Objavljujemo nalaze velikog istraživanja o prometnoj sigurnosti znanstvenog projekta Visoke policijske škole u Zagrebu u području sigurnosti prometa
Promet ukupno, a time i promet na cestama ima brojne prednosti i velike dobrobiti, kako za ukupnu populaciju, pojedine narode tako i za svakog pojedinca jer olakšava kretanje roba i ljudi. Stoga je ukupni društveni i ekonomski razvoj povezan s razvojem svih oblika prometa, pa i cestovnog, zbog povećanog pristupa tržištu rada, edukaciji, tržištu dobara, rekreaciji, zdravstvenom sustavu i drugim važnim segmentima života. Promet sa svim pratećim industrijama jedan je od najvećih gospodarskih grana. Dakle, promet na cestama ima mnoge izravne i neizravne pozitivne učinke. Međutim, povećanje cestovnog prometa ima za posljedicu značajne rizike za ljudsku sigurnost i zdravlje zbog pojave prometnih nesreća, smrtnog stradavanja i ozljeđivanja s različitim posljedicama, uz materijalne štete velikih razmjera.
Od svih sustava s kojima se ljudi moraju svakodnevno nositi, cestovni je promet najsloženiji i najopasniji te predstavlja veliki sigurnosni izazov. Nesreće u cestovnom prometu globalni su problem s oko 1,2 milijuna smrtnih slučajeva diljem svijeta svake godine i mnogo više ozlijeđenih osoba – broj ozlijeđenih mogao bi iznositi čak 50 milijuna (Svjetska zdravstvena organizacija, 2002). Svakoga dana u svijetu, od svih vrsta ozljeda, umre gotovo 16 000 ljudi. Ozljede predstavljaju 12 % globalnog uzroka bolesti, treći su najvažniji uzrok ukupne smrtnosti te glavni uzrok smrti među osobama mlađim od 40 godina (Peden, Krug, Mohan, Hyder, Norton Ramsay, MacKay, Dora, 2001).
U kategoriji ozljeda diljem svijeta dominiraju one nastale u prometnim nesrećama. Prema podacima WHO -a, smrtni slučajevi od ozljeda na cestama čine oko 25 % svih smrtnih slučajeva uzrokovanih ozljedama. Za djecu u dobi od 5 do 14 godina i mlade u dobi od 15 do 29 godina, ozljede na cestama drugi su vodeći uzrok smrti u svijetu. Širom svijeta svake 23 sekunde netko strada na cestama.
S obzirom na ove zapanjujuće podatke o posljedicama stradavanja u prometu valja naglasiti da postoje velike razlike među državama i regijama s obzirom na stupanj ekonomskog razvoja. U zemljama s niskim i srednjim prihodima, koje imaju samo 48 % svjetskih vozila, događa se oko 85 % svih smrtnih slučajeva na cestama u svijetu, 90 % godina života, prilagođenih invalidnosti, izgubljeno je zbog sudara, dok je 96 % sve djece ubijene u svijetu posljedica ozljeda na cestama (Peden, McGee, Krug, 2000; WHO, 2002; OECD, 2006).
Unatoč broju poginulih i ozlijeđenih te financijskom opterećenju, postignut je određeni napredak u sprječavanju smrti i ozljeda na cestama. Međutim, europska i zapadno pacifička regija, sa smanjenjem od 13 % između 2010. i 2016. godine, jedine su regije Svjetske zdravstvene organizacije koje pokazuju smanjenje smrtnosti u cestovnom prometu od kada je globalna zajednica usvojila vizionarski, ali ambiciozni cilj UN-ovog održivog razvoja – prepoloviti broj smrtnih slučajeva i ozljeda u prometu do 2020. godine. Smanjenje smrtnosti u tom dijelu svijeta postignuto je unatoč porastu broja registriranih vozila za 14 %.
Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, 2004, 2009) ozljede u cestovnom prometu veliki su, ali zanemareni globalni javnozdravstveni problem, koji zahtijevaju zajedničke napore za učinkovitu i održivu prevenciju. Stoga je hitno potrebno prepoznati pogoršanje situacije u vezi sa smrtnim slučajevima i ozljedama na cestama te poduzeti odgovarajuće mjere. Prevenciji i ublažavanju ozljeda na cestovnom prometu treba posvetiti istu pozornost i razmjere resursa koji se trenutačno posvećuju drugim istaknutim sigurnosnim i zdravstvenim problemima ako se želi izbjeći povećanje ljudskih gubitaka i ozljeda na cestama, s njihovim razornim ljudskim utjecajem i velikim ekonomskim troškovima za društvo.
Iskustvo pokazuje da se uz političku volju i predanost postizanju učinkovitog upravljanja sigurnošću može postići brzo i značajno smanjenje ozljeda na cestama. Potrebni napori uključuju (Koornstra, Lynam, Nilsson, Noordzij, Pettersson, Wegman, Wouters, 2002; Trinca, Johnston, Campbell, 1988):
- znanstveni pristup temi;
- pažljiva analiza i tumačenje podataka;
- postavljanje ciljeva i planova;
- stvaranje nacionalnih i regionalnih istraživačkih kapaciteta;
- institucionalna suradnja među sektorima i dionicima u području sigurnosti u prometu na cestama.
Više od simboličnih riječi i deklarativnih izjava, potrebna je politička i operativna predanost provedbi načela i prakse učinkovitog sustava za sigurnost cestovnog prometa, koji polazi od pretpostavke da je ljudsko tijelo vrlo osjetljivo na ozljede i da ljudi griješe, ali da skup različitih intervencija koji osigurava sigurnije ceste, sigurnija vozila, sigurnije brzine i sigurnije ponašanje sudionika u prometu, mora djelovati zajedno kako bi se uklonile i ublažile pogreške sudionika u prometu (Passmore, Yon, Mikkelsen, 2019).
Javna politika sigurnosti prometa na cestama u Republici Hrvatskoj u najvećoj mjeri definirana je kroz nekoliko strateških dokumenta. Na prvome mjestu kao nacionalni okvir izrađena je strategija pod nazivom Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa (danas Nacionalni plan sigurnosti cestovnog prometa, op.ur.) , a pored nje postoji niz zakonskih propisa u području cestovnog prometa poput Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), Zakon o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21), Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/18, 98/19, 30/21, 89/21), Zakon o inspekciji cestovnog prometa i cesta (NN 22/14, 98/19), Zakon o prijevozu opasnih tvari (NN 79/07), Uredba o mjerilima za razvrstavanje javnih cesta (NN 34/12) te drugi prateći podzakonski akti.
Naravno, sama provedba politike sigurnosti prometa na cestama ovisi o operacionalizaciji strateških dokumenata na provedbenoj razini. Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa temeljni je dokument i platforma za podizanje razine sigurnosti cestovnog prometa u Hrvatskoj. On okuplja sve dionike kojima je djelokrug rada u bilo kojem segmentu vezan za sigurnost cestovnog prometa. Dakle u njegovom provođenju sudjeluju ministarstva, stručne organizacije, strukovne udruge, udruge građana i svi ostali koji mogu dati doprinos postizanju spomenutog cilja.
...
Članak je prenešen iz knjige "Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa", autora: dr. sc. Krunoslav Borovec, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, dr. sc. Stjepan Gluščić, znanstvenog projekta Visoke policijske škole u Zagrebu u području sigurnosti prometa „Utjecaj raznih čimbenika na sigurnost cestovnog prometa“ financiranog iz Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa, kojeg je realizirao projektni tim: dr. sc. Krunoslav Borovec, dr. sc. Stjepan Gluščić, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, mr. sc. Davor Štrk, Izidora Radek, Ana Marija Dunaj i Josip Mataija.
Cjelokupni znanstveni rad "Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa" možete preuzeti na poveznici ispod članka.
