21
kol 2026
kol 2026
Mobitel je najočitiji, ali nije jedini problem. Navigacija, zasloni osjetljivi na dodir, razgovor s putnicima, hrana, traženje predmeta po automobilu i vlastite misli mogu vozaču oduzeti upravo one sekunde u kojima se prometna situacija potpuno promijeni
Brzina i alkohol desetljećima su u središtu kampanja prometne sigurnosti, ali suvremeni automobil donio je još jedan problem koji je mnogo teže izmjeriti – distrakciju vozača, odnosno odvraćanje njegove pozornosti od vožnje. Ona može trajati samo dvije ili tri sekunde, može biti gotovo neprimjetna, a posljedice mogu biti jednake kao kod mnogo očitijih rizičnih ponašanja.
Mobitel je njezin najvidljiviji simbol, no distrakcija danas počinje mnogo prije nego što vozač uzme telefon u ruku. Dovoljno je promijeniti pjesmu na središnjem zaslonu, povećavati temperaturu klimatizacije kroz nekoliko izbornika, pogledati obavijest koja je upravo stigla, pokušavati pronaći adresu na navigaciji, podići bocu vode koja je pala na pod ili se okrenuti prema djetetu na stražnjem sjedalu. Problem nije u tome što vozač u tim trenucima prestaje znati voziti. Problem je što prestaje dovoljno pozorno promatrati promet.
Europski opservatorij za sigurnost cestovnog prometa upozorava da istraživanja pokazuju kako su vozači tijekom približno polovice vremena provedenog za upravljačem uključeni u neku aktivnost koja im na određeni način odvlači pozornost. Među najčešćim izvorima distrakcije navode se mobiteli, drugi elektronički uređaji, infotainment sustavi, razgovor s putnicima i konzumiranje hrane.
Četiri vrste distrakcije, a najopasnija je njihova kombinacija
Distrakciju nije dovoljno svesti na jednostavnu podjelu između vozača koji koriste i onih koji ne koriste mobitel. U prometnoj psihologiji ona se može promatrati kao vizualna, manualna, kognitivna i auditivna distrakcija.
Vizualna nastaje kada vozač pogled odvaja od ceste. Manualna znači da jednu ili obje ruke odvaja od primarne zadaće upravljanja vozilom. Kognitivna se događa kada mu je pogled možda usmjeren prema naprijed, ali su misli zaokupljene nečim drugim. Auditivna distrakcija nastaje kada zvukovi, razgovori ili upozorenja preuzimaju dio pažnje potrebne za razumijevanje prometne situacije.
Pametni telefon posebno je opasan jer može istodobno proizvesti gotovo sve te oblike distrakcije. Kada vozač pročita poruku, on gleda zaslon umjesto prometnice. Kada odgovara na nju, barem jednom rukom upravlja uređajem. Istodobno razmišlja o sadržaju razgovora, a zvučna i vibracijska upozorenja stvaraju dodatne podražaje.
Upravo su radnje pri kojima se pogled odvaja od ceste, poput biranja broja ili pisanja poruke, među najopasnijima. Europski opservatorij navodi da takvi vozači više odstupaju od putanje, sporije reagiraju i češće ne registriraju važne informacije iz prometnog okruženja, uključujući druge sudionike.
Nekoliko sekundi znači desetke ili stotine metara vožnje „na slijepo“
Problem distrakcije najbolje se razumije kada se sekunde pretvore u prijeđene metre. Automobil koji se kreće gradskom brzinom prijeđe značajnu udaljenost dok vozač pročita nekoliko riječi s ekrana, a na autocesti ta udaljenost postaje dramatično veća.
Pri brzini od 50 km/h automobil u jednoj sekundi prijeđe gotovo 14 metara. Tri sekunde nepažnje znače više od 40 metara. Pri 90 km/h u tri sekunde vozilo prijeđe oko 75 metara, dok pri 130 km/h prelazi više od 100 metara.
Vozač pritom nije doslovno zatvorio oči. Upravo je to razlog zbog kojeg je distrakcija varljiva. On može perifernim vidom primjećivati cestu, držati upravljač i imati osjećaj da kontrolira vozilo. Međutim, sposobnost uočavanja detalja, interpretacije prometne situacije i pravodobnog reagiranja bitno je smanjena.
