30
sij 2025
sij 2025
Nacionalne strategije i politike sigurnosti prometa na cestama – 5. dio
UČINCI PROVEDBE NACIONALNOG PROGRAMA SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA REPUBLIKE HRVATSKE 2011. – 2020.
Od vremena kad je Vlada Republike Hrvatske prihvatila i proglasila provođenje prvog Nacionalnog
programa 16. lipnja 1994. godine, do danas prometni sustav uvelike se promijenio. U svijetu se dogodio
niz globalnih promjena koje su utjecale na cestovni promet u svim državama, pa tako i u Republici
Hrvatskoj. Uslijed sve veće motorizacije značajno se povećao ukupan broj vozila i vozača, prometna opterećenja u gradovima postala su sve veća, a shodno tome i negativan utjecaj prometa na čovjeka i okolinu. No unatoč tim činjenicama, stanje sigurnosti cestovnog prometa u proteklih 28 godina u Republici Hrvatskoj doživjelo je značajna poboljšanja. Pozitivni učinci poduzetih aktivnosti na području sigurnosti potvrđeni su podacima o broju poginulih osoba u cestovnom prometu, kojih je u 2019. godini bilo gotovo tri puta manje u odnosu na 1994. godinu, tj. u odnosu na početke provedbe Nacionalnog programa. Svakako da je dio smanjenja poginulih povezan uz tehnološki napredak vozila, kao i same prometne infrastrukture.
U pripremi izrade novog Nacionalnog plana, u okviru projekta „Analiza kritičnih čimbenika nastanka prometnih nesreća“, Zavod za prometno planiranje, Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, izradio je cjelovito i opsežno istraživanje prometnih nesreća u Hrvatskoj (Ševrović i sur., 2020). Prema analiziranim podacima, čovjek je potencijalni uzrok 57 % teških prometnih nesreća u Republici Hrvatskoj. U kombinaciji s cestom, čovjek je potencijalni uzrok 35 % teških prometnih nesreća, dok je u kombinaciji s vozilom potencijalni uzrok 6 % teških prometnih nesreća. Analizom okolnosti je utvrđeno da je u čak 59 % teških prometnih nesreća neoprezna vožnja jedan od potencijalnih uzroka, dok je u 38 % teških prometnih nesreća neoprezna vožnja potencijalni glavni uzrok, što je nešto veći udio u odnosu na razvijenije zemlje Europe. Iako je ukupan broj prometnih nesreća u razdoblju od 2010. do 2019. godine, na području Republike Hrvatske smanjen za 29,3 %, detaljnom analizom podataka o nesrećama s poginulim i teže ozlijeđenim osobama dokazano je smanjenje takvih nesreća za 21,5 %. Uzrok najvećeg broja prometnih nesreća s poginulim i teže ozlijeđenim osobama u razdoblju od 2010. do 2019. godine, je brzina, koja je bila uzročnik u ukupno 39 % prometnih nesreća s poginulima i teško ozlijeđenim osobama, a u navedenom razdoblju poginulo je 3.216 sudionika u prometu. Pomak od 426 poginulih osoba u 2010. godini do 237 poginulih u 2020. godini, uz značajno povećanje sudionika u prometu i prometnih tokova, pokazatelj je pozitivnih trendova. Stoga je opravdano procjenjivati što je doprinijelo povećanju sigurnosti u prometu na cestama te postoji li uz razvoj infrastrukture i mehanizama tehničke zaštite u vozilima doprinos sudionika u prometu.
Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa RH 2011. – 2020., donesen je za razdoblje od deset godina i usklađen je s 4. Akcijskim programom za sigurnost cestovnog prometa zemalja članica EU i Desetljećem akcije Ujedinjenih naroda, te su u njega implementirana svjetska i europska kretanja u području sigurnosti cestovnog prometa. Uz definiranje vizije Nacionalnog programa: drastično smanjenje svih oblika stradavanja; određen je i njegov glavni cilj: smanjiti broj poginulih osoba u prometnim nesrećama za 50 posto u odnosu na stanje u 2010. godini, odnosno dostići brojku od 213 poginulih osoba na kraju 2020. godine. Ostvarivanje ciljeva bilo je planirano kroz sljedeća ključna područja:
• Promjena ponašanja sudionika u prometu
• Bolja cestovna infrastruktura
• Sigurnija vozila
• Učinkovitija medicinska skrb nakon prometnih nesreća.
Za svako područje djelovanja bile su predviđene specifične aktivnosti, a za svaku aktivnost određene konkretne mjere, faze provedbe i subjekti koji su odgovorni za provođenje. Valja napomenuti kako je poticanje sigurnijeg ponašanja bilo jedan od pet temeljnih stupova na kojem je počivalo Desetljeće sigurnosti, a kvantitativni ciljevi postavljeni u Nacionalnom programu (NN 59/2011.), u odnosu na ponašanje sudionika u prometu bili su:
– poštivanje dopuštene brzine kretanja vozila na cestama u optimalnim prometnim uvjetima kod 90 % vozača, a ostali vozači ne smiju utvrđena ograničenja prekoračivati za više od 15 %;
– stupanj uporabe sigurnosnog pojasa (vozači i putnici u vozilu) od oko 98 %;
– stupanj uporabe zaštitne kacige (vozači mopeda i motocikla i putnici na tim vozilima) od oko 98 %;
– smanjenje udjela onih koji su pod utjecajem alkohola prouzrokovali prometne nesreće sa sadašnjih 13,5 % na 8 %, kao i smanjenjem udjela poginulih sudionika u tim nesrećama s 30,3 % na 15 %. Upravo su ove radnje u prometu, poštivanje, odnosno prekoračenje brzine, neuporaba sigurnosnih pojaseva i zaštitnih kaciga te vožnja pod utjecajem alkohola, kao i druga kažnjiva ponašanja bila predmet istraživanja i u okviru ovog projekta.
....
Članak je prenešen iz knjige "Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa", autora: dr. sc. Krunoslav Borovec, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, dr. sc. Stjepan Gluščić, znanstvenog projekta Visoke policijske škole u Zagrebu u području sigurnosti prometa „Utjecaj raznih čimbenika na sigurnost cestovnog prometa“ financiranog iz Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa, kojeg je realizirao projektni tim: dr. sc. Krunoslav Borovec, dr. sc. Stjepan Gluščić, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, mr. sc. Davor Štrk, Izidora Radek, Ana Marija Dunaj i Josip Mataija.
