FELJTON: Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa - 9. dio

Pogreške i prekršaji vozača

Pogreška je dio ljudskog stanja. Vozači koji su više puta prekršili pravila vožnje, vozili u pijanom stanju, nepoštivali prometnu signalizaciju ili ograničenje brzine imali su veći rizik od sudjelovanja u prometnim nesrećama od vozača koji to ne čine (Kim, Ramjan, Mak, 2016).

Vozači koji imaju visok rezultat na faktoru prekršaja obično su muškarci mlađe dobi, prelaze veći broj kilometara od prosjeka i vjeruju da su bolji od prosječnog vozača (Reason, Manstead, Stardling, Baxter, Campbell 1990).

Istraživanja su pokazala da se propusti vozača mogu klasificirati u dvije različite kategorije (tj. pogreške i prekršaji). Faktorska analiza identificirala je još dvije dimenzije ponašanje od kojih se jedna odnosi na stanje niske pripremljenosti i nemara, dok se druga dimenzija pozivala na komunikacijske pogreške i zanemarivanje drugih korisnika ceste (Kontogiannis, Kossiavelou, Marmaras, 2002).

Većina prometnih nesreća je posljedica poduzete ili propuštene radnje vozača, a ne tehničkog kvara

vozila. Za razliku od pogrešaka, prekršaji su smatrani namjernim ponašanjem, iako su i pogreške i prekršaji potencijalno opasni i mogli bi dovesti do sudara.

Međutim, neki autori pronašli su i treću dimenziju u ponašanju vozača, koji su nazvali propusti (Lajunen, Parker, Summalac, 2004). Taj je čimbenik uključivao greške u pažnji i pamćenju, što može uzrokovati neugodnost, ali nije vjerojatno da će utjecati na sigurnost vožnje.

U posljednjih 10 godina sve se više priznaje da je razumijevanje kognitivnog, stavova i društvenog

konteksta pogrešaka u vožnji vrlo važno pri osmišljavanju odgovarajućih protumjera za smanjenje stope stradavanja u prometu. U tom pogledu razlika između pogrešaka i namjernog kršenja prometnih propisa, kao i između njihovih potkategorija, bila su u središtu mnogih studija. Aspekti ljudskog ponašanja u kontekstu sigurnosti cestovnog prometa svakako se mogu promijeniti. Implikacija istraživanja Kontogiannis, Kossiavelou, Marmaras (2002) je da se na pogreške može djelovati ergonomskim rješenjima (tj. upravljačkim sučeljem, ponovnim/dodatnim osposobljavanjem), dok kršenja zahtijevaju promjene u stavovima i društvenim normama. Dakle, pogreške se mogu učinkovito smanjiti promjenom neposrednog okruženja, umjesto nastojanja promjene ljudskog ponašanja (Reason, 1990).

Nepredvidljivost ljudskog ponašanja u složenom prometnom okruženju znači da je nerealno očekivati da se svi sudari mogu spriječiti. Međutim, ako bi se veća pozornost u projektiranju transportnog sustava posvetila toleranciji ljudskih pogrešaka te otpornosti na ozljede, moglo bi doći do značajnih koristi. Svakako je opravdano pokušati osigurati da, ako se nesreće i dogode, one, naravno, ne vode ozbiljnom gubitku zdravlja, a da bi se to postiglo prometni sustavi moraju biti primjereni stvarnim ljudskim sposobnostima (Belin, Johansson, Lindberg, Tingvall, 1997)

....

Članak je prenešen iz knjige "Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa", autora: dr. sc. Krunoslav Borovec, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, dr. sc. Stjepan Gluščić, znanstvenog projekta Visoke policijske škole u Zagrebu u području sigurnosti prometa „Utjecaj raznih čimbenika na sigurnost cestovnog prometa“ financiranog iz Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa, kojeg je realizirao projektni tim: dr. sc. Krunoslav Borovec, dr. sc. Stjepan Gluščić, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, mr. sc. Davor Štrk, Izidora Radek, Ana Marija Dunaj i Josip Mataija.

Fotografija: Pixabay