FELJTON: Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa - 4. dio

Čimbenici rizika za sigurnost u prometu na cestama - alkohol

Vožnja pod utjecajem alkohola nedvojbeno predstavlja rizik u prometu. Temeljni element svake strategije povećanja sigurnosti u prometu je utvrđivanje zakonske granice dopuštene koncentracije alkohola kod vozača. Obvezne dopuštene granice pružaju objektivan i jednostavan način kontrole te vozačima daje jasne smjernice o praksi sigurne vožnje. Gornje granice od 0,05 g/dl za opću vozačku populaciju i 0,02 g/dl za mlade vozače i vozače motocikla općenito se smatraju najboljom praksom u ovom trenutku.

Konzumacija alkohola vozača dovodi u opasnost pješake i vozače motocikala. To su potvrdila brojna istraživanja te je stoga važno naglasiti kako je već studija provedena u Michiganu u Sjedinjenim Američkim Državama 1964. godine, poznata kao studija Grand Rapids (Borkenstein i Dale, 1964) pokazala da su vozači koji su konzumirali alkohol imali veći rizik sudjelovanja u prometnim nesrećama od onih s nultom koncentracijom alkohola u krvi i da se rizik povećava s razinom alkohola u krvi. Ovi su rezultati dali osnovu za buduće postavljanje legalnih granica alkohola u krvi i ograničenja u koncentracijama alkohola u izdahu, u mnogim zemljama svijeta.

Smanjenje dopuštene granice alkohola u organizmu s 0,10 g/dl na 0,08 g/dl (kao što je učinjeno u nekim državama u Sjedinjenim Američkim Državama) ili s 0,08 g/dl na 0,05 g/dl (u Australiji) ili s 0,05 g/dl na 0,02 g/dl (u Švedskoj) rezultiralo je padom broja smrtnih slučajeva i teških ozljeda (Fell, Voas, 2013).

Vozači i motoristi s bilo kojom razinom alkohola većom od nule izloženiji su većem riziku od stradavanja od onih kod kojih alkohol nije prisutan. Za opću populaciju vozača, kako se koncentracija alkohola povećava od nule, rizik od sudjelovanja u sudaru počinje rasti značajno pri koncentraciji od 0,04 g/dl (Compton, Blomberg, Moskowitz, Burns, Peck, Fiorentino, 2002).

Neiskusne mlade odrasle osobe koje voze pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 0,05 g/dl imaju 2,5 puta veći rizik od sudara u usporedbi s iskusnijim vozačima (Mathijssen, 1998). I druga studija o vozačima koji su poginuli u prometu potvrdila je da su mlađi vozači (do 20 godina) imali više od pet puta veći rizik, a vozači od 20 do 29 godina tri puta veći rizik, kod svih koncentracija alkohola u organizmu, od stradavanja u odnosu na vozače starije od 30 godina (Keall, Frith, Patterson, 2004).

Kao što je već rečeno rizik od sudara za neiskusne mlade odrasle osobe počinje se značajno povećavati s povećanjem količine konzumiranog alkohola te je pregledom objavljenih istraživanja utvrđeno da zakoni koji postavljaju donju granicu koncentracije alkohola u krvi između nule i 0,02 g/dl - za mlade ili neiskusne vozače mogu dovesti do smanjenja sudara za između 4 % i 24 % (Shults, Elder, Sleet, Nichols, Alao, Carande-Kulis, Zaza, Sosin, Thompson, 2001).

Ako je granica dozvoljene koncentracije alkohola u krvi na 0,10 g/dl, to će rezultirati trostruko većim rizikom od sudara, od onog koji je prisutan ako je ograničenje postavljeno na 0,05 g/dl. Ako zakonsko ograničenje iznosi 0,08 g/dl, i dalje će postojati dvostruko veći rizik od ograničenja od 0,05 g/dl. Prema Ševrović i suradnici (2020) u Hrvatskoj je alkohol prisutan u 22 % prometnih nesreća sa smrtno stradalima i teško ozlijeđenima te kod svake druge nesreće kod koje je kod vozača utvrđena alkoholiziranost, prisutno je i prekoračenje brzine.

Dakle, brojna su istraživanja koja potvrđuju značajan utjecaj konzumacije alkohola na povećanje rizika od stradavanja u prometu.

...

Članak je prenešen iz knjige "Čovjek - čimbenik sigurnosti cestovnog prometa", autora: dr. sc. Krunoslav Borovec, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, dr. sc. Stjepan Gluščić, znanstvenog projekta Visoke policijske škole u Zagrebu u području sigurnosti prometa „Utjecaj raznih čimbenika na sigurnost cestovnog prometa“ financiranog iz Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa, kojeg je realizirao projektni tim: dr. sc. Krunoslav Borovec, dr. sc. Stjepan Gluščić, doc. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, mr. sc. Davor Štrk, Izidora Radek, Ana Marija Dunaj i Josip Mataija.