FELJTON: Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa - 2. dio

Čimbenici rizika za sigurnost u prometu na cestama

Brojni su rizici povezani sa sigurnošću u cestovnom prometu te oni dolaze iz različitih izvora. U tom kontekstu promatramo neadekvatnu i lošu prometnu infrastrukturu, bilo da se radi o lošem dizajnu ili neadekvatnoj izgradnji i održavanju te nesigurnom okolišu. Zatim vozila koja su tehnički neispravna, zastarjela ili nesigurna. Međutim, s obzirom na cilj ovog projekta u fokusu su rizici koji su povezani sa sudionicima u prometu i odnose se na ljudske čimbenike. Naime, čovjek jest ključan čimbenik sigurnosti u prometu zbog činjenice što sam odabire kada, na koji način i pod kojim uvjetima će sudjelovati u prometu, hoće li se pri tome ponašati na siguran način, u kojoj mjeri će koristi zaštitna sredstva koja mu stoje na raspolaganju te u konačnici hoće li kršiti prometna pravila ili se ponašati u skladu s njima. S druge pak strane, ljudska pogreška na cestama ne vodi uvijek katastrofalnim posljedicama. Pogreška sudionika u prometu može izazvati sudar, ali ne mora biti njezin temeljni uzrok. Osim toga, ljudskim ponašanjem ne upravljaju samo individualna znanja i vještine, već i okruženje u kojem se ponašanje odvija (Rumar, 1999). Neizravni utjecaji, kao što su dizajn i raspored ceste, priroda vozila i prometni zakoni te njihovo provođenje, ili nedostatak provedbe, na važne načine utječu na ponašanje sudionika u prometu.

Na sigurnost u prometu na cestama iz perspektive sudionika značajna je i percepcija vozača o rizicima u slučajevima kršenja prometnih pravila povezanih s nesrećama. Ovakvi podaci mogu biti značajni za bolju edukaciju vozača. U istraživanju Penmetsa i Pulugurtha (2020) utvrđeno je da se percepcija rizika od kršenja prometnih pravila povećava s povećanjem dobi vozača, osim za vožnju pod utjecajem alkohola i droga. To znači da su stariji vozači svjesniji rizika kršenja pojedinih prometnih pravila. Vozači stariji od 25 godina zanemarivanje prometne signalizacije smatraju najrizičnijim kršenjem prometnih pravila. Prekoračenje ograničenja brzine do 20 km/h smatra se najmanje rizičnim među razmatranim kršenjima prometnih pravila, bez obzira na dob, spol, obrazovanje i razinu prihoda vozača. Percepcija rizika zanemarivanja prometne signalizacije statistički je ista i za vozače i za vozačice. Za sva ostala kršenja prometnih pravila, percepcija rizika kod vozačica veća je od percepcije rizika kod vozača. Kod vozača niže razine obrazovanja percepcija rizika kršenja prometnih pravila veća je od prosječnog rizika za cijelu populaciju. Stoga prethodno spomenuti autori zaključuju da su širenje informacija o percepciji rizika kao i poboljšani obrazovni programi neophodni kako bi se povećala svijest o riziku povezanom s kršenjem prometnih pravila koje vozači smatraju niskim rizikom.

Opasna vožnja socijalni je problem koji rezultira ozbiljnim ozljedama, smrtnim ishodima i značajnim ekonomskim troškovima (Morrison, Sasaki, Morrison, 2020). Ona je povezana s ponašanjem vozača koje je pak pod utjecajem različitih čimbenika. Af Wahlberg i Dorn (2012) testirali su je li poznavanje rizika u vožnji povezano sa samoprocijenjenim rizičnim ponašanjima i ishodima kao što su sudjelovanje u prometnim nesrećama i činjenje prekršaja u vožnji. Između poznavanja prometnih opasnosti i niti jednog od nekoliko mogućih indikatora opasnog prometnog ponašanja i/ili rizika od prometne nesreće nije pronađena povezanost koja bi u praksi bila značajna (Af Wahlberg i Dorn, 2012) te oni zaključuju kako se čini da ima malo smisla koristiti znanje o vožnji kao pokazatelj sigurne vožnje.

Neka istraživanja su utvrdila povezanost između prometnog ponašanja i stilova vožnje. Sukladno tome sudjelovanje u prometnim nesrećama može se predvidjeti iz učestalosti brze vožnje i učestalosti prekršaja - karakteristike agresivnih i nestrpljivih stilova vožnje (Sagberg, Selpi, Piccinini i Engström, 2015).

Na rizična ponašanja vozača u prometu utječu njihovi stavovi prema prometnoj sigurnosti, osobito

prema brzoj vožnji, kršenju pravila i nesmotrenoj vožnji (Iversen i Rundmo, 2004). To znači da su pozitivniji stavovi prema kršenju prometnih pravila povezani i s pogreškama u vožnji i s namjernim kršenjem prometnih pravila (Slavinskiene, Žardeckite-Matulaitiene, Markšaityte, Pranckevičiene, Šeibokaite, Endriulaitiene, 2014).

U literaturi je opsežno dokumentirano da ponašanje vozača značajno doprinosi prometnim nesrećama na cestama (Evans, 1991). Prometne nesreće na cesti obično su uzrokovane spletom niza događaja, uključujući nepravilno ponašanje u vožnji, nekorištenje zaštitnih mjera (na primjer, bez vezivanja pojasa) i loše transportno okruženje. Razriješiti ulogu ljudskog ponašanja u složenom lancu događaja koji vode do stradavanja u prometu jedan je od ključnih zadataka za sigurnost u prometu. Stoga će se u nastavku detaljnije prikazati rizici stradavanja u prometu povezani s ljudskim djelovanjem, odnosno ponašanjem.

...

Članak je prenešen iz knjige "Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa", autora: dr. sc. Krunoslav Borovec, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, dr. sc. Stjepan Gluščić, znanstvenog projekta Visoke policijske škole u Zagrebu u području sigurnosti prometa „Utjecaj raznih čimbenika na sigurnost cestovnog prometa“ financiranog iz Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa, kojeg je realizirao projektni tim: dr. sc. Krunoslav Borovec, dr. sc. Stjepan Gluščić, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, mr. sc. Davor Štrk, Izidora Radek, Ana Marija Dunaj i Josip Mataija.