Hrvatska ubrzano stari, a s njom stare i vozači na cestama

Vožnja u trećoj životnoj dobi - između iskustva, sigurnosti i novih europskih pravila

Demografske promjene posljednjih godina snažno mijenjaju prometnu sliku Hrvatske. Zemlja koja prema podacima Eurostata pripada među najstarije članice Europske unije sve više dobiva i prometnu populaciju treće životne dobi. Stariji vozači danas više nisu iznimka nego važan segment cestovnog prometa, osobito u manjim sredinama i ruralnim područjima gdje automobil često predstavlja jedini stvarni oblik mobilnosti.

Pitanje vožnje u starijoj dobi zato više nije samo medicinsko ili administrativno pitanje, nego tema koja zahvaća prometnu sigurnost, javno zdravstvo, socijalnu uključenost i demografsku politiku. Hrvatska se pritom nalazi između dva procesa: s jedne strane raste broj starijih vozača, a s druge Europska unija postupno uvodi nova pravila o procjeni zdravstvene sposobnosti vozača i trajanju vozačkih dozvola.

Tema je posebno aktualizirana novom europskom reformom vozačkih dozvola koja državama članicama omogućuje češće liječničke provjere za osobe starije od 65 godina.

U Hrvatskoj ne postoji gornja dobna granica nakon koje se vozačka dozvola više ne može produžiti, niti je sama dob automatski razlog za obvezan liječnički pregled. 

Pravila i uvjeti ovise o kategoriji vozila i individualnom zdravstvenom stanju vozača:

Vozači (Kategorije AM, A1, A2, A, B, BE, F, G)

• Rok valjanosti: Vozačka dozvola izdaje se i produžuje na rok od 10 godina.
• Bez automatskog pregleda: Nakon navršenih 65, 70 ili više godina, vozači nisu dužni obaviti liječnički pregled samo zbog svojih godina. Dozvola se produžuje slanjem zahtjeva policijskoj upravi ili putem sustava e-Građani na stranicama MUP-a.
• Iznimka: Liječnički pregled je obvezan ako je vozaču u prethodnoj dozvoli upisano zdravstveno ograničenje (npr. obveza nošenja naočala/leća ili specifična bolest). U tom slučaju trajanje dozvole može biti kraće od 10 godina, ovisno o nalazu medicine rada. 

Profesionalni vozači i specifične kategorije

Za profesionalne vozače pravila su znatno stroža i izravno vezana uz vremenske rokove, bez obzira na godine:

• Kategorije C1, C, D1, D i ostale teretne/autobusne kategorije: Vozačka dozvola izdaje se na rok od 5 godina. Prilikom svakog produženja obvezan je liječnički pregled medicine rada.
• Profesionalni vozači B kategorije i instruktori vožnje: Dozvola vrijedi 10 godina, a produženje zahtijeva obvezan liječnički pregled. [4, 8, 10] 

Obveze obiteljskih liječnika

Iako stariji vozači ne moraju na redovite preglede, prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, izabrani liječnik opće prakse ima zakonsku obvezu prijaviti MUP-u svaku trajnu ili privremenu (dužu od 6 mjeseci) promjenu zdravstvenog stanja pacijenta koja utječe na sigurnu vožnju. Policija tada šalje vozača na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled.

Iskustvo kao prednost, biologija kao ograničenje

Prometna sigurnost starijih vozača složena je tema jer se istodobno susreću dvije činjenice koje na prvi pogled djeluju proturječno. Stariji vozači imaju više iskustva, uglavnom voze opreznije i rjeđe ulaze u rizična ponašanja poput agresivne vožnje, vožnje pod utjecajem alkohola ili namjernog prekoračenja brzine. Istodobno, s godinama dolazi do postupnog slabljenja određenih fizičkih i kognitivnih sposobnosti koje su ključne za sigurnu vožnju.

Najčešći problemi povezani su sa smanjenjem vidne oštrine, sporijim reakcijama, padom perifernog vida, smanjenjem sposobnosti procjene brzine i udaljenosti te češćim kroničnim bolestima. Poseban problem predstavljaju neurološke bolesti, dijabetes, kardiovaskularni poremećaji i uporaba većeg broja lijekova koji mogu utjecati na koncentraciju i motoričke sposobnosti.

Europska komisija upravo zato posljednjih godina sve snažnije naglašava potrebu sustavne procjene „fitness to drive“, odnosno sposobnosti za upravljanje vozilom. 

Ipak, europska prometna politika pritom pokušava izbjeći jednostavne dobne zabrane. Na razini EU-a ne postoji jedinstveno pravilo kojim bi se automatski ograničavala vožnja nakon određene dobi. Umjesto toga, državama članicama ostavljena je mogućnost da same odluče hoće li uvoditi češće liječničke preglede ili kraće rokove valjanosti dozvola za starije vozače.

Hrvatski zakon bez automatskog oduzimanja dozvole zbog godina

U hrvatskoj javnosti često se pogrešno smatra da vozači nakon 65. godine automatski moraju prolaziti redovite liječničke preglede. Međutim, sadašnji hrvatski zakon ne propisuje univerzalnu dobnu granicu nakon koje svi vozači moraju ponovno dokazivati zdravstvenu sposobnost.

Prema hrvatskom zakonodavnom okviru i aktualnom Pravilniku o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače, liječnički pregled pri produljenju vozačke dozvole obvezan je samo ako je ta obveza prethodno određena zdravstvenim uvjerenjem ili ako postoji opravdana sumnja u zdravstvenu sposobnost vozača.