U tih nekoliko sekundi vozilo ispred može početi kočiti, pješak može zakoračiti na prijelaz, motociklist ući u mrtvi kut, semafor promijeniti signal ili automobil iz susjedne trake započeti prestrojavanje. Promet vozaču ne daje mogućnost da „vrati snimku“.
Mobitel povećava rizik, a hands-free nije potpuno rješenje
Svjetska zdravstvena organizacija u srpnju 2026. ponovno je istaknula distrakciju kao jedan od važnih čimbenika prometnog rizika. Prema WHO-u, vozači koji koriste mobitel imaju približno četiri puta veći rizik sudjelovanja u prometnoj nesreći od vozača koji ga ne koriste. Uporaba telefona produljuje vrijeme reakcije, otežava održavanje pravilnog položaja unutar prometne trake i potrebnog razmaka prema vozilu ispred. WHO također upozorava da hands-free komunikacija nije mnogo sigurnija od razgovora s telefonom u ruci kada se promatra kognitivna distrakcija.
Europski podaci, ovisno o vrsti uporabe i metodologiji istraživanja, daju različite procjene rizika. Europska komisija navodi da uporaba ručnog mobilnog telefona povećava rizik nesreće približno 2,5 puta. Gotovo svaki treći europski vozač priznao je razgovaranje preko mobitela koji drži u ruci, a gotovo svaki četvrti provjeravanje poruka ili društvenih mreža tijekom vožnje.
ESRA upozorava i na širi problem: prema procjenama korištenima u njihovu europskom izvješću, distrakcija sudionika može biti jedan od čimbenika u približno 5 do 25 posto prometnih nesreća u Europi. Raspon je velik upravo zato što je naknadno dokazivanje distrakcije mnogo teže od mjerenja alkohola ili brzine.
Stotine vozača uhvaćene s mobitelom samo tijekom nekoliko dana
Koliko je ponašanje rašireno pokazuje i hrvatska policijska praksa. Tijekom pojačanog nadzora od 14. do 16. kolovoza 2026. policija je na hrvatskim cestama evidentirala ukupno 5.944 prometna prekršaja. Među njima je bilo 240 prekršaja nepropisnog korištenja mobitela tijekom upravljanja vozilom. Samo na području Policijske uprave zagrebačke evidentirano ih je 60.
U istom su razdoblju zabilježena i 524 prekršaja vožnje pod utjecajem alkohola, 2.526 prekoračenja brzine te 547 slučajeva nekorištenja sigurnosnog pojasa. Dogodila se 101 prometna nesreća s nastradalim osobama, jedna je osoba poginula, 30 ih je teško ozlijeđeno, a ukupno je ozlijeđeno 140 ljudi. Ti podaci, naravno, ne znače da su te nesreće uzrokovane mobitelima, ali pokazuju koliko se često korištenje telefona pojavljuje među ponašanjima koja policija svakodnevno zatječe na cestama.
Zanimljiv je i europski projekt Trendline, koji distrakciju mjeri neposrednim opažanjem vozača. U Hrvatskoj je u njegovu posljednjem ciklusu na radne dane zabilježeno da 94,4 posto promatranih vozača nije koristilo ručni mobilni uređaj tijekom vožnje. Iako je većina vozača, dakle, postupala pravilno u trenutku opažanja, i relativno mali postotak nepravilne uporabe postaje velik problem kada se primijeni na milijune svakodnevnih vožnji. Autori pritom upozoravaju i na metodološka ograničenja hrvatskog uzorka na autocestama.
Najopasnija poruka je ona za koju mislimo da je možemo „samo brzo pogledati“
Velik dio problema nastaje iz pogrešne osobne procjene. Malo je vozača koji bi svjesno odlučili nekoliko stotina metara voziti zatvorenih očiju. Isti će vozač, međutim, bez većeg razmišljanja spustiti pogled prema telefonu kako bi provjerio tko mu je poslao poruku.
