04
ožu 2019
ožu 2019
Kako od malenih i zaigranih, odgojiti savjesne sudionike u prometu? Jedan od faktora je da I mi sami odgovornim ponašanjem pružimo primjer. No da li se doista tako i ponašamo?
Nažalost, gotovo svakodnevno smo svjedoci stradavanja u prometu, a posebno smo osjetljivi kada su u pitanju životi, djece školske i predškolske dobi. Opreza nikad dosta, a pogotovo sada kada je započela nova školska godina. Upravo zato smo u svibnju posjetili treći državni stručni skup na temu “PROMETNA PREVENTIVA U PREDŠKOLSKIM USTANOVAMA U RH”, a u organizaciji udruge “Sigurna cesta”…
“Naša udruga je nastala prije nepunih 4 god ideja je zapravo krenula od jedne potrebe za cijeloživotnim učenjem o prometu I učenju o sigurnom sudjelovanju u prometu odnosno odgovornom ponašanju u prometu zapravo je to logičan slijed potrebe da se radi na nečemu što je zapravo u našoj državi dosta nepokriveno , naime to je rad s najmlađim sudionicima prometa odnosno djece vrtićke odnosno predškolske dobi”, kaže voditelj strukovnog tima i član upravnog odbora udruge Sigurna cesta, Nenad Zuber.
Kako od malenih i zaigranih, odgojiti savjesne sudionike u prometu? Jedan od faktora je da I mi sami odgovornim ponašanjem pružimo primjer. No da li se doista tako i ponašamo?
“Djeca se u atomobilima prevoze svakako. Djeca se u vrtić prevoze ne u sjedalicama nego sjedi na stražnjem sjedalu zato jer je to kratak put pa se neće ništa dogoditi, ali u prometu ne postoji dovoljno kratak put da se nešto ne bi moglo dogoditi. Prema tome, isključivo u sjedalicama prevoziti djecu , vezanu u sjedalicama I zapravo paziti da se to pretvori u djetetovu naviku. Kad se pretvori u naviku onda ne postoji više nikakav problem”, mišljenja je Miron Huljak iz Ravnateljstva policije, Službe za sigurnost cestovnog prometa.
Netom spomenuti primjer samo je jedan u nizu koji može dovesti do tragičnih posljedica. No, da bi pojedinac napredovao a samim tim I društvo moramo mijenjati neka uvjerenja koje je vrijeme pregazilo.
Pravobraniteljica za djecu Doc.dr.sc. Ivana Milas Klarić otkriva :
“Mi smo vam po svim pokazateljima predzadnji u Europi po broju djece uključene u sustav predškolskog obrazovanja gora od nas je samo Bugarska nažalost dakle nemamo poželjnu razinu broja djece uključenu u sustav predškolskog obrazovanja I još uvijek smo zemlja koja smatra da su vrtići mjesto za fizičko čuvanje djece dok su roditelji na poslu ili slično vrtići se ne percipiraju kao što bi trebali dakle kao mjesto za odgoj I obrazovanje od najranije dobi.”
Ipak nije se sjedilo skrštenih ruku po tom pitanju te je pogledu edukacije predškolske djece učinjen bitan korak naprijed.
O tome svjedoči prof. Marija Ivanković voditeljica službe za predškolski odgoj i obrazovanje Uprave za odgoj I obrazovanje Ministarstva Znanosti i Obrazovanja RH:
“Mi imamo od 2014.god u RH program koji je donesen obvezni program predškole tako da mi imamo dvetogodišnje obvezno obrazovanje, ne osnovnoškolsko nego obvezno. U tom dijelu koji sva djeca polaze u RH-a to je sad treća godina 100% je obuhvat te djece i oni svi prolaze prometnu kulturu od nekoliko sati dvadeset – trideset sati koliko je dovoljno da oni budu sigurni u simulaciji kretanja od kuće, ili crtanja puta koji je najsigurniji ili slagalica kojekakvih i tome slično.”
Dugoročni cilj je stvoriti sustav koji će od najranije dobi pa nadalje educirati , utvrđivati I iznova podsjećati da je prometna kultura a time I sigurnost nešto što se ne uzima zdravo za gotovo.
“Prema tome ovo dijete danas koje će od ovih teta nešto čuti i naučiti pa dalje kroz osnovno školstvo , osnovnoškolsku edukaciju ,da ne govorimo još srednjoškolsku to je dodatni problem imat ćemo izgrađenu jednu osobu nakon 10, 14 , 12 godina što danas nemamo. Prema tome to nije posao koji se od danas do sutra može vidjeti nekakakav posebni rezultat ali dugoročno gledano to je jedan krasan posao”, zaključio je Miron Huljak.