08
lis 2024
lis 2024
Nacionalne strategije i politike sigurnosti prometa na cestama – 1 dio
Prvi nacionalni program sigurnosti prometa na cestama u Hrvatskoj donesen je 1994. godine i od tada se kontinuirano donosi za, u početku petogodišnja, a kasnije desetogodišnja programska razdoblja. U srpnju 2021. godine, Vlada Republike Hrvatske donijela je novi Nacionalni plan za razdoblje od 2021. do 2030. godine, koji je usklađen sa svjetskim i europskim smjernicama zakonske regulative iz područja sigurnosti cestovnog prometa. Prilikom izrade novog Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa usvojena su dobra iskustva tijekom provedbe prethodnog nacionalnog programa te pozitivne svjetske i europske smjernice, a posebno smjernice definirane Deklaracijom iz Vallette (Valletta Declaration), Okvirne politike EU za sigurnost na cestama (EU Road Safety Policy Framework 2021-2030 – Next Steps Towards Vision Zero), U susret 12 dragovoljnih globalnih ciljeva za sigurnost na cestama (Towards 12 Voluntary Global Targets for Road Safety) i Deklaracija o sigurnosti prometa iz Stockholma (Third Global Ministerial Conference on Road Safety: Achieving Global Goals 2030). Zajedničko svim navedenim smjernicama je poboljšanje sigurnosti prometa na cestama u dostizanju cilja 50 % smanjenja smrtnog stradavanja i teškog ozljeđivanja sudionika u prometu do 2030. godine.
Međutim, ključno je pitanje kako izgraditi učinkovit i održiv pristup sigurnosti prometa na cestama.
Osnovni alat za učinkovitu prevenciju ozljeda na cestama je usvajanje sistemskog pristupa (Rothe,
2002) kojem je cilj:
- identificirati probleme;
- formulirati strategiju;
- postaviti ciljeve;
- pratiti učinke.
Prije svega napori vezani uz sigurnost u cestovnom prometu moraju biti utemeljeni na dokazima, u potpunosti proračunati, s odgovarajućim sredstvima i održivi. U tom smislu sistemski pristup doveo je do značajnog napretka u razumijevanju čimbenika povezanih s ponašanjem sudionika u prometu, cestovnom infrastrukturom i vozilima, koji utječu na broj i težinu žrtava u cestovnom prometu.
Ovaj pristup nastoji identificirati i ispraviti glavne izvore pogrešaka ili nedostataka u dizajnu koji pridonose smrtonosnim i teškim ozljedama, kao i ublažiti težinu i posljedice ozljeda. Naime, cilj je stvoriti veću razinu svijesti, predanosti i informiranog odlučivanja na svim razinama, kako bi se mogle provesti strategije za koje je znanstveno dokazano da su učinkovite u sprječavanju ozljeda na cestama.
Najčešće greške koje se pri tome čine uključuju neuspjeh usvajanja strategija ili intervencija na temelju dokaza, orijentacija na neučinkovite, ali lake pristupe u politici sigurnosti prometa na cestama, usredotočenost na mobilnost korisnika vozila na štetu sigurnosti ugroženih sudionika u prometu, nedovoljna pozornost projektiranju prometnih sustava i nedovoljno stručno ispitivanje/evaluiranje politike sigurnosti prometa.
Razvoj politike sigurnosti prometa uključuje široki raspon sudionika koji predstavljaju raznoliku skupinu interesa (WHO, 2004). U mnogim zemljama, odgovornosti za sigurnost cestovnog prometa raspoređene su na različite razine vlasti, a o politici se odlučuje na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. U Sjedinjenim Državama, na primjer, odgovornosti su podijeljene između savezne vlade i pojedinih država. U zemljama EU -a veliki dio propisa koji utječu na sigurnost vozila iniciran je centralno u Bruxellesu. Strateški pristup pomaže jačanju institucija i stvaranju učinkovitih partnerstava za kreiranje sigurnijih sustava cestovnog prometa. Takva partnerstva trebala bi postojati horizontalno između različitih sektora vlasti i okomito između različitih razina vlasti, kao i između vlada i nevladinih organizacija.
Na državnoj razini to znači uspostavljanje bliske suradnje između sektora prometa, policije, javnog zdravstva, financija, pravosuđa, obrazovanja i drugih zainteresiranih dionika.
Racionalno donošenje odluka u javnoj politici ovisi o nepristranim istraživanjima i informacijama. Razvoj istraživačkih kapaciteta na nacionalnoj razini središnje je obilježje novog modela sigurnosti na cestama (Hyder, 2002). Bez istraživačkih kapaciteta postoji malo načina za prevladavanje zabluda i predrasuda o ozljedama na cestama.
Nacionalna istraživanja i istraživanja u zajednicama, za razliku od oslanjanja isključivo na međunarodna istraživanja, važna su za identificiranju lokalnih problema i lokalnih skupina s povećanim rizikom od kršenja prometnih propisa i sudjelovanja u nesrećama. Rezultati istraživanja pomažu osigurati stručnjacima parametre za procjenu implikacija na politiku i programe. Nadalje, nacionalni napori za vrednovanje trebaju biti vođeni od strane istraživača, budući da se učinkoviti programi razvijaju samo kroz provedbu i temeljitu evaluaciju.
Neovisnost istraživanja i njegova odvojenost od izvršne funkcije u razvoju javne politike neophodna je za osiguravanje kvalitete i zaštitu istraživačkog tijela od kratkotrajnih političkih pritisaka, ali istodobno je neophodna interakcija između njih dvoje (Trinca, Johnston, Campbell, 1988).
U novoj paradigmi, načelo društvene odgovornosti uključuje i proizvođače vozila koji osiguravaju zaštitu od sudara unutar i izvan vozila. Vozilo koristi cestovni sustav gdje je konflikt minimiziran dizajnom, a prijenos energije kontroliran što je više moguće. Taj sustav tada koristi zajednica koja poštuje norme ponašanja koje izbjegavaju rizik stvorene obrazovanjem, zakonodavstvom i provedbom (Tingvall, 1995).
Prema Nizozemskom iskustvu siguran i održiv prometni sustav ima sljedeće značajke (Wegman, Elsenaar, 1997):
- njegova će infrastruktura biti prilagođena uzimajući u obzir ljudska ograničenja, primjenom odgovarajućeg projekta ceste;
- njegova vozila bit će opremljena kako bi olakšala vožnju i pružila visoki standard zaštite u sudarima;
- njegovi će sudionici u prometu dobiti odgovarajuće informacije i obrazovanje i, prema potrebi, bit će
odvraćeni od neželjenog ili opasnog ponašanja.
Dakle, ovo su neke od ključnih postavki na kojima treba temeljiti nacionalne strategije sigurnosti prometa na cestama.
....
Članak je prenešen iz knjige "Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa", autora: dr. sc. Krunoslav Borovec, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, dr. sc. Stjepan Gluščić, znanstvenog projekta Visoke policijske škole u Zagrebu u području sigurnosti prometa „Utjecaj raznih čimbenika na sigurnost cestovnog prometa“ financiranog iz Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa, kojeg je realizirao projektni tim: dr. sc. Krunoslav Borovec, dr. sc. Stjepan Gluščić, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, mr. sc. Davor Štrk, Izidora Radek, Ana Marija Dunaj i Josip Mataija.
Fotografija: Pixabay
