FELJTON: Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa-7. dio

Demografske karakteristike povezane s rizikom u prometu - spol i dob

Brojna istraživanja pokazala su kako riziku stradavanja u prometu nisu podjednako izložene sve skupine građana. U tom smislu najveći broj istraživanja proveden je kako bi se utvrdile razlike s obzirom na spol i dob sudionika u prometu te pronašli čimbenici koji objašnjavaju zbog čega postoje evidentne razlike. To je posebno važno u kontekstu planiranja sigurnosnih mjera i aktivnosti kojima se nastoji utjecati na ranjivije sudionike u prometu, odnosno one koji su izloženi povećanom riziku.

Tri su glavna razloga zašto mladi vozači imaju tako visoke stope sudara - nedostatak iskustva, dob i spol. Kad je u pitanju dob, stope smrtnosti u sudaru za vozače mlađe od 25 godina približno su dvostruko veće nego kod starijih vozača. Posebno su ugroženi mladići, sa stopom smrtnosti do tri puta većom od smrtnosti mladih žena (World Health Organization, 2004). Odgovor zašto je tome tako leži u negativnom spoju godina, neiskustva i spola. Nedostatak iskustva pokazuje se kod svih novih vozača, bez obzira na njihovu dob. No fizička i emocionalna nezrelost te stilovi života povezani s mladošću također povećavaju rizik, a mlađi muškarci su osobito izvor i žrtve rizika sigurnosti prometa.

Trendovi pokazuju da je rizik za mlade vozače u odnosu na starije vozače porastao u brojnim zemljama u posljednjem desetljeću. U Velikoj Britaniji, na primjer, 1994. rizik mladog vozača da doživi smrtnu nesreću bio je nešto više od 4,5 puta veći od rizika vozača u dobi od 30 do 59 godina, dok se do 2002. rizik povećao za sedam puta (World Health Organization, 2004).

Mladi vozači imaju veliki broj sudara tijekom vožnje noću i vikendom te pri prijevozu mladih putnika. Mnogi su sudari posljedica prebrze vožnje i vožnje pod utjecajem alkohola ili droga. Nekorištenje sigurnosnih pojaseva također je ključni čimbenik u stradavanju i ozljedama. Mladi su u većoj mjeri zastupljeni u nesrećama s jednim automobilom i gubitkom kontrole te u sudarima gdje vozač skreće u suprotni prometni trak.

Istraživanja su pokazala kako su se prometna ponašanja mladih vozača i njihov stav prema prometnim propisima promijenili u zadnjim desetljećima (Laapotti, Keskinen, Rajalin, 2003). Najočitije promjene u vezi karakteristika vozača odnose se na razinu obrazovanja (danas je razina obrazovanja mladih vozača viša), obuci vozača (danas je više privatne obuke) i izloženosti/iskustva u smislu kilometara (danas prevaljuju veću kilometražu). Nadalje, mladi vozači pokazuju više negativnih stavova prema prometnim pravilima i sigurnoj vožnji u 2001. u odnosu na 1978. Vozačice voze manje od muškaraca i niže ocjenjuju svoje vozačke sposobnosti te manje sudjeluju u nesrećama i čine manje prometnih prekršaja od muškaraca. Vozačice maju pozitivniji stav prema sigurnosti i pravilima u prometu od muškaraca.

Zbog stereotipa žene su u javnosti označene kao lošiji vozači iako su mnogi statistički pokazatelji vezani za rizična ponašanja, broj prometnih nesreća i stilove vožnje na njihovoj strani. Jedan od razloga leži i u činjenici što žene pokazuju pozitivnije stavove prema prometnoj sigurnosti od muškaraca te za razliku od njih čine manje prometnih prekršaja (Laapotti, Kaskinen i Rajalin, 2003). Cordellieri, Baralla, Ferlazzo, Sgalla, Piccardi i Giannini (2016) utvrdili su rodne razlike u stavovima o sigurnosti na cestama kada je u pitanju „negativan stav prema prometnim pravilima i rizičnoj vožnji"; „negativan stav prema drogama i alkoholu" i "tolerancija prema prebrzoj vožnji", kao i u ponašanju vozača (tj. pogreške zbog neoprezne vožnje i prekršaji u vožnji). Posebno su važni rezultati u vezi s percepcijom rizika. Rezultati pokazuju da je razina percepcije rizika tijekom vožnje jednaka za muškarce i žene. Međutim, ove dvije skupine razlikuju se po razini zabrinutosti zbog ovog rizika, s tim što su muškarci manje zabrinuti zbog rizika od prometne nesreće nego žena. To sugerira da glavna razlika između dvije skupine nije strogo povezana s prosudbom vjerojatnosti opaženog rizika, već s razinom zabrinutosti zbog posljedica rizika.

Ova razlika između percepcije rizika i brige mogla bi objasniti razlike u učestalosti automobilskih nesreća u te dvije skupine. Ovi rezultati mogu pružiti nove uvide za razvoj rodno utemeljenih programa prevencije.

....

Članak je prenešen iz knjige "Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa", autora: dr. sc. Krunoslav Borovec, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, dr. sc. Stjepan Gluščić, znanstvenog projekta Visoke policijske škole u Zagrebu u području sigurnosti prometa „Utjecaj raznih čimbenika na sigurnost cestovnog prometa“ financiranog iz Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa, kojeg je realizirao projektni tim: dr. sc. Krunoslav Borovec, dr. sc. Stjepan Gluščić, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, mr. sc. Davor Štrk, Izidora Radek, Ana Marija Dunaj i Josip Mataija.