Tipična situacija izgleda bezazleno. Telefon zavibrira. Vozač pogleda zaslon. Vidi ime osobe koja mu je važna. Otključava uređaj. Pročita dvije rečenice. Zatim smatra da može odgovoriti samo jednom riječju. U prometnim uvjetima tih nekoliko malih radnji zapravo predstavlja niz uzastopnih prekida pozornosti.
Posebno je opasna navika provjeravanja telefona u gradskoj vožnji. Vozači često procjenjuju da pri 30 ili 40 km/h „imaju vremena“. No upravo je gradsko okruženje informacijski najzahtjevnije. U nekoliko desetaka metara mogu se istodobno pojaviti pješački prijelaz, biciklistička staza, autobusno stajalište, vozilo koje izlazi s parkirališta, dijete između parkiranih automobila i promjena prometnog svjetla. Manja brzina ne uklanja distrakciju. Ona samo smanjuje udaljenost prijeđenu tijekom nepažnje.
Crveno svjetlo nije vrijeme za društvene mreže
Još jedna raširena navika jest uzimanje mobitela čim se automobil zaustavi na semaforu. Vozač pročita poruke, odgovori, pregleda obavijesti ili društvene mreže, a zatim tek periferno primijeti da se kolona pokrenula.
Posljedica ne mora odmah biti sudar. Često se prvo pojavljuje kašnjenje pri kretanju, nervoza vozača iza njega i pokušaj naglog nadoknađivanja izgubljenog vremena. Vozač tada kreće bez potpune provjere pješačkog prijelaza ili prostora oko vozila.
Problem nije samo trenutak gledanja u ekran, nego i nekoliko sekundi potrebnih da se pozornost nakon toga ponovno potpuno prebaci na promet.
Navigacija može pomagati vozaču ili ga pretvoriti u operatera računala
Digitalna navigacija jedan je od najvećih sigurnosnih dobitaka suvremenog automobila kada se pravilno koristi. Istodobno može postati ozbiljan izvor distrakcije ako vozač tijekom vožnje upisuje adresu, povećava kartu, pregledava alternativne rute ili pokušava pronaći restoran, benzinsku postaju ili parkiralište.
Sličan problem stvaraju veliki središnji dodirni zasloni. Funkcije koje su nekada imale zasebnu fizičku tipku danas se u nekim automobilima nalaze unutar nekoliko digitalnih izbornika. Pogled prema zaslonu tada više nije brz i automatski pokret nego zadatak koji zahtijeva vizualnu i kognitivnu pažnju.
Europska unija upravo zbog rastuće važnosti tog problema postupno uvodi tehnologiju nadzora pozornosti. Napredni sustavi upozorenja na distrakciju vozača postali su dio europskog regulatornog okvira za nova vozila, s ciljem prepoznavanja dugotrajnog odvraćanja pogleda i upozoravanja vozača.
Tehnologija, međutim, nije zamjena za disciplinu vozača. Automobil može upozoriti da vozač predugo ne gleda cestu, ali ne može umjesto njega odlučiti da poruka može pričekati.
Djeca, putnici, hrana, kava i predmet koji je pao ispod sjedala
Nisu sve opasne distrakcije digitalne. Roditelj koji se tijekom vožnje nekoliko puta okreće prema djetetu na stražnjem sjedalu može izgubiti jednako važan vizualni kontakt s prometnicom kao vozač koji gleda telefon.
Problem mogu biti i intenzivna rasprava sa suvozačem, posezanje prema pretincu, otvaranje boce, jedenje sendviča, ispijanje kave, traženje sunčanih naočala, podešavanje odjeće ili pokušaj pronalaženja predmeta koji je pao između sjedala.
Posebno opasna navika jest saginjanje prema podu vozila. Ispadne li telefon, boca ili neki drugi predmet, prirodni je refleks pokušati ga dohvatiti. U vožnji takva radnja istodobno odvaja pogled od ceste, mijenja položaj tijela i smanjuje kontrolu nad upravljačem.
Predmet može ostati na podu nekoliko minuta. Automobil ne može ostati bez nadzora ni nekoliko sekundi.
Mentalna distrakcija - oči gledaju cestu, ali mozak je negdje drugdje
Jedan od najmanje vidljivih oblika distrakcije nema nikakve veze s uređajima. Vozač može držati obje ruke na upravljaču i cijelo vrijeme gledati ravno naprijed, a ipak biti izrazito nepažljiv.
