07
kol 2025
kol 2025
Geneza od moralne vizije do političke strategije
Koncept prometne sigurnosti "Vision Zero" predstavlja radikalan odmak od tradicionalnog pristupa sigurnosti cestovnog prometa. Njegova srž ne leži u inženjerskoj inovaciji kao takvoj, već u etičkom postulatu: nijedna smrt ili teška ozljeda u prometu nije prihvatljiva cijena mobilnosti. Ovaj pristup, razvijen u Švedskoj krajem 20. stoljeća, utemeljen je na sustavnom, znanstveno utemeljenom i interdisciplinarnom razumijevanju prometne sigurnosti kao sustava koji se može i mora projektirati tako da tolerira ljudsku pogrešku bez fatalnih posljedica. U nastavku se raspravlja o genezi koncepta, njegovim temeljnim principima, modelima implementacije te kvantificiranim učincima u praksama zemalja koje su ga usvojile.
"Vision Zero" je prvi put formuliran kao politička strategija 1997. godine kada ga je Švedska usvojila u okviru nacionalnog plana za sigurnost u prometu. Inspiracija nije došla samo iz statistike – iako je tada Švedska već bila među najsigurnijim zemljama u pogledu smrtnosti na cestama – već iz etičkog uvjerenja da svako ljudsko biće ima pravo na život i tjelesnu nepovredivost u prometnom sustavu. Za razliku od tradicionalnih pristupa koji prihvaćaju određeni broj poginulih kao „neizbježan“, "Vision Zero" inzistira da se sigurnosna politika mora postaviti tako da se smrtne nesreće aktivno sprječavaju. Od početka, koncept je uključivao snažnu institucionalnu podršku, jasne zakonske okvire i participativni model uključivanja struke, lokalnih vlasti i civilnog društva.
Temeljni elementi "Vision Zero"
Koncept se zasniva na četiri ključna načela:
- Ljudska greška je neizbježna. Ljudi griješe, i prometni sustav mora biti dizajniran tako da te greške ne rezultiraju smrću ili teškim ozljedama. Ovo uključuje toleranciju na greške putem sigurnosnih margina u dizajnu cesta, semafora, vozila i signalizacije.
- Ljudsko tijelo ima ograničenu sposobnost toleriranja sile. Prema biomehaničkim analizama, ljudsko tijelo ne može preživjeti određene razine kinetičke energije – stoga "Vision Zero" inzistira na ograničenjima brzine koja su kompatibilna s preživljavanjem u slučaju nesreće. Primjerice, pješak koji bude udaren pri brzini od 30 km/h ima znatno veću šansu preživjeti od onog pri 50 km/h.
- Odgovornost je podijeljena. Za razliku od dominantnog modela koji krivnju prebacuje isključivo na pojedinca, "Vision Zero" dijeli odgovornost između prometnih sudionika i onih koji projektiraju prometni sustav – inženjera, zakonodavaca, urbanista i policijskih tijela.
- Sigurnost ima prednost nad mobilnošću. Efikasnost i protočnost prometa nisu ciljevi sami po sebi ako ugrožavaju živote. Stoga se prometna infrastruktura, regulacija i tehnologija moraju podrediti primarnom cilju: sigurnosti ljudi.
Načini provedbe: interdisciplinarni i lokalno prilagođeni modeli
Implementacija "Vision Zero" zahtijeva sinergiju pravnih, infrastrukturnih, obrazovnih i tehnoloških mjera. Provedba ovih načela zahtijeva slojevit, dugoročan i interdisciplinaran pristup. U gradovima poput Osla, Stockholma ili Helsinkija to se očituje kroz sveobuhvatne mjere – smanjena ograničenja brzine, fizički redizajn ulica koji usporava promet i odvaja pješake i bicikliste od vozila, uvođenje automatskih nadzornih sustava koji sankcioniraju rizično ponašanje u realnom vremenu, poticanje aktivne mobilnosti kroz biciklističku i pješačku infrastrukturu, te široku dostupnost javnog prijevoza koji smanjuje potrebu za osobnim automobilima. Također, promiče se korištenje vozila opremljenih naprednim sustavima aktivne sigurnosti kao što su automatsko kočenje, pomoć pri zadržavanju u traci ili prepoznavanje ranjivih sudionika u prometu. Sve to u konačnici oblikuje kulturu sigurnosti koja prelazi granice same regulacije.
