TEHNOLOGIJA I SIGURNOST PROMETA: Semafor više nije “tajmer”, nego dinamički regulator rizika

Od klasične signalizacije do inteligentnog upravljanja i reakcije u stvarnom vremenu

U hrvatskim gradovima sve je teže pomiriti rast mobilnosti, sezonske šokove (turističke gužve), ograničen kapacitet ulica i očekivanje da promet bude i protočan i siguran. U tom kontekstu inteligentni transportni sustavi (ITS) nisu tehnološki hir, nego operativni alat za upravljanje rizikom: umjesto fiksnih planova signalizacije, raskrižja se počinju ponašati kao adaptivni sustav koji u stvarnom vremenu “osluškuje” promet i mijenja ponašanje semafora prema stvarnim uvjetima. U KING ICT-ovim projektima upravo je ta logika naglašena: prikupljanje podataka s prometnica, njihova akumulacija kroz godine te optimizacija upravljanja kao temelj strateškog razvoja prometa, a ne samo kratkoročne “peglanja gužvi”. 

Zadar i Split kao ogledni primjeri

U Zadru je ITS postavljen kao sustav koji se oslanja na video-analitiku i prikupljanje podataka s gradskih prometnica te dinamičko upravljanje semaforima u stvarnom vremenu. Pojednostavljeno, raskrižja više ne rade po “programu dana”, nego po stvarnom opterećenju i obrascima kretanja. Time se sigurnost ne podiže samo kroz manji stres i manje konflikata u prometu, nego i kroz predvidljivije tokove: kada su kolone kraće i manje “nervozne”, smanjuje se vjerojatnost rizičnih pretjecanja, naglih promjena traka, kasnih kočenja i prolazaka “na žuto-crveno”.

Slična je intencija i u Splitu, gdje je Grad kroz ITS dobio koncept upravljanja prometom u stvarnom vremenu, uz naglasak na informiranje sudionika, videonadzor te funkcije poput prioritizacije javnog prijevoza i žurnih službi. To je ključna sigurnosna dimenzija: kada sustav može dati “zeleni val” vozilu hitne pomoći ili prilagoditi raskrižje da ubrza prolazak interventnih službi, skraćuje se vrijeme dolaska, ali se i smanjuje kaos koji nastaje kad vozači panično “traže prolaz” bez jasnog signalnog prioriteta. 

Gdje završava upravljanje, a gdje počinje provedba

U javnosti se često sve “kamere” trpaju u istu ladicu, ali u sigurnosti prometa važno je razlikovati dvije stvari: sustave za upravljanje prometom i sustave za provedbu (enforcement). Upravljanje prometom tipično koristi detekciju i analitiku kako bi optimiziralo signalne planove i rano prepoznalo zagušenja ili incidente. Provedba podrazumijeva dokazivanje prekršaja i prekršajni postupak, što u Hrvatskoj ima strogo definiran okvir.

Zato je važno naglasiti jednu činjenicu iz službene komunikacije MUP-a koja je odjeknula u medijima: u jednom razdoblju MUP je naveo da u Hrvatskoj ne postoje fiksne kamere na semaforima kojima se bilježi prolazak na crveno u smislu automatizirane provedbe na raskrižjima. Ta rečenica ne znači da “nema kamera”, nego da provedba prekršaja prolaska kroz crveno nije nužno standardizirana kao automatski, fiksni “red-light” enforcement kakav imaju mnoge države, nego se oslanja na druge oblike nadzora i dokazivanja. U isto vrijeme, ITS sustavi mogu imati videonadzor i analitiku koja služi upravljanju i sigurnosnom nadzoru, a tek se uz odgovarajuće pravne i proceduralne korake takvi podaci mogu koristiti u prekršajnim postupcima.

