ili putuju u države izvan Europske unije koje europsku mobilnu dozvolu ne priznaju.
Digitalizacija bi trebala pojednostavniti izdavanje, produljenje, zamjenu i priznavanje dozvola nakon preseljenja u drugu državu članicu. Za hrvatske građane to bi trebalo značiti manje odlazaka na šaltere i lakšu komunikaciju s nadležnim tijelima. Za MUP, međutim, slijedi zahtjevan posao povezivanja nacionalnih evidencija s europskim sustavima, zaštite osobnih podataka i omogućavanja pouzdane provjere dozvole i u situacijama kada nema internetske veze.
Nova direktiva predviđa da mobilna dozvola bude dostupna građanima cijele Europske unije najkasnije do kraja 2030. godine. Europska komisija navodi da će nakon prijelaznog razdoblja digitalni oblik biti izdavan kao zadani, uz trajno pravo građana na fizički dokument.
Dulja valjanost, ali i češće provjere nakon 65. godine
Dozvole za automobile i motocikle načelno će vrijediti 15 godina. Države koje vozačku dozvolu istodobno koriste kao identifikacijsku ispravu mogu rok ograničiti na deset godina. Za profesionalne kategorije, zbog veće odgovornosti i zdravstvenih zahtjeva, nastavit će vrijediti kraći rokovi.
Posebnu pozornost izaziva mogućnost da države članice vozačima starijima od 65 godina propišu kraće razdoblje valjanosti kako bi češće provjeravale njihovu sposobnost za sigurnu vožnju. Važno je naglasiti da europska direktiva ne uvodi automatsko oduzimanje dozvole nakon određene životne dobi. Starost sama po sebi nije razlog za gubitak prava na vožnju, ali državama se dopušta češća provjera vida, zdravstvenog stanja i drugih sposobnosti važnih za upravljanje vozilom.
Hrvatska će morati odlučiti hoće li tu mogućnost iskoristiti i na koji način. U zemlji sa sve starijim stanovništvom takva odluka ima sigurnosnu, zdravstvenu i socijalnu dimenziju. Automobil je mnogim starijim građanima, posebno u slabije povezanom ruralnom prostoru, jedino stvarno dostupno sredstvo mobilnosti. Sustav zato mora razlikovati zdravstveno nesposobnog vozača od osobe koja je samo prešla određenu dobnu granicu.
Zdravstvena sposobnost provjeravat će se sustavnije
Nova pravila traže sustavniju provjeru tjelesne i mentalne sposobnosti vozača. Pri prvom izdavanju dozvole morat će se provjeriti zdravstvena sposobnost, uključujući vid, dok će države članice pri produljenju dozvola za automobile i motocikle moći birati između liječničkog pregleda, zdravstvene samoizjave ili nacionalnog sustava koji omogućuje reagiranje na značajne promjene zdravstvenog stanja.
To znači da Europska unija ne propisuje jedinstven liječnički pregled za svakog vozača pri svakom produljenju. Konačni model odabrat će Hrvatska. Za profesionalne vozače kamiona i autobusa zdravstvene kontrole ostat će strože jer umor, bolesti, smanjena sposobnost opažanja ili iznenadni zdravstveni događaj za upravljačem teškog vozila mogu imati posebno teške posljedice.
Hrvatska već ima uređene liječničke preglede kandidata i vozača, pa neće počinjati od nule. Ipak, bit će potrebno uskladiti postojeći Pravilnik o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače s novim europskim minimumom i jasno odrediti tko, kada i prema kojim kriterijima mora na pregled.
Sa 17 godina za upravljač, ali samo uz iskusnog pratitelja
Jedna od najvećih promjena za buduće vozače jest uvođenje sustava vožnje uz pratnju za sedamnaestogodišnjake. Mladi će moći steći dozvolu B kategorije i voziti prije punoljetnosti, ali samo u društvu osobe koja ispunjava propisane uvjete i ima dovoljno vozačkog iskustva. Samostalno će moći voziti nakon navršene 18. godine.
Ideja nije jednostavno spustiti dobnu granicu, nego omogućiti mladom vozaču da prije samostalnog izlaska na cestu prikupi znatno više praktičnog iskustva u različitim prometnim i vremenskim uvjetima. Vožnja uz iskusnog pratitelja trebala bi ublažiti opasan prijelaz između kontroliranog okruženja autoškole i samostalne vožnje.
Hrvatska će morati propisati tko smije biti pratitelj, koliko dugo mora posjedovati dozvolu, smije li imati evidentirane teže prekršaje te kakva će odgovornost pratitelja biti u slučaju prometne nesreće ili prekršaja. Bit će potrebno prilagoditi i rad autoškola, osiguranje vozila te način policijske kontrole.
Najmanje dvije godine statusa vozača početnika
Za sve koji prvi put steknu vozačku dozvolu uvodi se probno razdoblje od najmanje dvije godine. Tijekom tog razdoblja morat će vrijediti stroža pravila, sankcije ili oboje, posebno za upravljanje pod utjecajem alkohola.
Europska komisija potrebu za takvim režimom obrazlaže podatkom da vozači automobila mlađe dobi čine oko osam posto ukupne vozačke populacije, dok je vozač ili motociklist mlađi od 30 godina uključen u približno dvije od pet smrtonosnih prometnih nesreća.
Hrvatska u tom dijelu već ima određenu osnovu za usklađivanje. Prema važećem Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, mladi vozači do navršene 24. godine ne smiju imati alkohola u organizmu. Nulta tolerancija vrijedi i za profesionalne vozače, instruktore vožnje te vozače više kategorija. Međutim, europski pojam vozača početnika nije nužno jednak hrvatskom pojmu mladog vozača: netko može prvi put položiti vozački ispit u tridesetoj ili pedesetoj godini. Nova pravila stoga bi stroži početnički režim mogla proširiti i na osobe koje prema hrvatskom zakonu više nisu „mladi vozači”.