Statistički učinci ove strategije potvrđuju njezinu učinkovitost. Švedska je od 1997. do 2023. prepolovila broj poginulih u prometu, sa 541 na 204 osobe godišnje. Norveška i Finska bilježe slične rezultate. Gradovi koji su dosljedno implementirali Vision Zero, poput Osla i Helsinkija, u 2019. godini nisu zabilježili nijednu pogibiju pješaka, a Helsinki je 2024. dosegao cijelu kalendarsku godinu bez ijedne smrtne prometne nesreće. Usporedbe radi, prema podacima Europske komisije za 2022., Hrvatska je zabilježila oko 59 poginulih na milijun stanovnika, dok je europski prosjek bio 46, Finska 30, a Švedska 21. Hrvatska, dakle, ima još mnogo prostora za napredak.
Empirijski učinci i statistički dosezi
U hrvatskom kontekstu, fragmenti „Vision Zero“ pristupa prisutni su, ali bez dosljedne i sustavne provedbe. Primjerice, u Zagrebu je uvođenje zona smanjenog ograničenja brzine (npr. zona 30) u centru grada naišlo na otpor dijela vozača i političkih aktera, dok se istovremeno bilježi smanjenje broja nesreća u tim zonama. Grad Rijeka već godinama ulaže u nadzor prometa pomoću kamera i u modernizaciju javnog prijevoza, dok Osijek sustavno razvija biciklističku mrežu i dio je europskih inicijativa za održivu urbanu mobilnost. No, i dalje se suočavamo s prometnicama u školskim zonama s dozvoljenim brzinama od 50 km/h, nedostatkom sigurnosne infrastrukture na pješačkim prijelazima, kao i neujednačenom razinom nadzora i primjene prometnih pravila u različitim dijelovima zemlje.
Švedska, pionir koncepta, zabilježila je pad broja poginulih u prometu sa 541 u 1997. na 204 u 2023. godini – gotovo 60% smanjenja. Norveška i Finska također bilježe značajne uspjehe – u Oslu i Helsinkiju 2019. godine nije poginuo nijedan pješak, dok je Helsinki u 2024. dosegao puni godišnji period bez ijedne smrtne prometne nesreće. Usporedno, u Europskoj uniji 2022. godine u prometu je smrtno stradalo oko 20.600 osoba, a prosječna stopa smrtnosti iznosila je 46 poginulih na milijun stanovnika. Finska je te godine imala 30, a Švedska 21 – dok je prosjek u Hrvatskoj bio oko 59, prema podacima Europske komisije.
Promjena paradigme, a ne samo politike
"Vision Zero" ne predstavlja samo skup mjera, već promjenu društvene paradigme. On redefinira odnos između građana i institucija, između inženjerskih rješenja i etičkih prioriteta, između mobilnosti i sigurnosti. Njegova snaga ne leži samo u dramatičnom smanjenju nesreća, već u tome što vraća fokus na ono što je ključno: život čovjeka. U tom smislu, usvajanje "Vision Zero" filozofije ne bi trebala biti opcija, već obveza svake odgovorne prometne politike 21. stoljeća.
Pitanje „Vision Zero“ u Hrvatskoj nije pitanje tehničke izvodljivosti, već političke volje i društvene svijesti. Umjesto da se sigurnost promatra kao posljedica individualnog ponašanja ili „sreće“, ona mora postati strateški cilj kojemu su podređene sve druge dimenzije prometnog sustava. Tek tada će, prometni inženjering, pravosuđe, javna uprava i građani zajedno oblikovali prometnu kulturu u kojoj je život važniji od minute uštede na semaforu.
Tekst: Petar Kolovrat
Ilustracija: Visionzeronetwork, Švadska, https://www.roadsafetysweden.com