Svađa, poslovni problem, neugodan telefonski razgovor neposredno prije polaska, stres, razmišljanje o rokovima ili emocionalno opterećenje mogu proizvesti svojevrsni „autopilot“. Vozač prolazi raskrižja i kilometre ceste, ali se poslije jedva sjeća pojedinih dijelova puta.
To je posebno opasno na poznatim rutama. Što je cesta poznatija, to je veća sklonost automatizaciji ponašanja. Vozač ima osjećaj sigurnosti jer je istom ulicom prošao tisuću puta. Upravo tada neočekivana situacija – radovi, novo ograničenje, pješak, zaustavljeno vozilo ili motociklist – zahtijeva reakciju za koju mentalno odsutan vozač možda više nema dovoljno vremena.
Što kaže hrvatski zakon? Hrvatski Zakon o sigurnosti prometa na cestama određuje da vozač tijekom vožnje ne smije koristiti mobitel niti druge uređaje na način kojim bi se umanjila mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom. Mobitel se može koristiti ako se upotrebljava naprava koja omogućuje njegovo korištenje bez uporabe ruke. Za nepropisnu uporabu propisana je novčana kazna od 130 eura.
Važno je, međutim, razlikovati pravnu dopuštenost od sigurnosnog rizika. Hands-free sustav uklanja potrebu držanja telefona rukom, ali ne uklanja kognitivno opterećenje razgovora. Zato činjenica da je određena radnja formalno dopuštena ne znači da ju je pametno obavljati u složenoj prometnoj situaciji.
Razgovor koji je jednostavan na praznoj autocesti može postati ozbiljna distrakcija nekoliko sekundi poslije, kada vozač uđe u zonu radova, gustu gradsku raskrsnicu ili kolonu u kojoj se vozila iznenada zaustavljaju.
Najbolja zaštita počinje prije pokretanja automobila
Najsigurniji način upravljanja distrakcijom zapravo se događa prije početka vožnje. Navigaciju treba programirati prije polaska, telefon postaviti tako da obavijesti ne traže stalnu pozornost, glazbu i klimatizaciju namjestiti unaprijed, a predmete koji će biti potrebni tijekom puta smjestiti tako da ih nije potrebno tražiti.
Ako je poruku nužno pročitati ili odgovoriti na nju, sigurno rješenje nije „brže tipkanje“ nego zaustavljanje na prikladnom mjestu. Isto vrijedi za složenije promjene navigacije. U vozilu s više osoba tu zadaću može preuzeti suvozač.
Kod telefonskih razgovora hands-free jest sigurniji s manualnog i vizualnog aspekta, ali razgovor treba svesti na minimum kada promet postane zahtjevan. Vozač mora biti spreman prekinuti komunikaciju onog trenutka kada situacija na cesti zahtijeva njegovu punu koncentraciju.
Najopasniji vozač nije uvijek onaj koji vozi brzo
Distrakcija je neugodna tema prometne sigurnosti upravo zato što se u njoj može prepoznati gotovo svaki vozač. Većina ljudi neće voziti pijana, mnogi neće namjerno voziti dvostruko brže od dopuštenoga, ali gotovo svatko može biti u iskušenju da pogleda poruku, promijeni pjesmu, pronađe nešto u automobilu ili nekoliko sekundi posveti pozornost nečemu što nema veze s prometom. Zbog toga se rizik često podcjenjuje.
Vozač koji gleda u telefon pri dopuštenoj brzini i potpuno trijezan može biti ozbiljna prijetnja jednako kao i vozač kojeg tradicionalno smatramo rizičnim. Razlika je samo u tome što njegovo opasno ponašanje često traje nekoliko sekundi i prolazi bez posljedica. Sve dok jednom ne prođe.
U prometu zato nije dovoljno držati ruke na upravljaču. Pravi sigurnosni standard jest da su pogled, misli i pozornost ondje gdje se u tom trenutku nalazi najveći rizik – na cesti.
...
Tekst i foto: Petar Kolovrat
Infografika: Vidmir Raič