Ispit više neće provjeravati samo znakove i parkiranje
Promijenit će se i sadržaj osposobljavanja te vozačkih ispita. Kandidati će morati pokazati bolje razumijevanje opasnosti za pješake, bicikliste, motocikliste i korisnike električnih romobila. Veći naglasak stavit će se na mrtve kutove, ometanje pozornosti, sigurno otvaranje vrata, pravilan razmak i procjenu rizika u urbanom prometu.
U nastavu i ispite ulaze i nove automobilske tehnologije. Budući vozači morat će razumjeti sustave pomoći vozaču, automatsko kočenje, zadržavanje vozila u prometnoj traci, prilagodljivi tempomat i ograničenja djelomično automatizirane vožnje. Ključna poruka bit će da sustav pomoći nije zamjena za pažnju vozača i da odgovornost ne prelazi na automobil pritiskom na tipku.
To bi za hrvatske autoškole moglo značiti izmjenu nastavnih programa, dodatnu edukaciju instruktora i postupno osuvremenjivanje vozila. Promjena neće biti samo administrativna: od kandidata će se očekivati bolje razumijevanje prometnog rizika, a ne samo pamćenje propisa i izvođenje manevara potrebnih za prolazak ispita.
B kategorija proširuje se zbog težih električnih vozila
Električna vozila zbog baterija često imaju veću masu od usporedivih benzinskih ili dizelskih modela. Nova direktiva zato omogućuje da se s dozvolom B kategorije, pod propisanim uvjetima, upravlja određenim vozilima na alternativni pogon najveće dopuštene mase do 4,25 tona, umjesto sadašnje granice od 3,5 tona.
Ta mogućnost osobito je važna za električna dostavna vozila, vozila hitnih službi i dio gospodarskih korisnika. Predviđena je i mogućnost stjecanja dodatnog prava na upravljanje težim kamperima nakon ciljane obuke ili provjere znanja koju će urediti država članica.
Promjena ne znači da će svaki vlasnik B kategorije automatski moći upravljati bilo kojim vozilom mase 4,25 tona. Hrvatski zakon morat će precizno odrediti vrste vozila, potrebno vozačko iskustvo, obuku i eventualna ograničenja.
Zabrana vožnje više neće prestajati na granici
Drugi dio reforme odnosi se na međusobno priznavanje zabrana upravljanja. Prema dosadašnjem sustavu, država u kojoj je strani vozač počinio težak prekršaj mogla mu je zabraniti vožnju na svojem teritoriju, ali zabrana nije nužno proizvodila učinak u državi koja mu je izdala dozvolu niti u ostatku Unije.
Direktiva (EU) 2025/2206 trebala bi zatvoriti tu pravnu prazninu. Kada zabrana u drugoj državi članici traje najmanje tri mjeseca i pravni postupak je završen, država u kojoj je prekršaj počinjen obavijestit će državu koja je izdala dozvolu putem europske mreže RESPER. Država izdavanja potom će, uz propisana jamstva i mogućnost odbijanja u posebnim slučajevima, omogućiti da zabrana dobije učinak u cijeloj Uniji.
Sustav obuhvaća najteže prekršaje: vožnju pod utjecajem alkohola ili droga, prekoračenje brzine za najmanje 50 kilometara na sat te ponašanje kojim je prouzročena smrt ili teška ozljeda. Vozač iz Hrvatske kojemu zbog takvog prekršaja bude izrečena zabrana u drugoj članici više neće moći računati da će nakon povratka nesmetano nastaviti voziti kod kuće. Isto će vrijediti i za stranog vozača teško sankcioniranog u Hrvatskoj.
Reforma nije samo nova kartica u digitalnom novčaniku
U pozadini promjena nalazi se porazna europska prometna bilanca. Na cestama Europske unije 2024. poginulo je 19.940 ljudi, odnosno 45 na milijun stanovnika. Hrvatska je iste godine imala 239 poginulih ili 62 na milijun stanovnika, znatno više od europskog prosjeka, premda je broj poginulih bio 13 posto manji nego 2023. godine. Podaci Europske komisije pokazuju da se broj žrtava smanjuje presporo da bi Unija bez dodatnih mjera ostvarila cilj prepolovljenja smrtnosti do 2030. godine.
Zbog toga ovu reformu ne treba svesti na mogućnost pokazivanja vozačke dozvole na zaslonu mobitela. Njezina je stvarna težina u pokušaju da se europski sustav vozačkih dozvola pretvori u sigurnosni mehanizam koji prati vozača tijekom cijelog života: od prvih kilometara uz pratitelja, preko probnog razdoblja i prilagodbe novim tehnologijama do zdravstvenih provjera i sankcija koje se više ne mogu izbjeći prelaskom granice.
Za hrvatske vozače zasad se ništa ne mijenja preko noći. Do izmjena domaćih zakona primjenjuju se postojeća pravila. No smjer je određen: vozačka dozvola postaje digitalna, osposobljavanje zahtjevnije, zdravstvena sposobnost vidljivija, a odgovornost vozača sve manje ograničena nacionalnim granicama. Hrvatska sada mora odlučiti kako će europski okvir pretvoriti u funkcionalan sustav, a da modernizacija ne ostane samo promjena dokumenta, nego doista donese sigurnije ceste.
...
Tekst i foto: Vidmir Raič