KING ICT u svom portfelju “Smart City” i integriranih rješenja eksplicitno komunicira upotrebu video-analitike i algoritama za detekciju nepropisnog ponašanja u segmentima upravljanja gradom. No, s aspekta cestovne sigurnosti, ključna je poruka da tehnologija sama po sebi nije “kazna”, nego infrastruktura za uočavanje rizičnih obrazaca i bržu reakciju. Kaznena i prekršajna dimenzija dolazi tek kad su ispunjeni uvjeti: jasna svrha obrade, pravna osnova, lanac čuvanja dokaza i usklađenost s pravilima zaštite osobnih podataka.

Reakcija u stvarnom vremenu

Najveći pomak za sigurnost ne događa se nužno u “hvatanju” prekršaja, nego u skraćivanju vremena između incidenta i intervencije. ITS koji u realnom vremenu detektira neuobičajeno zadržavanje kolone, iznenadni prekid toka ili “anomaliju” na ključnom koridoru može generirati alarm prema prometno-upravljačkom centru, a zatim i prema operativnim službama. To je posebno važno na urbanim avenijama, pristupima bolnicama, tunelima, mostovima i mjestima gdje sekundarna nesreća nastaje brzo, često zbog kasnog uočavanja prepreke ili naglog kočenja.

KING ICT u svojim javnim istupima o “sigurnosti u prometu” naglašava upravo tu ideju: tehnologija kao način da se prometna situacija bolje razumije i da se donose kvalitetnije odluke za prometno upravljanje i strategije grada. U praksi to znači da promet prestaje biti “izolirani resor”, a postaje dio šireg urbanog sigurnosnog ekosustava: prometno upravljanje, komunalne službe, interventne službe i informiranje građana mogu biti spojeni u zajedničku sliku stanja na terenu.

Manje konflikata, manje improvizacije, više predvidljivosti

Kad se ITS implementira ozbiljno, sigurnosni učinak dolazi kroz tri kanala koja su vozaču i pješaku vrlo konkretna. Prvo, adaptivni semafori smanjuju nepotrebna zaustavljanja i “valove” naglog kočenja, što izravno smanjuje nalete straga i stresne situacije u kolonama. Drugo, bolje upravljanje raskrižjima smanjuje kaotično “guranje” na rubovima zelenog, jer se tokovi stabiliziraju i vozač dobiva konzistentniji ritam kretanja. Treće, kad sustav ima mogućnost prioritizacije javnog prijevoza i žurnih službi, smanjuje se broj situacija u kojima hitna pomoć ili vatrogasci moraju “probiti” raskrižje uz nesigurne manevre drugih sudionika. 

U hrvatskom kontekstu, gdje se javnost opravdano osjetljivo odnosi prema nadzoru, strateški je važno da gradovi jasno komuniciraju razliku između nadzora radi sigurnosti i upravljanja te automatizirane provedbe prekršaja, kao i pravila obrade podataka. Upravo ta transparentnost odlučuje hoće li ITS biti doživljen kao “pametna infrastruktura” ili kao alat represije.

Tehnologija je prometna politika, ne gadget

Poruka “rješenja već upravljaju semaforima, otkrivaju prekršaje i pomažu službama reagirati u stvarnom vremenu” u hrvatskoj je realnosti najtočnija kad se čita ovako: ITS platforme već omogućuju dinamičko upravljanje signalizacijom i napredno situacijsko razumijevanje prometa, a u određenim segmentima i detekciju nepoželjnih ili rizičnih ponašanja; istodobno, najveća vrijednost za sigurnost dolazi iz brže i koordiniranije reakcije na incidente te iz smirivanja prometnih tokova kroz adaptivno upravljanje. Zadar i Split pokazuju smjer u kojem hrvatski gradovi idu: od semafora kao “mehaničkog tajmera” prema semaforu kao digitalnom regulatoru rizika i vremena, ugrađenom u širi sustav urbane sigurnosti.

....

Tekst. Petar Kolovrat

Ilustracija, infografika: Vidmir Raič