Drugim riječima, sama životna dob nije automatski razlog za oduzimanje prava na upravljanje vozilom.

To je velika razlika u odnosu na neke europske države koje imaju strože sustave kontrole. U dijelu Europe stariji vozači moraju redovito prolaziti liječničke preglede, testove vida ili psihofizičke procjene nakon 70. ili 75. godine života. Europska komisija navodi kako pojedine zemlje uz medicinske preglede traže i dodatne praktične provjere vožnje.

Hrvatska je zasad zadržala liberalniji pristup, no nova europska direktiva otvara prostor za moguće promjene u narednim godinama. 

Europska unija pooštrava pravila

Nova reforma vozačkih dozvola, koju je Europski parlament podržao tijekom 2025. godine, uvodi nekoliko važnih promjena. Među njima su digitalne vozačke dozvole, usklađivanje rokova važenja dozvola i sustavnija procjena zdravstvene sposobnosti vozača.

Prema novim pravilima, vozačke dozvole za automobile i motocikle u pravilu će vrijediti 15 godina, dok će države članice imati mogućnost skratiti rokove za osobe starije od 65 godina kako bi se omogućile češće zdravstvene provjere.

Posebna pozornost stavlja se na:

• pregled vida
• kardiovaskularno zdravlje
• neurološke bolesti
• procjenu mentalne i kognitivne sposobnosti
• samoprocjenu zdravstvenog stanja

Europska komisija naglašava da cilj nije diskriminacija starijih osoba, nego smanjenje prometnih rizika u kontekstu starenja europskog stanovništva.

Istodobno, organizacije koje zastupaju prava starijih osoba upozoravaju da bi strogo dobno uvjetovana ograničenja mogla predstavljati oblik diskriminacije jer sama dob ne znači automatski nesposobnost za sigurnu vožnju. 

Stariji vozači nisu nužno najopasniji sudionici prometa

Analize prometnih nesreća u Europi pokazuju da stariji vozači uglavnom ne spadaju među najrizičnije skupine po ukupnom broju izazvanih nesreća. Mladi vozači i dalje statistički češće sudjeluju u teškim prometnim nesrećama zbog brzine, alkohola i rizičnog ponašanja.

Problem kod starijih vozača više je povezan s težinom posljedica. Starije osobe fiziološki su osjetljivije pa i prometne nesreće manje energije često završavaju ozbiljnijim ozljedama ili smrtnim ishodom.

Posebno su rizične situacije:

• uključivanje u promet
• skretanje ulijevo
• procjena brzine nadolazećih vozila
• vožnja noću
• složena gradska raskrižja
• prometna okruženja s velikom količinom informacija i distrakcija

Zato prometni stručnjaci posljednjih godina sve više zagovaraju koncept „sigurne mobilnosti starijih osoba“, koji ne uključuje samo restrikcije, nego i prilagodbu infrastrukture, bolju signalizaciju, jednostavnija raskrižja i dodatnu edukaciju.

Hrvatski kontekst između sigurnosti i socijalne izolacije

U Hrvatskoj tema starijih vozača ima i snažnu socijalnu dimenziju. U velikom dijelu ruralnih područja automobil nije luksuz nego osnovni alat svakodnevnog života. Gubitak vozačke dozvole za mnoge starije osobe znači i gubitak samostalnosti.

To se posebno odnosi na slabije prometno povezane dijelove zemlje gdje javni prijevoz praktički ne postoji ili je izrazito ograničen. U takvim sredinama automobil omogućuje odlazak liječniku, kupnju namirnica ili održavanje društvenih kontakata.

Zbog toga stručnjaci upozoravaju da prometna politika mora biti uravnotežena. Cilj ne može biti samo administrativno ograničavanje vožnje starijim osobama, nego stvaranje sustava koji istodobno štiti sigurnost i omogućuje dostojanstvenu mobilnost.

Upravo zato europski model sve više ide prema individualnoj procjeni zdravstvene sposobnosti, a manje prema automatskim dobnim granicama.

Budućnost: tehnologija bi mogla produžiti sigurnu vožnju

Paralelno s demografskim starenjem razvija se i automobilska tehnologija koja može značajno pomoći starijim vozačima. Moderni sustavi pomoći vozaču već danas uključuju:

• automatsko kočenje u nuždi
• upozorenje na napuštanje trake
• nadzor mrtvog kuta
• prepoznavanje prometnih znakova
• sustave pomoći pri parkiranju
• adaptivni tempomat

Europska unija upravo kroz strategiju „Vision Zero“ pokušava povezati tehnološki razvoj i smanjenje smrtnosti na cestama. 

U budućnosti bi upravo takvi sustavi mogli omogućiti dulje i sigurnije sudjelovanje starijih osoba u prometu, čak i uz određena fizička ograničenja.

Između prava i odgovornosti

Rasprava o vožnji u trećoj životnoj dobi zapravo je rasprava o ravnoteži između osobne slobode i kolektivne sigurnosti. Hrvatska zasad nema strogo definirane dobne restrikcije za starije vozače, ali europske promjene jasno pokazuju da će zdravstvena procjena sposobnosti za vožnju postajati sve važnija.

Ključno pitanje pritom neće biti koliko netko ima godina, nego koliko je stvarno sposoban sigurno sudjelovati u prometu. Upravo će taj individualni pristup vjerojatno obilježiti buduću prometnu politiku Europe i Hrvatske.

...

Tekst: Petar Kolovrat

Fotografija, infografika: Vidmir Raič