06
ruj 2026
ruj 2026
Najkraći put do škole nije uvijek i najsigurniji. Djecu treba učiti pravilnom ponašanju u prometu, ali jednako tako vozači moraju biti svjesni da su upravo najmlađi sudionici često nepredvidljivi, teško uočljivi i nesposobni pravilno procijeniti brzinu i udaljenost vozila.
Početak nove školske godine za mnoge je obitelji vrijeme uzbuđenja, ali i novih briga. Jedni roditelji prvi put šalju dijete u školske klupe, drugi nastavljaju već poznatu rutinu nabave školskog pribora, odjeće, obuće i svega što prati novu školsku godinu. Međutim, mnogo je važnija jedna druga „oprema“ koju dijete mora ponijeti sa sobom – znanje o sigurnom ponašanju u prometu.
Roditelji će uvijek brinuti za svoju djecu i teško da postoji trenutak u kojem mogu biti potpuno bezbrižni. Upravo zato Akademija Sigurne Vožnje Motocikla upozorava roditelje, ali i sve vozače motornih vozila, uključujući posebno motocikliste, na nekoliko jednostavnih pravila koja mogu spriječiti tragediju.
Roditelji, učite djecu sigurnosti, a ne strahu od prometa!
Djeci već od najranije dobi treba objasniti osnovne prometne znakove i pravila: što znači znak STOP, što je pješački prijelaz, kada se smije prijeći cesta te što za pješaka znače zeleno i crveno svjetlo na semaforu. Put do škole ili vrtića potrebno je uvježbati zajedno s djetetom, ali pritom ne treba automatski birati najkraći put. Mnogo je važnije odabrati najsigurniju trasu – onu koja uključuje obilježeni pješački prijelaz, sigurno raskrižje, semafor ili pothodnik ako postoji.
Dijete treba naučiti da čak ni zeleno svjetlo nije apsolutno jamstvo sigurnosti. Prije stupanja na kolnik mora pogledati lijevo i desno i provjeriti jesu li ga vozači uočili. Prometne opasnosti treba objašnjavati ozbiljno, ali bez stvaranja straha. Cilj nije da se dijete boji ceste, nego da nauči pravilno procjenjivati situaciju. Pretjerani strah može dovesti upravo do impulzivnih reakcija poput iznenadnog pretrčavanja kolnika.
Vidljivost djeteta može biti presudna
Roditelji trebaju voditi računa i o tome koliko je njihovo dijete vidljivo drugim sudionicima u prometu. Svjetlija odjeća povećava uočljivost, a školske torbe, ruksaci i vrećice trebali bi imati reflektirajuće ili fluorescentne elemente. To je posebno važno tijekom jutarnjih sati, za lošeg vremena te u jesenskim i zimskim mjesecima kada je vidljivost smanjena.
Poseban oprez potreban je i prilikom dolaska po dijete u školu. Roditelj bi trebao izbjegavati zaustavljanje na suprotnoj strani ceste od mjesta na kojem dijete izlazi iz škole. Dijete koje ugleda roditelja može instinktivno potrčati prema njemu, ne obraćajući pozornost na semafor, pješački prijelaz ili nadolazeća vozila. Ono u tom trenutku vidi roditelja, a ne prometnu situaciju oko sebe.
„Žurim na posao“ ne smije biti opravdanje
Jutarnja žurba jedan je od najvećih neprijatelja sigurnosti. Roditelji bi zato trebali krenuti nekoliko minuta ranije i ne dovoditi se u situaciju da dijete ostavljaju uz cestu samo zato što kasne na posao. Dijete ne bi trebalo samo izlaziti iz automobila na strani okrenutoj prema prometu niti ostajati uz kolnik dok roditelj odmah nastavlja vožnju.
Ako je moguće, vozilo treba zaustaviti na sigurnom parkiralištu, izaći iz automobila, pomoći djetetu pri izlasku i osigurati mu siguran put prema školi. Još je važnije svaki put objasniti djetetu zašto se to radi. Sigurne navike ne stvaraju se jednom lekcijom, nego ponavljanjem istih pravilnih postupaka sve dok ne postanu dio djetetova ponašanja.
Vozači, u blizini škole očekujte neočekivano!
