FELJTON: Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa - 16. dio

Nacionalne strategije i politike sigurnosti prometa na cestama – 6 dio

UČINCI PROVEDBE NACIONALNOG PROGRAMA SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA REPUBLIKE HRVATSKE 2011. – 2020.

Prema načelima djelovanja Nacionalnog programa (NN 59/2011.) politika sigurnosti cestovnog prometa treba staviti građane u fokus svojih aktivnosti tako da ih ohrabri da i sami preuzmu odgovornost za sigurnost kako sebe samih tako i ostalih sudionika u prometu. Naime, sudionik u prometu potvrđen je kao najvažnija karika u lancu sigurnosti prometa na cestama, bez obzira na primijenjene tehničke mjere i efikasnost politike. Stoga, sigurnost u prometu na cestama ovisi prvenstveno o ponašanju njezinih korisnika.

U odnosu na konkretne mjere i aktivnosti u programu iz 2011. godine kada je u pitanju nepoštivanje brzine od strane vozača, prepoznata je nužnost efikasnog nadzora brzine od strane policije, u čemu važnu ulogu ima i sustav tehničkog - video nadzora, kao i Pametni sustav za nadzor brzine u vozilu (ISA –Intelligent Speed Assistance), koji vozače informira o njihovoj trenutačnoj brzini kretanja te ih upozorava ako voze nepropisnom brzinom. Jednako tako ističe se potreba kontinuiranog nadzora na autocestama, gdje su brzine kretanja najveće, ali i na rizičnim dionicama ostalih cesta, što povećava izvjesnost kažnjavanja i ima veliki preventivni potencijal. Osim nadzorno represivnih aktivnosti policije navode se i preventivne te promidžbene aktivnosti. Njima treba djelovati na svijest ljudi o potrebi poštivanja ograničenja brzina i prilagođavanja brzina aktualnim uvjetima na kolniku, bez obzira radi li se o izvanrednim prometnim situacijama, atmosferskim prilikama ili nekim drugim atipičnim događanjima na i oko kolnika.

Kada je u pitanju vožnja pod utjecajem alkohola, kao važan čimbenik rizika prošli Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa i dalje predviđa obvezno testiranje na alkohol za sve sudionike prometnih nesreća, kao i česte kontrole na cestama, jer to doprinosi da se broj vozača pod utjecajem alkohola smanji. Takve aktivnosti je trebalo kontinuirano provoditisa snažnim medijskim kampanjama o štetnom utjecaju alkohola na sposobnost za vožnju. Ovakva aktivnost iz Nacionalnog programa sukladna je rezultatima prethodno spomenutih istraživanja (Elder i sur., 2004) koja govore u prilog da tek u kombinaciji nadzorne i represivne aktivnosti s medijskim kampanjama daju pozitivne rezultate. Jedna od planiranih mjera bila je i obveza ugradnje Alcohol Interlock uređaja u vozila osoba koje su u više navrata sankcionirane zbog vožnje pod utjecajem alkohola, međutim, ona u desetogodišnjem razdoblju nije realizirana.

U kontekstu vožnje pod utjecajem opojnih sredstava Nacionalni program iz 2011. godine ističe i taj problem, posebno kada je u pitanju mlađa populacija. U odnosu na spomenuto pitanje planirana su veća financijska ulaganja u nabavku opreme za detekciju prisutnosti droge u organizmu, kao i za edukaciju policijskih službenika za lakše prepoznavanje osoba koja su pod utjecajem droge.

Jedan od najvažnijih elemenata sigurnosti vozača i putnika u vozilima je korištenje sigurnosnog pojasa i opreme za prijevoz male djece u vozilima, kao i bezuvjetno korištenje zaštitnih kaciga svih osoba koje se prevoze mopedima ili motociklima. Stoga su i u odnosu na ovaj problem bile predviđene mjere kroz striktnu provedbu zakona, usklađivanje zakonske regulative, preventivne aktivnosti, a kao konkretnija mjera predviđeno je obavezno vezivanje djece koja se organizirano prevoze u autobusima.

Ambicija Nacionalnog programa bila je i prometni odgoj već od najranije dobi čime bi se dugoročno postiglo da imamo sudionike u prometu koji će se ponašati sukladno propisima te prepoznavati opasnosti u prometu. Edukacijom treba obuhvatiti i roditelje kako bi oni sami pravilno usmjeravali djecu za sigurno sudjelovanje u prometu. U tom smislu, nije ostvaren cilj da se prometni odgoj uvede kao obavezan dio odgoja i obrazovanja na svim razinama školovanja.

Uz prethodno spomenute mjere i aktivnosti, kao važna komponenta istaknut je i sustav osposobljavanja kandidata za vozače, koji se u desetogodišnjem razdoblju trebao prilagoditi i u koji se trebao implementirati sustav stupnjevane vozačke dozvole.

U odnosu na ranjive skupine sudionika u prometu, naglasak je stavljen na edukaciju o propisnom i sigurnom kretanju cestama, te povećanje svjesnosti o prisutnosti i ugrozbi tih najugroženijih skupina u prometu, kao i na povećanje njihove vidljivosti.

Nacionalni program kojem je posvećena ova analiza ističe i problem agresivne vožnje te na neki način određuje i njezinu definiciju. To je:

- „Prebrza vožnja, vožnja na premalom razmaku iza vozila, neustupanje prednosti prolaska, slalom vožnja, pretjecanje s desne strane, nepropisno i nesigurno mijenjanje prometne trake, žuriti se proći prije crvenog svjetla ili nestajanje na znak stop, nervozno trubljenje, »blicanje« svjetlima,... i slično.

- U anonimnosti svog automobila iskaljivati svoje frustracije na drugim sudionicima prometa – gestikuliranje i davanje neprimjerenih, opscenih znakova rukama, vikanje na druge sudionike prometa, psovanje,...

- Dopustiti si visoke razine frustracije, boriti se za prevlast na cesti i ne obazirati se na potrebe drugih vozača...

- Biti pod utjecajem alkohola ili droge, voziti nevezan ili poduzimati druge nesigurne radnje vozilom.“

Kao odgovor na ovakve stilove vožnje planirano je sankcioniranje te provođenje preventivnih, edukativnih i promidžbenih aktivnosti, uz prethodno jasno definiranje stupnjeva agresivne vožnje.Kao zadnje poglavlje u području Promjena ponašanja sudionika u prometu navodi se umor vozača i ometanja u vožnji, važan zbog činjenice što je u Hrvatskoj prisutan intenzivan tranzitni teretni ali i putnički promet tijekom cijele godine, a tijekom ljetnih mjeseci velik broj motoriziranih turista, koji prevaljuju velike udaljenosti. Uz to povećava se i korištenje različitih uređaja tijekom vožnje, a posebno mobilnih telefona što odvraća pozornost vozača. U odnosu na umor vozača i distrakciju, program je predvidio povećanje broja odmorišta, nadzor tahografa kod profesionalnih vozača, kao i preventivne aktivnosti.

....

Članak je prenešen iz knjige "Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa", autora: dr. sc. Krunoslav Borovec, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, dr. sc. Stjepan Gluščić, znanstvenog projekta Visoke policijske škole u Zagrebu u području sigurnosti prometa „Utjecaj raznih čimbenika na sigurnost cestovnog prometa“ financiranog iz Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa, kojeg je realizirao projektni tim: dr. sc. Krunoslav Borovec, dr. sc. Stjepan Gluščić, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, mr. sc. Davor Štrk, Izidora Radek, Ana Marija Dunaj i Josip Mataija.