21
velj 2026
velj 2026
Zašto su prve godine vožnje najopasnije i što roditelji doista mogu promijeniti?
Mladi vozači u Hrvatskoj i dalje predstavljaju jednu od najrizičnijih skupina sudionika u prometu. Unatoč tehnološkom napretku vozila, modernijim sustavima osposobljavanja i sve snažnijim preventivnim kampanjama, dobna skupina od 18 do 24 godine i dalje je nadprosječno zastupljena u prometnim nesrećama s teškim posljedicama. Statistike Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske kontinuirano potvrđuju da su neiskustvo, sklonost riziku i precjenjivanje vlastitih sposobnosti ključni čimbenici stradavanja mladih.
Prema podacima MUP-a za posljednje dostupno razdoblje, vozači u dobi od 18 do 24 godine sudjeluju u približno četvrtini prometnih nesreća s poginulim osobama, iako čine znatno manji udio ukupne vozačke populacije. U pojedinim godinama njihov udio u smrtnim stradanjima kretao se oko 20 do 25 posto, dok je udio u ukupnom broju registriranih vozača osjetno niži. Posebno zabrinjava činjenica da su mladi vozači često sami uzrok nesreće – zbog neprilagođene brzine, vožnje pod utjecajem alkohola ili distrakcija poput korištenja mobitela.
Stroža pravila, nedovoljna kultura rizika
Hrvatski zakonodavni sustav prepoznaje rizičnost ove skupine. Zakon o sigurnosti prometa na cestama predviđa strože uvjete za mlade vozače, uključujući nižu dopuštenu razinu alkohola u krvi, strože sankcije za prekršaje i poseban status “mladog vozača” u prve dvije godine nakon stjecanja vozačke dozvole. Time se nastoji kompenzirati nedostatak iskustva regulatornim restrikcijama.
Međutim, iskustva drugih država pokazuju da normativna regulacija sama po sebi nije dovoljna. Sustavi postupnog stjecanja vozačkih prava, poznati kao Graduated Driver Licensing (GDL), pokazali su se iznimno učinkovitima u smanjenju stradavanja mladih. Takvi modeli primjenjuju se u Kanadi, Australiji, većini saveznih država SAD-a, ali i u europskim državama poput Austrije, Švedske, Francuske i Norveške. U tim sustavima mladi vozač prolazi kroz faze – od vožnje pod nadzorom do ograničenih noćnih vožnji i zabrane prijevoza vršnjaka – čime se rizik smanjuje upravo u najosjetljivijem razdoblju.
Hrvatska zasad nema formalizirani sustav obvezne dugotrajnije vožnje pod roditeljskim nadzorom nakon položenog ispita, što otvara prostor za snažniju ulogu obitelji kao neformalne, ali presudne institucije socijalizacije.
Prometno ponašanje uči se u obitelji
Brojna istraživanja iz područja prometne psihologije potvrđuju da je modeliranje ponašanja unutar obitelji snažniji faktor od formalnog obrazovanja u autoškoli. Dijete koje godinama promatra roditelja kako prekoračuje brzinu, koristi mobitel u vožnji ili ignorira sigurnosni pojas internalizira takve obrasce kao prihvatljive. Kada postane vozač, ti obrasci postaju dio njegove prometne osobnosti.
Stoga apel roditeljima da aktivno sudjeluju u “prometnom odrastanju” svoje djece nije emotivna poruka, već racionalna sigurnosna strategija. Angažiranost obitelji, jasna pravila i nadzor nad rizičnim situacijama – osobito noćnim vožnjama, vožnjama s vršnjacima i potencijalnim konzumiranjem alkohola – dokazano smanjuju vjerojatnost nesreće. U zemljama koje su uvele strukturirane programe roditeljskog nadzora, zabilježeno je smanjenje smrtnosti mladih vozača i do 20–40 posto u prvih nekoliko godina primjene.
Brzina, alkohol i vršnjački pritisak – tri ključna rizika
Analiza uzroka prometnih nesreća mladih vozača u Hrvatskoj pokazuje ponavljajuće obrasce. Neprilagođena brzina i dalje je vodeći uzrok teških prometnih nesreća. Mladi vozači, osobito muškarci, statistički su skloniji rizičnom ponašanju, impulzivnosti i dokazivanju pred vršnjacima. Alkohol dodatno multiplicira rizik. Iako zakon predviđa nultu toleranciju za mlade vozače, policijske kontrole svake godine evidentiraju stotine prekršaja upravo u toj skupini.
Treći faktor je distrakcija, prvenstveno korištenje pametnih telefona. Generacija koja je odrasla uz digitalne tehnologije suočava se s kontinuiranim izazovom podijeljene pažnje, što u prometu ima fatalne posljedice.
Partnerstvo roditelja i mladih
Poruka roditeljima da ne prepuste mlade vozače samostalnom stjecanju prvih iskustava ima jasnu sigurnosnu logiku. Vožnja pod nadzorom odrasle osobe u manje rizičnim uvjetima smanjuje stres, ograničava impulzivnost i pruža korektivnu povratnu informaciju. Ključno je razumjeti da vožnja nije pravo, već privilegij uvjetovan odgovornim ponašanjem.
Dosljednost roditelja, jasna pravila korištenja obiteljskog automobila, kontrola tehničke ispravnosti vozila te nulta tolerancija na alkohol ili droge predstavljaju elemente neformalnog sigurnosnog ugovora. Istodobno, emocionalna podrška i komunikacija moraju ostati neupitni – sankcija se odnosi na privilegiju vožnje, nikada na roditeljsku ljubav.
Statistički gledano, prve dvije godine vozačkog iskustva nose višestruko veći rizik od prometne nesreće nego kasnije razdoblje vozačke karijere. Upravo zato kombinacija zakonskih mjera, edukacije i snažne obiteljske uključenosti predstavlja najučinkovitiji model prevencije.
Sigurnost mladih vozača kao društveni prioritet
Ako se promatra šira slika, pitanje mladih vozača nije samo prometni, nego i javnozdravstveni i demografski problem. Svaki izgubljeni mladi život predstavlja nenadoknadiv društveni gubitak. Hrvatska je u posljednjih desetljeće smanjila ukupni broj poginulih u prometu, ali udio mladih među stradalima ostaje alarmantan.
U tom kontekstu roditeljska uključenost nije sentimentalna preporuka, nego racionalna investicija u sigurnost. Prometno ponašanje ne počinje polaganjem vozačkog ispita – ono počinje mnogo ranije, na suvozačkom sjedalu obiteljskog automobila. Upravo tamo se oblikuju stavovi koji kasnije odlučuju hoće li mladi vozač postati statistika ili odgovoran sudionik prometa.
...
Tekst. Petar Kolovrat
Ilustracija. Vidmir Raič/AI generirano
