Većina vozača, vozeći cestom, često ne prepoznaje kako su bili u opasnoj situaciji, odnosno, uopće nisu svjesni potencijalne opasnosti koju su upravo prošli na cesti. Jedno od takvih mjesta je cestovni objekt – tunel!
piše: Nenad Zuber
Vožnja tunelom razlikuje se od vožnje na otvorenoj cesti, ima svoje zakonitosti i zadanu dinamiku vožnje (zabranjena je vožnja unatrag, okretanje ili polukružno okretanje, zaustavljanje ili parkiranje na prometnim trakama, vožnja s kratkim svjetlima, problem adaptacije oka na razinu osvjetljenja tunela pri ulasku ili izlasku, održavanje propisanog razmaka od vozila ispred, strogo pridržavanje propisane brzine vožnje – koja je u pravilu niža od ograničenja brzine za cestu kojom vozite).
U jednocjevnim tunelima, odnosno u onima u kojima postoji samo po jedna prometna traka za svaki smjer vožnje, najstrože je zabranjeno pretjecanje!
U dvosmjernim tunelima s tri prometne trake (2+1), pretjecanje je dozvoljeno samo za onaj smjer u kojem postoje dvije usporedne prometne trake, ukoliko nije drugačije određeno prometnim znakovima.
U tunelima koji imaju dvije cijevi, svaka za svoj smjer, s po dvije ili više prometnih traka u pravilu je pretjecanje dozvoljeno, ukoliko prometnim znakovima nije drugačije određeno.
Suvremeni tuneli – prije svega na autocestama, uglavnom su opremljeni sofisticiranom opremom koja osigurava najvišu razinu sigurnosti pri vožnji i prolasku kroz tunel. U skladu s europskim standardima o gradnji tunela opremljeni su video nadzorom prometa (za detektiranje eventualnih zastoja i njihova mjesta u tunelu), uređajima za nadzor prolazne brzine vožnje tunelom, a i uređajima za pravodobno otkrivanje i dojavu o eventualnom požaru u cijevi tunela.
Uređaji za provjetravanje i ubacivanje svježega zraka osiguravaju normalne uvjete za odvijanje prometa. Ulazna i izlazna rasvjeta tunela, najintenzivnija je na ulasku u cijev tunela, a postupno se smanjuje do zadane razine u tunelu, odnosno postupno se pojačava na izlasku iz tunela gdje je najintenzivnija. Na taj se način pomaže adaptaciji vida na tamu pri ulasku u tunel i svjetlo na izlasku iz tunela.
Tuneli su u cijeloj svojoj duljini (na određenim razmacima) opremljeni komunikacijskom opremom s nadzornim centrom: telefonima za dojavu u nuždi, dojavi nesreća, kvara ili zastoja. U nišama za zaustavljanje u nuždi su raspoređeni oprema, alarmi, protupožarni aparati i u pravilu sigurnosne kabine. Tuneli su obilježeni oznakama udaljenosti od izlaza (obavijest o položaju u tunelu za oba smjera), opremljeni signalizacijom i prometnim znakovima, stalnim ali i promjenjivima kojima se upravlja iz nadzornih centara. Cijelom duljinom tunela je raspoređena sigurnosna rasvjeta (poglavito na izlazima za nuždu i u sigurnosnim kabinama), a dvocijevni tuneli imaju međusobno povezane cijevi koji služe kao prolazi za eventualnu evakuaciju (osigurani su protupožarnim i protudimnim vratima).
Dakle, sve je podređeno sigurnosti prolaska kroz tunel, ali … koliko smo mi koji vozimo kroz tunele prepoznali opasnost, razumjeli prirodu opasnosti vožnje u tunelu te koliko shvaćamo da smo mi svojim načinom vožnje i ponašanjem u odnosu na druge vozača najodgovorniji za eventualne posljedice – to je drugo pitanje!