Jednako važan apel upućen je vozačima svih motornih vozila, a posebno motociklistima. U blizini škola i vrtića brzinu treba znatno smanjiti i prilagoditi je situaciji, u pravilu na najviše 30 do 40 kilometara na sat, odnosno još manje kada prometni uvjeti to zahtijevaju. Zeleno svjetlo za vozača ne znači da u blizini škole treba nastaviti istom brzinom. Djeca mogu pogriješiti, zakoračiti na kolnik ili potrčati prema prijatelju, roditelju, autobusu ili igrački.
Ako se vozilo ispred ili u susjednoj prometnoj traci zaustavilo pred pješačkim prijelazom, vozač mora biti spreman stati. Dijete koje prelazi cestu često nije vidljivo iza osobnog automobila, a posebno iza kombija, autobusa ili drugog većeg vozila. Nastaviti vožnju bez smanjenja brzine u takvoj situaciji može značiti da će vozač dijete ugledati tek kada više nema dovoljno prostora za zaustavljanje.
Kada uz cestu ugledate djecu, očekujte nepredvidivu reakciju. Odrasli sudionik u prometu uglavnom će zadržati smjer kretanja, dok dijete može naglo potrčati, vratiti se unatrag ili zakoračiti na cestu. Vozač zbog toga mora preuzeti dodatnu odgovornost.
Lopta na cesti često znači da dijete dolazi za njom
Posebno je važna situacija u kojoj lopta, igračka ili neki drugi predmet iznenada završi na prometnici. Vozač tada mora odmah usporiti i biti spreman potpuno zaustaviti vozilo. Vrlo je vjerojatno da će se nekoliko trenutaka poslije na kolniku pojaviti dijete koje trči za igračkom, često bez prethodne provjere nailazi li vozilo.
Djeci također ne treba gestom dopuštati prelazak ceste dok je za njih na semaforu upaljeno crveno svjetlo. Namjera vozača koji se zaustavi može biti dobra, ali vozač u susjednoj traci možda neće razumjeti zašto se drugo vozilo zaustavilo. Dijete pritom može zaključiti da je sigurno prijeći cestu, iako promet u drugom dijelu raskrižja i dalje teče.
Budite vidljivi i predvidljivi
Iako uporaba dnevnih ili kratkih svjetala nije u svim okolnostima zakonski jednako propisana za sva vozila, njihova uporaba povećava uočljivost vozila, osobito u blizini škola, vrtića i mjesta na kojima se kreće velik broj djece.
Agresivnoj vožnji, naglim promjenama prometnih traka i takozvanoj slalom-vožnji nema mjesta u prometu, a posebno ne u blizini škola i vrtića. Djeca moraju biti u stanju koliko-toliko predvidjeti kretanje vozila. Vozač koji naglo mijenja smjer ili brzinu oduzima im i tu malu mogućnost pravilne procjene.
Djeca griješe – odrasli moraju računati na njihove pogreške
Svi znamo koliko nam djeca znače. Ona su zaigrana, spontana i nepredvidljiva, a upravo je to razlog zbog kojeg odrasli u prometu moraju preuzeti veći dio odgovornosti. Zadatak roditelja nije samo naučiti dijete kako prijeći cestu nego mu postupno izgraditi prometnu kulturu koja će ga pratiti tijekom cijelog života. Zadatak vozača nije samo poštovati prometne propise nego u blizini djece voziti tako da može reagirati čak i onda kada dijete pogriješi.
Odgajanje djece dovoljno je zahtjevno i bez opasnosti koje donosi promet. Cesta je samo jedna od životnih situacija s kojima ih moramo naučiti nositi se, ali posljedice jedne pogrešne procjene mogu biti nepovratne. Zato početak školske godine nije samo vrijeme novih bilježnica, knjiga i školskih torbi nego i trenutak u kojem svi zajedno moramo obnoviti lekciju o odgovornosti.
Omogućimo djeci sigurno djetinjstvo, mladost i život. Roditeljima želimo da što dulje uživaju u zagrljajima svoje djece, a djeci sretan početak školske godine i da se svakoga dana iz svojega „drugog doma“ – vrtića ili škole – sigurno vrate kući.
Sretan početak školske godine svima!
....
Tekst: Mladen Stjepan Vitković – Stipko
Akademija Sigurne Vožnje Motocikla
Fotografija, infografika: Vidmir Raič
