10
sij 2026
sij 2026
Trenutačna meteorološka slika Hrvatske i “okidači” za opasne situacije u prometu
Subota je, 10. siječnja 2026., i vremenska slika Hrvatske tipična je za situacije u kojima se prometna sigurnost pogoršava brže nego što vozači očekuju. U Zagrebu su trenutačno zabilježene slabe oborine uz temperaturu oko 1 °C, a prognoza upućuje na daljnje zahladnjenje te službena upozorenja na snijeg/led i vrlo niske temperature u narednom razdoblju. Istodobno, u istočnoj Hrvatskoj signal je još “zlokobniji” za cestovni promet: u Osijeku je trenutačno zabilježena ledena magla uz temperaturu oko -1 °C, uz upozorenja koja izravno spominju poledicu i oborinu koja se smrzava u dodiru s tlom—upravo onaj sklop uvjeta koji najčešće prethodi pojavi ledene kiše ili opasne poledice.
Na Jadranu je situacija drukčija po vrsti rizika, ali ne nužno i blaža: u Splitu prevladava oblačno vrijeme uz kišu i oko 8–10 °C, uz žuta upozorenja na jak vjetar (buru i olujne udare), što na otvorenim dionicama, mostovima i pri izlascima iz tunela može naglo destabilizirati vozilo, osobito lakša i viša vozila. Rijeka je u relativno “mirnijem” termičkom režimu, ali uz upozorenja na buru podno Velebita te mogućnost pojačanih udara, pa se rizik na cestama najviše povećava kroz bočni vjetar, posredno i kroz nagle promjene prianjanja na hladnijim i zasjenjenim dionicama. U višim i hladnijim područjima, poput Like, slika je najbliža “laboratoriju” za poledicu: u Gospiću je oko 1 °C uz prognozirano snažno noćno zahlađenje i upozorenja na snijeg/led te ekstremno niske temperature, što znači da se mokar kolnik može pretvoriti u led i bez novih oborina, samo zbog pada temperature.
Što je ledena kiša i po čemu je opasnija od “obične” poledice
Ledena kiša (freezing rain) je oborina koja do tla dolazi kao tekuća kap, ali je pothlađena—na temperaturi ispod 0 °C—i smrzava se u trenutku dodira s podlogom, stvarajući prozirni, glatki sloj leda (tzv. glaze ice). Ključna meteorološka “zamka” je slojevita atmosfera: iznad tla može postojati topliji sloj zraka u kojem se snijeg otapa u kišu, dok je pri tlu i dalje hladno (ispod ništice), pa se kap ne stigne ponovno pretvoriti u ledena zrna, nego ostaje tekuća do kontakta s cestom—i tada trenutačno zaledi.
Za vozača je problem u tome što takav led često izgleda kao mokar asfalt. Nema “teksture” snijega, nema vidljivih kristala, a trenje pada dramatično. U praksi to znači da i mala brzina može biti prevelika: kočenje se produžuje, upravljivost se gubi bez upozorenja, a elektronički sustavi (ABS/ESP) mogu samo ublažiti posljedice, ne i poništiti fiziku. Dodatni rizik je što se ledena kiša često pojavljuje u “graničnim” temperaturama (oko 0 °C), kada vozači podsvjesno voze kao da su uvjeti samo kišni, iako je kolnik već u fazi zaleđivanja.
Gdje i kada je rizik najveći: mikro-lokacije koje “proizvode” led
U kontinentalnoj Hrvatskoj, osobito u nizinskim područjima s maglom i temperaturnim inverzijama, rizik raste u ranim jutarnjim satima i navečer, kada se tlo dodatno ohladi i kada i slaba oborina može odmah “uhvatiti” led. U istočnoj Hrvatskoj, kombinacija ledene magle i najava oborine koja se smrzava u dodiru s tlom treba se čitati kao upozorenje da se uvjeti na cestama mogu promijeniti unutar jedne dionice vožnje: od “samo vlažno” do “nevozivo”. U Gorskoj Hrvatskoj i Lici, nagli pad temperature nakon oborine često radi “sekundarni” problem: kolnik se zaledi i kad oborina prestane, jer voda ostaje na asfaltu i prelazi u led.
Na Jadranu i priobalju, ledena kiša je rjeđa, ali prometni rizik prelazi na vjetar, posolicu i lokalne hladne udoline u zaleđu, dok su najkritičnije točke mostovi i vijadukti gdje bočni udar bure može pomaknuti vozilo iz putanje, a hladniji zrak iznad konstrukcije pogoduje bržem hlađenju podloge.
Sigurnost cestovnog prometa: kako voziti kada postoji realna mogućnost ledene kiše
Ako postoji indicija ledene kiše ili “kiše koja se ledi u dodiru s tlom”, najsigurnija odluka je izbjegavanje putovanja koje nije nužno, jer se radi o pojavi koja može u nekoliko minuta učiniti i glavne prometnice iznimno skliskima, s lancanim sudarima kao tipičnom posljedicom. Ako se mora voziti, ključno je mentalno prebaciti se iz “kišnog” u “zaleđeni” režim: brzinu treba spustiti ranije nego što intuicija nalaže, razmak povećati do razine koja se u normalnim uvjetima čini pretjeranom, a sve komande (gas, kočnica, volan) izvoditi nježno i postupno. Naglo kočenje i nagle korekcije volana tipično su okidač gubitka kontrole na prozirnom ledu, pa je važnije predviđati i “čitati” promet unaprijed nego oslanjati se na reakciju u zadnjoj sekundi.
Posebno je važno razumjeti da ni najbolje zimske gume ne “rješavaju” ledenu kišu; one pomažu, ali na prozirnom ledu granica prianjanja ostaje vrlo niska. Praktično, to znači da se pretjecanja i manevri trebaju svesti na minimum, a rute birati tako da se izbjegnu strmiji usponi i lokalne cestice koje prve ostanu neočišćene ili neposute. Prije polaska nužno je ukloniti led i snijeg sa svih stakala i krova, jer i kratko “otpadanje” leda pri brzini može ugroziti druge sudionike u prometu, a zamagljena stakla su sigurnosni rizik koji u zimskim uvjetima postaje kritičan.
Operativni signal vozačima: kada “mokro” prestaje biti mokro
Najopasniji trenutak je onaj kada na zaslonu automobila ili na vanjskom termometru vidite temperaturu između +1 i -1 °C, oborina je slaba, a prometnice izgledaju samo vlažno. U takvim uvjetima treba pretpostaviti da je dio kolnika već zaleđen, osobito na mostovima, u sjeni šume, uz vodotoke, na nadvožnjacima i u zavojima koji se ne suše. U kontinentalnim regijama, dodatni znak je ledena magla i bilo kakva najava “smrzavanja oborine u dodiru s tlom”, jer tada i posipanje ima ograničen učinak ako se led stvara brže nego što se može tretirati.
Ako želite, mogu iz ovoga izvući verziju prilagođenu za portal (naglašeniji “servisni” ton i lokalizacija po regijama), ili dodatni okvir koji ide uz članak s kratkim objašnjenjem razlike između ledene kiše, susnježice i crnog leda, ali i dalje u istom narativnom, pasusnom formatu.
...
Tekst: Petar Kolovrat
Ilustracija: Vidmir Raič. AI asistencija
